Karangahake
Vozeci se na jug usli smo u prostranu dolinu rijeke Waihou. Ovu dolinu nazivaju novozelandskom zitnicom, jer se vozite kroz nepregledna polja, a u daljini se vide vrhovi planinskog lanca Coromandel, koji prema sjeveru zavrsavaju istoimenim poluotokom. Upravo tu negdje se od glavne novozelandske ceste koja nosi broj 1 odavaja drzavna cesta broj 2 i nakon sto obidje sjeverni otok sa njegove istocne strane spaja se opet sa "jedinicom" na samom jugu, pred Wellingtonom.
Krenuli smo na istok, prema obali. Put preko gorja Coromandel vodi kroz prirodni kanjon, koji je ujedno bio i glavna komunikacija sa sjeveroistokom otoka u vrijeme zlatne groznice.
U to vrijeme, usred kanjona, pored najbogatijih nalazista ubrzo je niknuo gradic Karangahake, sa nekoliko tisuca stanovnika, dva hotela, dva gradska orkestra, skolom rudarstva i dvije banke. Unatoc tome sto je u Karangahekeu "isprano" mnogo zlata, grad nije osigurao svoju buducnost: cim je presusila zlatna zila grad je polako poceo propadati, tako da sada prolazite kroz divljinu i tek nekoliko tragova civilizacije govore da je tu prije samo stotinjak godina bio grad. Prezivjela je gradska skola, sada pretvorena u pub...

...a malo ugibaliste pored ceste je ostatak nekadasnje zeljeznicke stanice, posto je ovim kanjonom prolazila i "koromandelska zlatna pruga". U pozadini vidte jedan od mostova kojim se dolazilo do rudnika...

Iako od civilizacije nije ostalo nista, jos uvijek se isplati prosetati nekadasnjom obalom rijeke, na kojoj je bujao drustveni zivot. Danas, medjutim, nema nista od pubova i salona, jer obala je slicna onoj u Amazoni...

...a sve drugo je polako nestalo u brzacima istoimene rijeke...

Sjeverno od gradica je ostgao sustav visecih mostova kojima se dolazilo u rudnike ciji su otvori nerijetko bili u samim liticama...

...a koji su odrzavani, tako da ih danas koriste planinari, a isprobali smo ih i mi.

I onda smo nakon posjete "izgubljenom gradu" krenuli dalje, prateci najstariju novozelandsku zeljeznicu prema obali i "zaljevu blagostanja".

Nastavak slijedi...
|