petak, 28.05.2004.
Pazhnja koju nisam znala da cijenim, odjebani ljudi, i jedno pitanje..
Kako smo mi jadni. Svi mi koji ne znamo cijenit tudju pazhnju. Fakat. Jadni smo do bola. Ja sam prva koja to priznaje. A svi smo takvi. Sjecham se svih ljudi koji su proshli kroz moj zhivot. Sjecham se pokoje osobe mozhda bolje nego ostalih. Isto tako se sjecham kako pazhnju koju sam dobivala nisam znala cijenit. Ne jer mi osoba nije nishta znachila, nego jednostavno zato shto mi ta pazhnja od bash te osobe nije bila potrebna. Kako fakin ironichno. Imash neshto u pravo vrijeme, od pogreshne osobe. Jadno. Skroz.
Sjecham se koliko njih me je voljelo na neki svoj poseban nachin. Da bi ih ja na kraju odjebala, vrlo lako, bez da trepnem. Sjecham se jednog dechka. Sjecham se da smo se druzhili neko vrijeme. Sjecham se da smo prichali dosta, da me je zagrlio jednom na plazhi po kishi, i sjecham se kako smo se smijali kao ludi jer nam roditelji nisu dali druzhit se.. bili smo druge vjere i sav taj shit. Sjecham se jedan dan kada mi je priznao da mu znachim dosta. Kada smo radi moje gluposti prekinuli prichati rekao mi je "Znash.. znachish mi.. dosta. Danas kada sam doshao kuchi, imao sam tvoj miris na svojim rukama. Tvoj parfem. Svugdje sam te mogao osjetiti. Nedostajesh mi." Jebote, a ja ko poslednja kuchka odgovorih "Imam vech nekog, zhao mi je". A nisam imala nikoga. I nije mi fakin bilo zhao. Jednostavno mi je bilo dosta njega. Bio je zanimljiv dok se kolebao. I nedostajala mi je ta njegova pazhnja. Jeste. Nedostajala mi je osoba koja je u meni vidjela povjerenje. Osoba koja je u meni vidjela nekog vrlo dragog i vrijednog. Ali zhivot teche dalje.
Sjecham se svog najboljeg druga. Druzhili smo se, uvjek smo zajedno ishli svugdje. Zajedno smo radili sve. Zajedno se smijali zhivotu, i svim sranjima u njemu. Znali smo sve jedno o drugom. Sjecham se kako sam nash odnos lichno ja sjebala. Znam da sam mu znachila dosta vishe od prijatelja. Ali, on se meni nije svidjao na taj nachin. Bio mi je drag kao osoba. Nikako neko pored koga mogu ujutro da se budim. Sjecham se da sam ga odjebala na sasvim banalan nachin. Bez pardona. Rekla sam mu samo 'have a nice life'. Samo to. I chao. Nedostajao mi je i taj moj najbolji drug. Nedostajao mi je neko ko me mozhe posavjetovat, neko kome sam ja mogla rechi svoje tajne bez da sazna chitav svijet.
Sjecham se jednog dechka s kojim sam ishla u shkolu. Sjecham se da je bio zaljubljen u mene, i molio me da me drzhi za ruku dok sjedimo u klupi na chasu. A meni je to bilo smijeshno. Voljela sam njegovu pazhnju, ali ne i njega. Kako fakin uvjek meni neshto pogreshno dodje. I na kraju te shkolske godine, kada mi je rekao da zheli samnom i dalje da se vidja.. rekla sam famozno "zhao mi je, imam drugog." i onda sam kao najvecha kuchka dodala "ali ako hochesh da budesh drugi, zashto da ne". Gledao me je kao izgubljeno pseto jebote. Rekla sam to jer nisam zheljela da budemo zajedno non stop. Da mogu da zhivim svoj zhivot, i samo onda kada mi nedostaje pazhnje da ga vidim. A nisam trebala. Znam da nisam. Nikada se vishe nismo vidjeli.
Postoji josh mali milion ovakvih ljudi koje se sjecham ponekad kao kroz maglu. Koji su u pojedinim trenutcima mog zhivota meni i znachili neshto. Ali ne dovoljno da bi ostali uz mene. Jednostavno sam ih odbacivala kako su dolazili. Bez veze. Meni ti ljudi nisu trebali. Nije mi trebala njihova pazhnja.
Sjecham se i tebe. Sjecham se, jer sam ja bila osoba koja je odbachena. Jer moja pazhnja i moja ljubav tebi nisu trebale. Kako se fakin kolo zhivota okrene. Morash iskusit i jednu i drugu stranu, da ga jebesh. Sjecham se da si jednom rekao da te gushim. Mene su gushili samo oni koji mi nishta nisu znachili. Oni od chije pazhnje sam bjezhala.. a nisam znala kako da kazhem da odjebu.
Kako fakin odvratno.
Ne znam kako objasnit sve to. Jedino znam da u trenutcima samoche, ja se sjetim odbachenih ljudi. Ja se sjetim one pazhnje koje trenutno nemam, i zhao mi je shto sam je tad imala i odbacila. Sad mi treba. Ali nichija nije do zore sjala..
Znam da chesh se i ti sjetiti mene. Kada budesh sam. Kada te svi napuste. Znash ti i sam da che to tako da bude. I bilo je par puta. Znash da chu ti nedostajati ja i moje 'gushenje', jer chesh tada znati koliko je znachilo to shto te neko voli, i kako je lijepo biti voljen. Sjetit chesh se.
Jebo to sve.
Imam jedno pitanje, na koje nisam dobila odgovor, a zhelim. Jednostavan odgovor.
- 07:56 -