"...'Ko to tamo peva?"
Primjetili ste malu prazninu u nasem kalendaru prosli tjedan? To je zato sto sam proveo tri ugodna dana u Pakistanu. Neki su bili skloni to protumaciti kao zbijeg od ratnih strahota u Libanonu, Izraelu i Palestini, medjutim, ovdje se radilo o necemu drugom, iako jako brinemo zbog dogadjaja na Bliskom Istoku i nadamo se da ce se sve brzo rijesiti i da ce sve svi koji su uvuceni u taj besmisleni sukob zivi i zdravi vratiti kucama.
Dakle, ako se sjecate mog zadnjeg puta u Islamabad, umjetno stvoreni grad sa pravokutnim sektorima i tri policajca na 100 kvadratnih metara, trgovinama laznom pashminom i piratskim CD-ovima, sjetit cete se da me bas i nije odusevio. Novi put, sa prenategnutim rasporedom i predivno planiranim letovima u 2:55 u noci za Islamabad i 3:40 ujutro za Dubai nisu uljevali nadu da ce grad ovaj put na mene ostaviti bolji dojam.
Medjutim, dogodilo se upravo suprotno. Ljubazno osoblje islamabadskog Mariotta me je docekalo sa pristojim autom, za razliku od zadnjeg puta kad sam se do hotela vozio autom sa improviziranim klima uredjajem kojem se kondenzirana voda sljevala u bocu Coca-Cole pored mojih nogu. Iako je bio jutarnji rush-hour, vozili smo se praznim ulicama Islamabada, jer je grad napravljen kao skup pravokutnih sektora koji imaju rezidencijalni i poslovni dio, tako da nema nikakvih guzvi, svi zive tek nekoliko minuta hoda od ureda. Za razliku od Lahorea i Karachija, voznja Islamabadom je uzivancija, jer se vozite kroz zelene tunele u kojima sunce probija gusto granje. Tek nekoliko glavnih ulica ne izgledaju kao da se vozite kroz sumu, a ovdje mozete vidijeti jednu od njih, okomicu koja prolazi pored parlamenta i predsjednicke place, vjerojatno najcuvanijeg mjesta na svijetu poslije Bijele kuce.

Unatoc tome sto je promet bio dosta rijedak, iz vozila sam mogao snimiti nekoliko unikatnih primjera pakistanskog javnog prijevoza. Prvo sto cete primjetiti su ekonomicni mini-busevi.

Dosta su ekonomicni zato sto je ova slika zapravo dosta rijetka. Naime, ovi mali divovi voze do 18 ljudi, unutra ih se ugura 12, jos 2 pored vozaca, a ostali svugdje okolo. U pravilu zadnja dvojica vise drzeci se za ostale putnike i od samog vozila korste svega pola stope. Znakovito, ali tvtka koja ima najveci udio na trzistu ovih autobusa se zove "Bolan".
Kako smo se priblizili gradu, promet je bio malo gusci, ali jos uvijek nije bilo guzvi. Medjutim, udjete li u Rawalpindi, grad koji je gotovo spojen sa Islamabadom, upoznat cete i drugu stranu Pakistana. Zapravo, posto Islamabad odudara od svega ostalog, u Rawalpindiju, gradu kaoticno nabacanih kuca bez ikakve infrastrukture upoznat cete pravi Pakistan.

Dakako, pojacani promet trazi i nove oblike prometa, pa smo kod sredisnje tocke grada, tzv. Zero Pointa, vidjeli i napredniji oblik javnog prijevoza, koji moze ukrcati i do 60-ak ljudi, ovisno o tome uspije li vozac natjerati "sredinu da malo pogura"...

Svaki autobus ili kamion je nakicen kao da je na Rijeckom karnevalu ili berlinskoj Love Parade...

...samo nekoliko puta vise. A ovdje mozete vidjeti autobus koji je bio koristen za snimanje filma "'Ko to tamo peva?". Medjutim, ovdje ne pripada "firmi Krstic", nego nepoznatom pakistanskom prijevozniku koji ovaj oblik transporta naziva "de luxe"...

Cekajte samo da vidite prednje djelove autobusa i kamiona. Osim sto je dodatno ukraseni "spojlerom" koji je nagnut prema naprijed i samo pravi otpor zraka vecim, vrata su drvena...

...medjutim to u potpunosti zadovoljava pakistanska sigurnosna pravila. Kao i ovaj poluprazni kamion...

...a poluprazan je zato sto sam vidio i manje kamione sa puno vise tereta. Nadalje, benevolentno tumacenje sigurnosnih pravila se odnosi i na manja prometala poput lokalnog mljekara...

...a pravila su ista neovisno o tome je li vozite krumpir ili putnike. Ovo je snimljeno u brdima uznad Islamabada.

Unatoc tome, u Pakistanu jos nisam vidio prometnu nezgodu, niti kvar na cesti...
|