Društvo mrtvih pjesnika

petak, 09.12.2005.

Novi post

Nisam se dugo javljala jer sam imala velikih problema. Dali vi možete vjerovati da neka osoba može imati 3 sprovoda u jednome mjesecu. Ipak našla sam vremena da napišem novu pjesmu. Veliki pozdravi, kiss!!!
Pohlepa ljudi
Ova lica nisu časna,
Nisu ni plemenita.
U njima se javlja neki jaz,
No ipak nije tako strašna ta provalija
Između svega toga.
Strašan je samo onaj led,
Onaj korov koji guši sve oko sebe,
A i nas.
Polako do zadnjega trenutka.
Sami se guramo u dubok ponor,
Sami si stavljamo omču oko vrata.
Zar smo toliko jadni,
Tako bespomoćni da čak sami sebi režemo vene,
Da osjetimo bliskost smrti?
Ili se pak ne osjećamo dovoljno živima?
Zar se toliko bojimo straha?
Čak iako to nema smisla, ni logike,
Nama ljudima to nije važno.
Previše smo vezani za osjećaje,
Nažalost samo uz svoje.
mjesecu? Čini se preteško, no idem pomalo.
- 14:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>