Dubai2

Kraljevsto nafte i pijeska

Iako me u srijedu i cetvrtak odusevljavao Islamabad, htio bih vam posloziti jos malo impresija i podataka o Saudijskoj Arabiji. Da se vratimo na Riyadh. Ne bih se mogao zamisliti na duzem zadatku u Saudijskoj Arabiji. Mozda promjenim stav nakon sljedeceg posjeta drugi tjedan, ali za sada stvarno nista spektakularno. Dva milijuna ljudi u "potleusicama" i dva tornja u gradu razasutom usred pustinje oko nekadasnje oaze.



Jedino zanimljivo je bio Kingdom Tower. Znate da volim tornjeve (vidi post o KL-u).



Namjeravao sam ici gore, ali samo odustao. Ionako moram za pet dana opet u Riyadh, a shvatio sam da se za odlazak u grad moram opremiti strpljenjem i zivcima, a niposto kamerom, zato su slike sa interneta. Naime, policija smatra fotografiranje zgrada prvim cinom pripreme za teroristicki napad, a imaju i jos jednu policiju, vjersku, koja se zove matawwa i vidi probleme u postojanju fotoaparata uopce, ali o tome cemo kasnije. Kraljevina Saudijska Arabija je po pitanju ljudskih prava daleko najnazadnija drzava svijeta i veca prava imaju zene Vatikana nego ovdje. Medjutim, ista daje Bushu ogromne kolicine nafte, pa je zato nikad necete naci kao problematicnu na listi State Departmenta, odnosno svi prigovori zbog provedbe sovinisticko-fasistickog poretka ce biti izneseni u rukavicama.
Riyadh, inace, nije najzanimljivije mjesto u drzavi. Rimljane, a potom i Turke zanimala je samo bogata planinska obala Crvenog mora, gdje su povijesni gradovi Meka i Medina i turisticki najotvoreniji Jeddah te istocna, zaljevska obala do najprometnije zracne luke u Kraljevini Dammama, tako da su ti rubni djelovi poluotoka ostali pod otomanskom vlascu sve do 1918. godine, Lawrencea od Arabije i Engleza. U sredistu poluotoka su zivjela plemena ciji primitivni zakoni i danas vrijede. Najutjecajnije pleme je bilo Aneza, koje je izgradilo svoje nastambe oko oaze Dir’aiyah, pretece danasnjeg Riyadha, a plemenski poglavice ce uskoro postati kraljevska kuca Al-Saud.
Prvo kraljevstvo je bilo uspostavljeno jos 1744. godine, a bilo je utemeljeno na saveznistu sa Mohamedom Bin Abdulom Wahhabom, nekadasnjim sucem u Najdu. U kasnijem djelovanju, Mohamed je sirio ucenje Hanbala, najkonzervativnije od cetiri glavne skole sunitskom Islama, pa je dezavom vladao “vehabizam”, tvrdokorno iskonsko tumacenje vjere, a nije to ucenje postoji i danas, Hrvatskoj cak i blize nego sto mozete zamisliti. Vehabije su malo preuredili postulate vjere i Turke nije previse uznemiravalo sto ovi rade u Meki koju su im oteli 1802. godine, ali kad su vehabijski tvrdolinijasi zabranili hadj tridesetak godina kasnije, Turci su zgazili prvo saudijsko kraljevstvo. Aneze su se razbjezali po pustinji sve dok kraljevsku lozu Al-Saud 1902. godine nije preuzeo Abdul Aziz, zvuci nevjerojatno, ali otac danasnjeg kralja (generacijski jaz ce biti pojasnjen kasnije).
Abdul Aziz je najprije otjerao konkurentsku lozu Al-Rashid. Potom je medju vehabijski beduinskim nomadima organizirao bratstva, tzv. “ikhwane”, u kojima je regrutirao i obucavao ratnike. Sve ih je stavio na raspolaganje Britancima tijekom Prvog svjetskog rata. Kako Turci nisu uspjeli konfrontirati snage na vjerskom nacelu, Britanci su iskoristili arapski nacionalizam i obecali su Husseinu od Hejaza titulu kralja Arabije. Medjutim, on nije bio jedini kojem su to obecali, pa je Abdul Aziz, nakon sto se obracunao sa kucom Al-Rashid, pokorio pokrajnu Asir (krajnji jug KSA, na Crvenom moru) te je upao u Hejaz i 1924. osvojio Meku. Nakon sto se proglasio kraljem Hejaza, spojio je tu titulu sa titulama kralja Asira i sultana od Najda u titulu kralja Saudijske Arabije.



