Dubai2

Vinarije Hawke Baya

Vratimo se na Novi Zeland. Kako smo odlucili dan prije na vrhu Te Mata, sutradan ujutro smo dolinom rijeke Tukituki dosli pod zapadne obronke planine...




...odnosno, zapoceli smo nas obilazak vinarija i to najprije za Craggy Rangeom.




Izmedju rijeke i planine smjestila se prva od brojnih vinarija ovog kraja...




...i kao jedni od prvih gostiju tog dana imali smo priliku malo gnjaviti sommelierea kanadskog porijekla, koji nas je upoznao sa danasnjom ponudom osam vina koja su dobila nagrade na ovogodisnjim sajmovima.




Osim chardonnaya koji je potpuno proizvod ovog kraja, jer grozdje dolazi iz vinograda na rtu Cape Kidnappers i rizlinga iz Glasnevinovih vinograda u Waipari vecina vina porijeko vuce iz Martinborougha i Marlborougha, a posto smo te regije imali u nasem itineraru nakon degustacije svih osam vina odlucili smo se sa tri iz uredno sredjenog podruma i krenuli dalje. Sad pocinju prave muke jer dolina ima preko pedeset vrhunskih vinarija. Ovom predivnom iskustvu smo posvetili malo vise vremena u fazi planiranja pa smo prikupili sugestije i preporuke iz preko desetak izvora i na kraju sastavili nasu listu sest vinarija koje svakako treba posjetiti, a na sljedecoj slici vidite lokacije dvadeset vinarija koje su usle u uzi izbor...




Radi lakse orjentacije, ovo je pogled na zaljev i dolinu sa istoka. Prepoznajete planinske vrhove rta Cape Kidnappers u donjem lijevom kutu, dok se sa desne strane vidi isturena stijena na kojoj se smjestio grad Napier. Prepoznat cete i tri rijeke koje dolinu opskrbljvuju vodom, Tukituki sa lijeve strane, velika rijeka Ngaruroro u sredini i Tutaekuri koja dolazi sa desne strane. Craggy Range je oznacen slovom (A) i na samoj je obali rijeke Tukituki. Nakon Craggy Rangea vratili smo se u Havelock North, malo mjestasce koje nam je bilo baza dok smo krstarili dolinom. U samom mjestu je vinarija Black Barn (B), ali na preporuku nasih domacina otisli smo u Te Mata Estate (C), najstariju novozelandsku vinariju koju vodi obitelj Bucks, a da se radi o obiteljskom poslu lako cete prepoznati jer su svi djelatnici nevjerojatno slicni jedno drugom. Nasa mala kolekcija vina koju smo zapoceli u Aucklandu i Craggy Rangeu prosirila se za jos jedan merlot cabernet i syrah. Krenuli smo dalje prema Napieru ulicom Te Mata Mangateretere (ovo smo zapamtili jer smo u toj ulici nocili) i prosli pored vinarije Askerne (D), ciji su vinogradi na zadnjem zavoju rijeke Tukituki prije nego sto nestane u Pacifiku. Ova mala vinarija vlasnistvo je obitelji Loughling, a ime je dobila po jorksirskom gradicu iz kojeg obitelj dolazi. Otidjite svakako na njihovu stranicu, ako nista drugo imaju prekrasan pogled sa Te Mate prema Napieru sa svojim imanjem u prvom planu. Jednu od najljepsih lokacija ima vinarija Clearview (E). Malo sa strane, na samom rubu doline, ali uz samu obalu i redovi trsja sezu do same plaze. Nazalost, iako je kotirala vrlo visoko na nasoj listi i imala jako dobre preporuke morali smo ju preskociti, isto kao i CJ Pask (F), vinariju na periferiji Hastingsa. Upravo ova vinarija, koja pripada obitelji Radburnd, prva je koja se smjestila na cuvenoj Gimblett Road, cesti koja vodi iz Hastingsa preko Flaxmerea do obale rijeke Ngaruroro i vinarije na ovoj cesti slove za najvecu koncentraciju vrhunskih proizvodjaca vina, jer u svega tri kilometra nalazimo nekoliko visestrukih sampiona Novog Zelanda. No, do vinarija u Gimblettu cemo doci kasnije. CJ Pask je po mnogim magazinima najbolji novozelandski proizvodjac merlota i kriticari se nikako ne mogu sloziti je li bolji onaj aa Roy's Hilla ili onaj sa Gimblett Roada. Kasnije smo u jednom restoranu narucili CJ Pask Declaration cabernet Merlot Malbec... i pozalili sto smo propustili ovu vinariju. Ali vremena je bilo malo i morali smo izabrati. Alternativa nije bila nimalo losija jer smo uskoro dosli u samo srce doline, u juzna predgradja Napiera na obale rijeke Tutaekuri. Izmedju brojnih vinograda i vocnjaka smjestila se vinarija Brookfields (G), po mom osobnom odabiru drugo najbolje mjesto za degustaciju vina u Hawke Bayu...




