ponedjeljak, 07.06.2004.

Shta kada ono shto imate nije dovoljno dobro? Kada mislite da imate neshto dati, a u stvari nemate nishta? Da li kradete tudje, pa dajete.. ili se pretvarate da imate.. i dajete uzalud. Da li otkidate od dushe svoje komadiche onoga shto vam je jedino ostalo i dajete nekome ko to ne zasluzhuje? Ja jesam. Istina, to shto sam davala mi je bilo jedina dragocjenost koju sam imala, i koju chu ikada imati, jer nishta nije skuplje od dushe. Onaj ko je nema zna.. Istina.. i da to nikada nije bilo dovoljno, jer davala sam samo ono shto sam imala za dati, a tebi to nije trebalo.
Ne mislim da se izvinjavam za grube rijechi koje sam napisala dole ispod, jer su to moje rijechi. Jer je to moje zlo. Ne zhelim da mi oprostish za to, jer nemam za shta da trazhim oprost. Oprostiti se treba samo greshnicima. Ja to nisam. U ovom sluchaju bar, ja to nisam. Niti pristajem biti.
Nudila sam mnogo toga, i nikada nishta nije bilo dovoljno vrijedno, niti dovoljno lijepo, da se chuva. A meni jeste, i najgore je zlo shto sam ja ostala bez toga, pa sad imam mnogo manje nego shto sam imala. Ali znash ti ...
Ne kajem se. A ti to zhelish zar ne? Nechu ti dati to zadovoljstvo. Jer..
"Ti bar znaš da najjači sam kada krenu da me lome
Dušmani i prijatelji kad se ćeifne bilo kome
Zbog tebe, bez potrebe
Ti i ja smo već odavno prešli na Vi
Zbog tebe, bez potrebe
Ti i ja smo jedno drugom dušmani"

Eh.. mislim, ne mrzim te, niti zhelim da to mislish. Moja dusha josh uvjek nije toliko mala. Niti che ikada biti. Ne razumjem zashto si se TI nashao uvrijedjen u mojim rijechima? Zashto si ti uvjek nadjesh za shodno da se uvrijedish na moje rijechi? Shta je sa tvojim zlom? Shta je kada tvoje zlo mene dodirne? Mislim.. za koji kurac ja ovo pishem? Nek ti mislish da ja okrechem ledja tebi.. a u stvari si ti meni svoja vech davno okrenuo... I tiho dolaze rijechi
Aman, nikad mi kao noćas nisi bila takav dušman
Aman, nikad ti oči nisu bile tako krvave
Zeman, kakav je Bože ovo doš'o vakat i zeman
Ljudi zlo ni ne zapamte a već zaborave
Ti bar znaš da najjači sam kad zatraže da se predam
Ovo malo ponosa još čuvam za te, nikom ne dam


i znam.. uvjek si mi bio dushman, a chuvala sam te u srcu, i bio si dio mene. I ne kajem se. Veliko je srce moje.. ja znam da prashtam. Ja chu prezhivjeti, i sama.. jer sama sam bila hiljadu puta.
Pitanje je hochesh li prezhivjeti ti?

- 15:55 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Nishta?

Nishta, i opet nishta.. i kada mislish da je neshto, nije nishta.. jer postoji samo nishta, i nishta ga ne mozhe unishtiti.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objashnjavati... niti joj trazhiti razlog.. KO OPROSTI, ON JE NAJVECHI!

Snovi?

.. uostalom za snove se ponekad vrijedi pomalo zhrtvovati, ako nishta drugo tek da saznash da li su ti snovi zaista ono pravo, ili da trazhim druge...ili da kradem tudje...U svakom sluchaju treba paziti shta zhelis, mozhda ti se ostvari...


Slabosti - ti nisi imao ni jednu. Ja jesam - ja sam voljela!

Zhelim?

Da te poljubim u oke tvoje sanjive.. da osjetim okus suze, i dodir trepavice na mojim usnama. Da te zagrlim kao da chemo bit' vjechno zajedno.. i da te ljubim kao da chemo se svakog trenutka rastaviti..

Dugo se jesen gnijezdi u mojim sobama, i crni oblak dodje, i kishi danima..
I nema vishe nikoga, i zhivot klizi do vraga.. a slijez u malim loncima..
kad pogledam.. o tebi razmishljam..
Eh shto ti ja malo manje nisam voljela?
Eh, sada bih.. ovaj zhivot.. lakshe nosila..
Da sam te manje voljela..
Kazhu da bog je mochan, i ljude podijeli.
Eh, shto te rano moja meni ne dodijeli?
I sve shto lijepo napishem, ja tuzhnim srcem potpishem..
i sve shto taknem ochima... ti budish se u mojim mislima..

Life..

If you die you're completely happy and your soul somewhere lives on. I'm not afraid of dying.Total peace after death, becoming someone else is the best hope I've got.

Ako me ikada budesh volio, uchini to onako kako ja zhelim. Ako me budesh volio onako kako ti umijesh voljeti... vjerovatno chu te ostati zheljna..

Evo josh jedno ljeto odlazi..
sjechanje na tebe ne prolazi. Da li tamo postoji duga?.. a pod njom klupa za sjechanje. Pitam za tebe, znane, neznane.. Trazhim po ko zna koji put da prestane, da curi tuga u venama, da venem s njom ja godinama.. zbog tebe..
Neka mi oproste svi shto bili su kraj mene, i shto bili su samo moj broj.. I ja tek nashla sam se.. kad ti ode od mene.. i za sve njih ti kazni zhivot moj..
Razloge trazhim, mislim da ih znam.. kakva sam bila, toga me je sram...
Jedino je samo da si odavno sakrio put..