petak, 11.07.2008.
Pokushavam da se malo saberem.. slabo mi ide. Da dragi moj, sama pomisao na tebe josh ima onu magichnu moch da me razbije na sitne dijelove, poremeti ravnotezhu i smisao zhivota.
Znash, ponekad se pitam shta li nas je to spojilo? Dvije budale.. Dvije budale koje neche vidjeti da se vole i chitav che zhivot provesti u tami i traganju za onim savrshenim djelichem koji nedostaje. Tek negdje kad godine prodju.. sjetit che se..
Lazhem..
Zhelim da me mrzish.. da me ne volish. Da mi se ne javljash ne zato shto zhelish da prevarish sebe (kao shto mi govorish) vech zato shto te nije briga.. a da i mene, i sebe pritom ne lazhesh.
Nikada nisam mislila da chemo ovako nisko pasti.. da chemo jedno drugom namjerno lagati. Lagati da povrijedimo sebe, i sve u nadi da smo vishe povrijedili onog drugog.
Pitam se, hochemo li i dalje voljeti jedno drugo u pogreshno vrijeme?
Znash.. kao i uvjek kada me budesh pozhelio ja chu te iznova gurati od sebe, i taman kada mi se uchini da chu da pokleknem ti chesh odustati (vech vidjeno) i onda chemo opet trchati u krug... prvo ti zamnom, zatim ja za tobom dok me budesh mrzio.
Zashto nikada ne idemo u istom smjeru. Zashto se nikada nismo nashli na pola puta? Ko zna, mozhda se jednom i nadjemo, tamo, na pola puta, gdje prestajem ja a gdje pochinjesh ti. Tamo gdje smo stali. Samo,sreshchemo jedno drugo kao stranci, sluchajni prolaznici, sreshchemo ledene poglede, iako smo se voljeli vishe od zhivota.
Jedino shto mogu u ovom trenutku je da te zamolim za oprost, ali i to je uzalud. Zhao mi je jer znam da ga nechu dobiti ne zato shto ga zasluzhujem, vech shto znam da znash da bi me time povrijedio. Znam i shta je razlog zbog kojeg me gurash od sebe. Zar si pomislio da sam te zaboravila? Preboljela? Ne budi smijeshan..
Ti me mozhesh prihvatiti sada, ili ako zhelish do kraja da me povrijedish (ubijesh je teshka rijech) oduzmi mi i to pravo da te imam kao prijatelja.
I nadam se da che ti ona podariti srechu koju zasluzhujesh. Iskreno se nadam..
..ali ne znam zashto i dalje mislim da ti nedostaje ona polovina zbog koje bi se osjetio cijelim.. mozhda zbog tebe? Tvojih rijechi? Ko zna..
Jedino shto znam je da smo ja i ti pola chovjeka. Polovni smo brate, a nismo ni svjesni.
I kao uvjek.. neshto iz vecherashnjeg repertoara chestitki, zhelja i pozdrava..
Ovo mi je shkola...
- 22:35 -