za tess i miss
(jer je možda posve nesvjesno napisano te iste noći )
-Što ćeš učiniti sada?
-Otići.
-Gdje?
-Kakvo pitanje! Bilo gdje. Gdje moj vihor me nosi.
( Misli da ne zna ništa o strahu. Smiješi se. )
-To je kao amnezija. Tko odlazi uvijek zna točno gdje ide. Prisiljen je samo izabrati smjer. Lažeš.
-Putnici bez prtljage to mogu.
( Zatim ponavlja da ne zna ništa o strahu od smrti ljubavi )
-A mogu li to i oni koji svoju prtljagu nose u sebi?
( Očima govori da se boji smrti ljubavi ali jaka je )
-Odavno sam naučila ne trebati. Ne imati.
( Piše nevidljvim perom na dlanu mi: strah je smrt )
-Ja se ne bojim. Ja volim.
Kaže: -Ljubav je strah.
Odlazi.
U kosi joj piše da ne zna ništa o strahu ljubavi.
"Dobro je da je tako" - mislim.
...
|