Dubai2

Prljavi terorist

"Talijan"
Kako sam miljama bio daleko kad sam pomislio da je sve gotovo kad je Italija pobjedila Njemcaku? Zgode vezane uz prvenstvo nastavile su se jos iste veceri. Dakle, nakon sto sam razdvojio onu dvojicu uzavrele krvi, razvozio ono pijanih Njemaca po komsiluku izbjegavajuci talijanski karusel po gradu dosao sam oko 2:45 doma. Istovremeno, u garazu je uparkiravao i nas susjed, "Talijan". Barem smo mislili da je Talijan, jer je lamatao rukama dok je pricao sam sa sobom i imao na naglasak kao onaj tip koji se svadjao u hotelu na Malti i svi smo u kvartu za njega govorili da je Talijan. Uredno sam cestitao covjeku na pobjedi rekavsi da je njegova reprezentacija igrala jako dobro. On je najprije zbunjeno zahvalio, a potom zamolio da mu zazelim srecu i sutra jer je on zapravo Portugalac i odakle mi glupa ideja da je on Talijan. Buljio sam u sahtu ispod sebe cekajuci da me proguta, a Portugalac je usetao u svoju villu noseci vrecice iz "Burger Kinga"... Srecom, nista cudno za Dubai, tu ima 170 nacija sa slabim ili nikakvim znanjem zemljopisa i nije rijetko da Gernot objasnjava da kod njih u Austriji nema klokana.

"Reggio di Samaria" vs. "Beirutland"
Drugo polufinale nije izazvalo toliko stresa. Cak se i "malo finale" gledao doma, jer se citavoj navijackoj njemackoj sviti nije dalo blamirati sa rezervnim sastavom u Hard Rock Caffeu, kojeg su okupirali novopeceni Talijani, porjeklom iz Kerale, Bangalorea, Samarije i Beiruta, a kojima nije bio jasan ponizavajuci smisao ove utakmice, nego samo socijalni aspekt. I Heineken. Tako da je HRT-ov prijenos bio vise nego dovoljan. Cak je i Marcel mirno proveo utakmicu na u mom dnevnom boravku sa ostatkom ekipe kao da je na bloku D na Poljudu, ili zapadu "dolje" na Maksimiru. Nije bilo legendarne zastave iz one bitke kad su 1998. francuskog policajca napravili invalidom, a jedini izljev navijackog ponosa je bilo lupanje po zidu mog susjeda za kojeg smo saznali sa je Portugalac svaki put kad su Njemci zabili gol te ponosni osmijeh u trenutku kada je nakon dugo vremena u Elfu bilo cak dvojica igraca Borussije iz Monchengladbacha. Na ulicama su, iako tiho, toliko tiho da to zapravo i nije bila ulica nego benzinska stanica pored HRC-a slavili Libanonci u njemackim dresovima.
Engleske novine su jos pisale o Christianu Ronaldu.

Scarlett's i pljuske
Za gledanje finala odredili smo Double Decker, veliki pub u "Rotana Al Mirooj" kompleksu. Red od stotinjak metara nas je usmjerio u Emirates Towers i tamosnji Scarlett's leglo britanske navijacke populacije. Medjutim, oni vec tjedan dana ignoriraju ovo prvenstvo, tako da nije bilo guzve, a oko nas su bile ruske prostitutke i tajlandske kurve (razlika u nomenkulaturi dolazi iz razlike u cijeni: prve su jeftine, a druge jos jeftinije), te nizi tamniji ljudi sa kilogramima gela u kosi. Talijani? Ne, tek kad vas slucajno gurnu ili nagaze vidjet cete servilno klimanje glavom kakvo ste mogli vidjeti u seriji "Dragulj u kruni". A bas sam pomislio da je zadnja veza Indije i nogometnog prvenstva bila davne 1950. kada je Indija izborila nastup na prvestvu, ali nije nastupila jer FIFA nije dozvolila nastup na prvenstvu sa bosim nogama. (Mirek, ovo je stvarno istina, provjeri...) .
Sedmo finale kojeg se sjecam nije bilo najbolje, ali ni najgore, jer su se Talijani jos 1994. potrudili da zaseru ono americko, iako ce moj prezimenjak i rodjak (i po ovoj tematici izdajnik) u jednoj od svojih nebrojenih analiza na HRT-u ustvrditi da je najgore bas ono 1990. kad je Njemacka bila prvak (visestruke mjere preodgoja nisu dale ucinka). Utakmica je bila dobra, sa puno uzbudjenja i odlicnom igra Francuza, posebno u drugom djelu, te "malom skolom obrane" koju su prikazali Talijani. Francuzi su bili nedvojbeno bolji i zasluzili su titulu. Toliko ako u utakmicu udjemo bez navijackih strasti.
Ako se jedni od onih (malo nas je al' nas ima) koju su pozeljeli da ovo bude kruna karijere nekolicine Francuza predvodjenih Zidaneom, koji je sve do 110-te minute bio na putu da se svrsta u nacionalne heroje, pored De Gaullea i Napoleona, cak neovisno o konacnom rezultatu, Zizou vam je zaljepio prvu pljusku od nekoliko koliko cete primiti. Da ovako reagira Damjanovic ili Drpic bilo bi mi jasno, ali ovakva velicina i to 10 minuta prije odlaska u nogometnu vjecnost? Svi se pitaju sta li mu je ovaj rekao. Je li uopce bitno? Je li to bila prva uvreda na utakmici? Vise francuskih novinara je culo uvredu, ali svatko drukcije. Jedni su odmah napisali da se radi o rasizmu. To se dobro prodaje i FIFA ce na to odmah reagirati? Drugi su culi da mu je rekao da je prljavi terorist. Ja sam citao sa usana i ucinilo mi se da mu je rekao: "Hej, Zizou, znas li da ti je onaj Austrijanac spavao sa zenom kad je bila u Dubaiju?". Ako je mislio na Gernota, mozda je i pogodio...
Drugu pljusku sam dobio kad sam vidio Materazzija sa peharom. Zemlja koja ce se suociti sa svim prljavim rubljem slavi svoje nogometne junake, sigurno ce im sada svima sve bi oprosteno i na kraju ce dobit Euro2012.
Trecu pljusku sam dobio jutros, kada mi je Tabari izlistao sve Zidanoeve incidente poput onog sinocnjeg. Ni manje ni vise nego 14. Dakle, on u svakoj sezoni ono od sinoc napravi dva puta. Boze, za koga sam ja navijao, a inace sam olicenje fair-playa (zato se cesto i zakacim sa Mirekom, shvatili ste, ne?)
Cetvrtu su odmah zaljepili novinari (prokleti bili, sigurno je i onaj moj glasao za njega), koji su ignorirali incident i proglasili Zidanea igracem prvenstva. Tako da sada lijecim obraze, ali ni Zizou ne ide u javnost.
Talijani su tako zeznuli jos jedno finale. Oni na krovu svijeta, a Grci na vrhu Europe, vrijeme je da se prebacimo na nazad na utrke deva.