Fossil Rock III - Napokon prava pustinja
Evo, napokon ste docekali i pravu pustinju. Ali problem je u tome sto je kod voznje pustinjom najveci uzitak upravo voznja i adrenalin, a to se ne moze bas lako opisati cak ni slikama, nego se treba dozivjeti. Naime, kad gledate slike u pustinji nema nicega...
Dobro, gotovo nicega. A ovako, opisno prema slikama (kome je uopce bilo do fotografiranja u tom trenutku?) prica ide ovako. Pojavis se na vrhu dine...
...i krenes u lagani spust pazeci da ne udaris (pazi, nema kocenja)...
...i onda opet po gasu da se popnes na sljedecu...
...jer odmah iza tebe punom brzinom dolazi Gernot, ne znajuci tko je iza brijega.
Aha, ovdje smo se uvalili u nesto slicno pjescanom vulkanskom krateru. Ne znam kako smo dosli do tamo, ali se sjecam da su sa svih strana bili stravicno visoki i mekani bridovi i da smo jedva izasli...
...i da je Chevy nakon toga bio jako zedan.
Nakon te avanturice, koja nam je uzela gotovo sat vremena, malo smo pametnije planirali trasu, sa puno vise koordinacije.
Nastavak slijedi...
|