...dubinama

29.10.2012., ponedjeljak

Usuđujem se noćas biti praznovjerna.
Dopustiti sebe crnim slutnjama,
pa onda iz blata prljavih misli izvlačiti se van,
onako kako najbolje mogu i znam,
suzama.
Unaprijed, bez razloga.
Tek da potjeram sve kletve, da isperem se od uroka.

Usuđujem se zaplesati ples u inat strahu.
Prizvati njime sebe sebi,
natrag.
Jedino ples može me vratiti kad odlutam
bespućem onog što nisam ja.
Kada se izgubim tamo gdje me
nema.
Kada, po tko zna koji put,
prođem tamo gdje nikada nisam doista bila.

Usuđujem se noćas moliti,
onom najjačem u sebi,
za sebe.
Dopuštam si taj strah,neka me lomi,
dopuštam nadi da bude beskrajna,
dopuštam si još noć dvije sna.
Dopuštam si sve one osjećaje koji mogu učiniti da preživim
taj trenutak,
taj dan.

Možda je samo sreća.
Možda je samo strah.

Ne znam
ali ga čekam...

13.10.2012., subota

Hodaš na rubu
kao da nisi ni svjesna tog.

-Na rubu čega?
pitaš
ja šutim
i slijedim te.

Hodaš dalje
tako smjelo
kao po oblacima.

Znam samo
da kada
nešto padne
na drugu stranu navedenog ruba
i jednom dosegne svoj limit leta (pada)
to više nije moguće povući natrag.

Osjećaj vrtoglavice
što prethodi strahu od ponora
neodoljiv je.

-Pratiš me?
pitaš
i hodaš dalje
tako smjelo
a ispod nas
provalija,
ja šutim
i slijedim te.

Hipnotizirana
na rubu
koji gubi površinu
formiraš se
u leptira,
ja ostah u zraku
obješena za dah
između tebe i zemlje
(gdje uvijek sam bila
dok si ti letjela)

djevojčice
ti koja stojiš
na rubu
gola
i igraš se
akrobata

gledatelji su otišli
haljinicu je rastrgala
razgaljena gomila.

-Idemo?
pitaš
i ideš dalje
ja šutim

i slijedim te.

04.10.2012., četvrtak

za tess i miss
(jer je možda posve nesvjesno napisano te iste noći )

-Što ćeš učiniti sada?
-Otići.
-Gdje?
-Kakvo pitanje! Bilo gdje. Gdje moj vihor me nosi.
( Misli da ne zna ništa o strahu. Smiješi se. )
-To je kao amnezija. Tko odlazi uvijek zna točno gdje ide. Prisiljen je samo izabrati smjer. Lažeš.
-Putnici bez prtljage to mogu.
( Zatim ponavlja da ne zna ništa o strahu od smrti ljubavi )
-A mogu li to i oni koji svoju prtljagu nose u sebi?
( Očima govori da se boji smrti ljubavi ali jaka je )
-Odavno sam naučila ne trebati. Ne imati.
( Piše nevidljvim perom na dlanu mi: strah je smrt )
-Ja se ne bojim. Ja volim.

Kaže: -Ljubav je strah.

Odlazi.
U kosi joj piše da ne zna ništa o strahu ljubavi.

"Dobro je da je tako" - mislim.

...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.