Abdul Aziz, otac nacije, umro je 1953. godine, a njegovi sinovi vladaju jos i danas: Saud (1953-1964), Faisal (1964-1975), Khaled (1975-1982), Fahd (1982-2005), Abdullah (2005-...). Svi oni su polubraca, prva petorica u nizu od tridesetak. Naime kako Arapi imaju vise zena, nerjetko je najmladji sin mladji od najstarijeg unuka, tako da danas drzavom vlada kralj Abdullah, iako je vise sinova njegove brace starijih od njega samog. Abdullah je zapravo preuzeo vodjenje drzave jos 1995. otkako Fahd nije bio sposoban voditi drzavu, ali je formalno postao kralj tek lani, nakon Fahdove smrti.



Iako je sluzbeno kraljevski princ Abdullahov mladji polubrat Sultan bin Abdul Aziz, neizvjesno je tko ce nasljediti titulu, i hoce li se preci na sljedecu generaciju. Hoce li to biti sin sadasnjeg kralja Abdullaha, najstariji od njih 13? Ili ce to biti kraljevski princ Sultan, ili mozda njegov sin koji ni iz osam pokusaja nije uspio izgovoriti jedostavu rijec: Milivoj. Hoce li to biti sin bivseg kralja Sauda, odnosno najstariji unuk Abdula Aziza, ni to se ne zna, ali je malo vjerojatno, jer je stariji od sadasnjeg kralja, svog strica? Postoje prijedlozi da se svi nasljednici Abdula Aziza, a radi se o preko 400 sinova i unuka dogovore na skupstini tko ce nasljediti titulu. Svakako, nitko od njih za sada ne slovi za reformatora koji bi drzavu modernizirao i izvukao iz rigidnih vehabijskih pravila. Zivotni standard je ipak podignut, posebno nakon sto je otkrivena nafta...



...tako da Saudijska Arabija ima najveci GDP po stanovniku medju bliskoistocnim drzavama vecim od pet milijuna stanovnika. Medjutim, rast kubikaze u automobilima lokalaca nije bio pracen rastom ljudskih prava. O naprednosti drzave vam dovoljno govori to da je tek Faisal ukinuo ropstvo, da drzava nema Ustav, nego se jedinim Ustavom smatra Kuran. Kako na na vlasti sarijatski zakon, osim redovne postoji i vjerska policija - matawwa. Matawwa ima ovlasti prozvoljno tumaciti Kuran. Ako vas zaustave na ulici u vrijeme molitve, a islamske ste vjeroispovjesti (ili oni misle da jeste), mozete biti tesko kaznjeni. Svi stranci imaju osobne iskaznice koje su razlicite boje za muslimane i nemuslimane. Matawwa ima pravo privesti svakog nositelja zelene iskaznice, koji prema njihovom tumacenju nije ispunio neku od obaveza. Sve zene, neovisno odakle dolaze trebaju nositi abaju. Ne smiju biti same na ulici u sredistu grada. Na sveucilistima moraju biti u drugim sobama od muskaraca. Pet dnevnih molitvi se ne obavlja u smjenama, nego svi odjednom, a u tom trenutku se sve zatvara na desetak minuta. Nema kina, a stranci zive u bogatim i lijepim cetvrtima umotanima bodljikavom zicom, kako bi se sprijecili teroristicki napadi. Drzava je zatvorena i konzervativna, ali je istovremeno jako vezana uz SAD, sto dovodi do otpora i terorizma vjerskih fanatika, poniklih u ikhwanama. Cak 11 od 15 terorista koji su izvrsili napad na WTC i Pentagon su iz Saudijske Arabije, a nerjetko napadaju i po Riyadhu.
Tako se, nakon dvodnevnog promatranja, Saudijska Arabija svrstala jako nisko na mojoj ljestvici pozeljnosti drzava Blskog Istoka, ostavivsi samo Jemen ispod sebe.
Idem u subout opet u Riyadh, mozda ga dozivim drukcije, ali tesko...