srijeda, 19.05.2004.
..dio onoga davno napisanog tebi
Prekrila sam tugu plashtom jesenjih kisha.. u meni
praznina.. razum mi gushi i poslednje vapaje srca za
snovima, za nekim boljim vremenom.. Potishtena svojom
samochom idem golim stazama zhivota.. Dusha mi u krilo
prosu pregrsht djechijih suza.. neispunjenih snova..
kupim ih mahnitalno.. kao da nisu dio mene.. kao da je
to tudja tuga.. tudji zhivot..
Bez svjetlosti stojim u mrachnom tunelu.. Gdje je
kraj? Gdje pochetak? Izlaz mi se chini tako daleko..
Ne trazhim od tebe da me pronadjesh, da mi pokazhesh
put.. da me uhvatish za ruku i grijesh je u svom
dzepu.. Ne, hvala..
Promrznute prste che grijati moj kaput.. moja dusha..
praznina.. razum mi gushi i poslednje vapaje srca za
snovima, za nekim boljim vremenom.. Potishtena svojom
samochom idem golim stazama zhivota.. Dusha mi u krilo
prosu pregrsht djechijih suza.. neispunjenih snova..
kupim ih mahnitalno.. kao da nisu dio mene.. kao da je
to tudja tuga.. tudji zhivot..
Bez svjetlosti stojim u mrachnom tunelu.. Gdje je
kraj? Gdje pochetak? Izlaz mi se chini tako daleko..
Ne trazhim od tebe da me pronadjesh, da mi pokazhesh
put.. da me uhvatish za ruku i grijesh je u svom
dzepu.. Ne, hvala..
Promrznute prste che grijati moj kaput.. moja dusha..
To sam ti jednom napisala.. tako sam se jednom osjechala. Shit jelde? Fakat je.. tako je to kad te strefi tuga, obichno iza ponochi. Kad te u grudima neshto stegne, i kad pomislish da ne mozhesh disat.. a ono boli, ne prestaje. Znam taj osjechaj. Znam kako je kada gledash u nechije ochi, i pokushavash da nadjesh bar neki odgovor, a tamo nichega nema. Samo jebena mrtva slika.
I dodje trenutak kada ta bol prodje, kada je zaboravish, i kada nemash vremena da mislish o tome. I onda odjednom.. iskrade se tamo negdje obavezno iza ponochi.. ona stara bol, obuzme te chitavog, i mada ne znash kako chesh se izvuchi iz toga.. pokushavash.. i ne ide. Sve dok ne utonesh u san u kojem sanjash one ruke koje zhelish, one ochi koje volish, ne prestaje.
Uvjek sebi kazhem "ujutro che sve izgledati bolje", i svaki put si slazhem. Jutro ne izgleda bolje. Jutrom se samo na momente zaboravlja, jer druge stvari zaokupljaju vrijeme.. a navecher, kada je apsolutna tishina.. onda ti zima udje u dushu i fakin gotov si. Pozhelish da umresh. Da te nema. A nije lakshe, treba bit chovjek i borit se u zhivotu. Pa jebemga nismo ni prvi ni poslednji kojima nije uspjelo. Treba bit chovjek i prezhivit. Treba bit chovjek i stvorit neshto od zhivota, neshto po chemu che nas pamtiti.. bar nashi najblizhi ako niko drugi.
Evo slusham parni valjak ... "..zaspao bih sada ja.. na tvojim rukama.. budio se nebih nikada.. neka vrijeme samo broji svoje godine.. meni je vech dosta chekanja.. " i upravo tako se osjecham. Meni je dosta chekanja. Mislim da je vrijeme okrenit se drugim stvarima.. mislim da je vrijeme, a teshko mi ide.. josh malo.. josh samo malo..
- 07:10 -