ponedjeljak, 07.07.2008.
Lazh je pola mene.. drugo pola tebe sniva..
Doshla sam u napast da ti neshto napishem, al' na srechu, odustah.
Htjedoh ti napisat' pjesmu. Volio si kad sam ti pisala.
Neshto me u ove sate uhvatilo opet, ono razmishljanje, znash, blizhi se ponoch :) Tad' valjda i ja povampirim.
Ne znam shta da radim sa sobom.. na shto misli da bacim..
Znash, volim da ti pishem. Bar ovdje.. znash postoji ona nada da chesh jednoga dana prochitat' pa me se sjetit. Mene. Jedne mene.
Kako to smjeshno zvuchi. Shta sam ja? Ko sam ja?
Gomilam ovdje evo, gomilu gluposti. Bez nekog posebnog redosljeda. Bez chitanja i ispravljanja. Gomila greshaka. Gomila gluposti.
Ja sam ti jedna velika genetichka greshka. Kad su me sastavljali valjda su zaboravili kako se dobro programira. Zaboravili su da su neke procedure odavno trebale izachi van korishtenja, nisu ih izbrisali. Tako sam ti dragi moj zaglavila sa programiranom greshkom ludjachke ljubavi. Ovisnosti valjda? Zaludjenosti? Nazovi kako hochesh, al haman nije zdravo. Jebiga.
Hvata me bijes na momente. Kontam shto che mi to. Shto to radim sebi. Tebi naravno ne radim nistha :) Ne javljam ti se, to je dovoljan poklon od mene.
Al' sebe ubijam, polako, rezhem i ono malo dushe shto je ostalo. U stvari lazhem. Nemam ti ja dushe. To smo odavno utvrdili. To ti je ono gradivo shto se uchi u prvom razredu, znash, ona neka osnova svega. U biti..
Zavaravam sebe kada mislim da te volim. To ja srecho samo mislim. Nije to ljubav. To smo odavno utvrdili. To je valjda, shta ja znam.. nema valjda misaone imenice za to. Gluposti.
Ponekad jako zhelim da mi se javish, da znam da si tu. Onda shvatim da ti vishe nisi ti. Ti nisi vishe onaj moj. To ti je samo moja iluzija. Davno sam ja od tebe napravila neshto sasvim drugo. Rekao si i sam. Znam da znash da znam :)
No nema veze. To ti je ono prokletstvo bezuvjetne ljubavi. Kad' volish i ono shto je bilo, i ono shto je sad. Opet ja o usranoj ljubavi.
Znash.. bolje je da mi se ne javljash. Za nashe dobro.
Sve u svemu josh uvjek sam zhiva. Iako je to sada u cijeloj prichi apsurdno. Jer ja ovakva kakva sam.. bolje da ne zhivim.
Eto opet ja shit pishem.
Neshto sam shvatila.. od tebe mi je ostala samo siva majica, jedna razglednica, i more tuge...
Reci mi iskreno.. jesi li ikada kupio malog bijelog medu.. kao shto si govorio da jesi.. za znash koga... Htjela bih da vjerujem u to da jesi. Shta ja znam. To mi neshto znachi.
Vrijeme je da prestanem..
Biche bolje neko viche... na papiru mrtvo slovo..
- 00:03 -