|
|
| kolovoz, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jasno vidim da nešto ne štima.
Svi razlozi pišu joj na leđima.
Nisi ih uspio pročitati,
nisi ju stig'o ništa pitati.
U trenu sumnje je nestala,
i sa sobom cijeli tvoj svijet je odnijela.
To nisi uspio spriječiti
i ovo je tvoj
posljednji pokušaj, potpuni promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Posljednja stanica i ovdje moraš van.
Ljubav ne oprašta,
jednom kad nestane,
više se ne vraća
i tu si nemoćan, ostaješ sasvim sam.
I sad nema smisla gledat' unatrag
i nema smisla više slijedit' njen trag,
on više nikuda ne vodi.
Al' ipak se još osvrćeš za sobom
kao da šećeš njenom ulicom
i samo čekaš da kroz neki prozor
njena glava proviri.
Sjeti se,
posljednji pokušaj bio je promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Posljednja stanica i ovdje moraš van.
Ljubav ne oprašta,
jednom kad nestane,
više se ne vraća
i tu si nemoćan, ostaješ sasvim sam.
Al' nikada nije preboljela
i uvijek si bio samo igračka.
Ma 'ko ti je kriv kada si naivan
i sad si jeftino izigran.
Posljednji pokušaj, potpuni promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Posljednja stanica i ovdje moraš van.
Sreća ne oprašta kada se igraš s njom,
redovno dobiva
i tu si nemoćan, potpuno izigran.
Posljednji pokušaj, potpuni promašaj
i ovdje tvoj je kraj.
Replica
..ne mogu vjerovati koliko mi može značiti jedan običan mali jadni poziv ili poruka.. glava mi prsne od radosti,a srce se pretvori u vosak.. polako postajem ovisna o svom telefonu.. svaki put kad zazvoni u meni se probudi taj neki suludi osjećaj djetinje sreće.. za sve je On kriv,naravno.
..kao da ponovno imam 13.godina.. tako se ponašam.. sramota me to priznati.. čak i ovdje..
..ne smijem se tako veseliti Njemu.. prijatelji smo.. najbolji čak.. kako se ovo dogodilo??? kada je postalo tako??? je li ovo sretan ili nesretan slijed događaja???
..uvijek je On meni bio..savršen. ali prijatelji smo,pa sam to sve sakrila duboko duboko u sebe,daleko u svoju ne-svijest. Tko bi rekao da je i njemu bilo tako?! Zar je moguće sve ovo?? možda sanjam..ne bi bilo prvi puta..
..nije san..znam da nije.. da je san,On bi bio ovdje,a ne u Rijeci.. da je san, ja bi bila tamo,a ne u šugavom Zagrebu.. i što sada???
..mrzim nedefiniranost.. oduvijek sam morala znati zašto,kako,kada,koliko.. u vezi bilo čega,makar i najmanje gluposti.. još kao dijete.. a sada ništa ne znam.. po prvi puta valjda.. ikad.
..i zato očekujem pozive.. i veselim se.. i strepim.. to je jedino što mogu.. to mi jedino preostaje.