...jer ima ogromni vrt sa restoranom pored rijeke, a vinski podrum nimalo ne zaostaje za osvjedocenim sampionima.




Iako ce vlasnik, Peter Robertson, na prvo mjesto staviti svoj merlot/cabernet iz 2003. i godinu dana stariji syrah isplatilo nam se kopanje po podrumu jer smo iskoristili "nepaznju" sommelierea koji se bavio nekim Francuzima i nasli butelju prvoklasnog malbeca, nezasluzeno nespomenutog u katalozima i prospektima. Dodavsi jos tri primjerka u nasu kolekciju (od cega su dva jos uskladistena) krenuli smo dalje, jer je nekima za odrzavanje ravnoteze vec u Brookfieldsu trebao stup...




Prva sljedeca postaja je odmah preko puta i zove se Park Estate Winery (H), ali mi idemo dalje u sami centar Napiera. Osim Park Estatea preskocili smo i Esk Valley Estate (I) koja je bila previse daleko na sjeveru (pored nje smo prosli kad smo ulazili u Hawke Bay), a spominjemo ih zato jer smo od njih dobili odlicne preporuke managera Treetops Lodgea u Rotorui. Osim toga, mnogi kriticari su hvalili bijela vina iz Esk Valley Estatea, a bijela nam nisu bila "ciljna skupina". Zato su sljedece dvije vinarije neizbjezne i nalaze se u Church Roadu, cesti koja je zapadna tangenta Napiera i takodjer je poznata po vinogradima koji ju okruzuju. Prva se zove Church Road Winery (J) i poprilicno je turisticko-ugostiteljski usmjerena, tako da imate vinske ture, muzej Toma McDonalda, bivseg vlasnika koji je vinariju utemeljenu prije 110 godina podignuo u sami vrh svjetskog vinarstva, malu koncertnu dvoranu, dvoranu za vjencanja... Medjutim, usli smo u trenutku kad je restoran (koji ima gluplje vrijeme od kantine HT-a u Draskovicevoj, sto je skoro pa nemoguce) pa degustacija u nekoj vrsti ulaznog hodnika i nije bilo neki veliki dozivljaj. Kupili smo jos dvije butelje za koje smo se jos prije dogovorili, a testiranje je samo potvrdilo sampionsku titulu. Medjutim, susjedna vinarija je top klasa i sampion Hawke Baya za degustaciju vina. Posto je nastala prije 156 godina u zgradi nekadasnje krscanske misije zove se Mission Estate Winery (K). Na uzvisini zapadno od grada nekad prije je postojala misija, sjeverno od nje suma, a istocno prostrana dolina prema Napieru. Kad je misija raspustena poveca zgrada je pretvorena u vinariju sa svim pratecim sadrzajima, podrumom, restoranima, salonima, dvoranama... Danas je hodocaste ljubitelji vina iz svih krajeva svijeta i neizbjezna je atrakcija ovog dijela zemlje...




Degustacija vina je organizirana na vrlo visokoj razini i sa iznimno strucnim osobljem, ali vec sam pogled na vinograd i Napier u daljini je ocaravajuci.




I odavde smo ponjeli tekuce uspomene i krenuli dalje. Prije rijeke jos imamo Crossroads Winery (L), a nakon prelaska mosta dolazimo sa sjeverne strane Hastingsa u znamenitu Gimblett Road i oko nas su sve sami vrhunski proizvodjaci: Matariki Wines (M), hipermoderni Trinity Hill (N) Johna Hancocka, vinarija koji je zanimljiva po svom arhitektonskom rjesenju, zatim Te Awa (O) i konacno Hatton Estate (P) na samom kraju Gimblett Roada. Preporuke smo dobili i za tri vinarije na Maraekakho Roadu, ali tamo nismo bili. No, ako vas put nanese to su Ngatarawa (Q) obitelji Corban, zatim Alpha Domus (R) obitelji Ham (ime Alpha dolazi od njihovih imena Anthonius, Leonarda, Paul, Henri and Anthony) koja je lani osvojila nagradu sa svojim Aviatorom i konacno Sileni (S), jedna od onih vinarija za koje zalimo sto se nije nasla na nasem repertoaru, ako je suditi po njihovim vinima koja smo kasnije susretali. Da zaokruzimo ovu setnju na dvadeset vinarija spomenut cemo jos i Kemblefield Winery (T), koja je na samom vrhu nase mape. No, za Kemblefield se u Maraekakahou skrece desno, a mi moramo ravno. pred nama je dug put do Wellingtona.

Nastavak slijedi...