Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

petak, 20.06.2014.

Nastavak sage o popularnom ilitiga narodnom - feelling paranormalno

Narodna junakinja je na sjednicu europskog parlamenta došla u narodnom dresu. Jedan drugi heroj je konstatirao kako ne pristaje na bilo kakvu opciju u kojoj njegov put financiraju mutni interesi i odlučio se za porezne obveznike. Nakon toga je konstatirao kako njegova prisutnost neće baš biti od neke pomoći, ali će držati palčeve. Potom je i pričao o nekom nacionalnom ponosu i emocijama koje su ga preplavile.

A i onaj strateški zaokret koji pokazuje da naš vrli premijer itekako voli populizam kad izbori zakucaju na vrata pokazuje i da je itekako moguće da se malo približi onim slojevima koji razumiju nogomet i euharistiju (iako ne znaju što je Tjelovo).
Vratimo se na nogomet.

Dok je tako vrli premijer držao palce, neki su molili. Zaista ne razumijem molitvu u te svrhe jer recimo taj bog ne čuje tisuće gladne brazilske djece, (bome ni mnoga naša domaća manje egzotična nisu ništa ljepših životnih uvjeta), ali čuje molitve izbornika i ovčinjaka oko njega. I brata Roberta također.
ne razumijem sljedeće:

Kad biskup blagoslovi fudbalere koji idu na svjetsko prvenstvo unatoč činjenici da je RC u zemljji u koju idu protiv održavanja istog zbog jezivog siromaštva većine građana i činjenice da je prvenstvo u takvoj zemlji totalna dekadencija na razini pariškog dvora.

Kad na utakmici imate četiri gola i sva četiri da ista ekipa. Prebolite. Jebeno prebolite.

Kad se prvenstva odigravaju pod pokroviteljstvom industrije brze hrane, pjenušave cuge i nezaobilaznog piva. Dok u svijetu raste broj pretilih upravo zahvaljujući ovima gore, vrhunski sportaši reklamiraju iste.

Kad povijesne pobjede ostvarimo upravo u najvažnijim utakmicama. A u ostalima smo uvijek moralni pobjednici. Mi osobno.

Kad smo svi ekipa i pajdaši. Makar su se jučer mrko gledali preko nišana. Danas se svi volimo i zajedno smo ponosni. Ne razumijem kolektivne krivnje i kolektivne ponose.

U svjetlu velikog bratstva i jedinstva uslijed poplava netko je napisao komentar; kad će ovo više proći da se opet mrzimo k'o ljudi. Ako netko mora biti tvoj i svi moraju biti jedno da bi mu pomogao kad mu poplava odnese kuću imaš problem. Jeben problem, a ako se odlučiš moliti, opali jednu za svoju dušu. Neće biti zgoreg.

nedjelja, 08.06.2014.

Pretpostavka - majka zajeba

Ne znam kako vi, ali ja za ovu vladu nisam glasala.

Unatoč tome od lijeve koalicije očekivala sam sekularizaciju države, značajan napredak ljudskih prava za sve građane koji su do sad sjedili u drugom, trećem i petom redu, temelje novog društva. To novo društvo bi bilo oslobođeno od nasljeđa partizana i ustaša, mjesta boravka '91, rođaka i protekcija, i mita. U tom društvu bi bilo budućnosti i marihuana bi bila legalna.

Nisam očekivala gospodarska čuda, da se razumijemo. Jer sam unatoč svojim fix idejama prilično realno stvorenje koje ne misli da se gospodarstvo materijalizira iz zraka ili da ga je moguće napuhati. Gospodarstvo je kompleksna tvorevina koju čini mnogoštošta i o njoj zbilja ne bi htjela banalno diskutirati.
Poanta je da nisam očekivala čuda gospodarskog tipa. Očekivala sam krv, znoj i suze. I dobila sam više-manje što sam i tražila.

Ova vlada nije zakazala kod stvaranja gospodarstva, zakazala je kod stvaranja društva.

Recimo smiješno mi je kako kod nas svatko tko dođe na Vlastu počinje sa svojim setom reformi, apsolutno bez uzimanja u obzir ičeg što je dotad napravljeno na nekom području. Svakih par godina mi uzimamo nove smjerove na svim poljima. Čak i ako prepisujemo tuđe reforme prepisujemo ih diskutabilno i redovito idem naopako. Iako školski sustav ide redom osnovna, srednja fakultet naše reforme su išle bolonja, državna matura, nastava...krajnje nelogično...Recimo sad žestoko kažnjavamo prepisivanje na državnoj maturi, a ljudi koji ju ovih dana polažu su gotovo potpuno formirane ličnosti u čijoj svijesti prepisivanje na ispitima i nije neki bed. Zašto bi i bio?
Nije kažnjivo, zapravo izostaje svaka moralna osuda. I nisu problem oni koji prepisuju nego sustav koji to dozvoljava. Većina nas je u životu iskoristila neki oblik prečice koja je ako malo razmislite baš i nije sasvim korektan, ali pravila su tu da se krše, zar ne?

Recimo kad govorimo o štelama, poznanstvima i rodbinskim vezama. Kod nas štela nema nikakvu moralnu osudu. U zdravstvu recimo je savršeno ok tražiti štelu jer na vađenje uklještenog umnjaka ćete čekati pola godine. Na magnet osam mjeseci. I tako to. To je jednostavno tako. Ako čekate vađnjenje zuba koji vas ne boli, oke, 6mjeseci je malo puno jer tko živ tko mrtav za jebenih 6mjeseci da bi se obavio zahvat od 20minuta, ali ništa strašno jer vas ne boli. Ali ako imate recimo povredu koljena, ramena, kuka, čega god. I to vas boli i otežava vam život.
Da vjerojatno ćete povući neko poznanstvo ako ga imate. I bit će vam žao samo jednog. Onog koji nema poznanstvo, nalazi se u vašim cipelama i mora čekati pretragu mjesecima.
Nisam sigurna ni da nije više ok povući poznanstvo radi posla. Ljudi od nečeg moraju živjeti, a ako to svi rade...zašto bi ja bio bolji?

To je pitanje koje se svakodnevno nameće i Hrvatima i gostima. Zašto bi bio bolji? Što se dobiva time što si bolji? Osjećaj osobnog zadovoljstva? Jel to nešt za jest? Jel plaća račune?

Ne bi rekla, tako da ne mogu reći ni da posebno zamjeram bilo kome što koristi raspoložive alate. Netko dođe do zida puno ranije nego netko drugi i jebat ga koliko god mi se gadilo što sve funkcionira na taj način.

Očekivala sam samo da će se naći ljudi koji će učiniti da to što nešto nije ok postane svima jasno kao ne-ok stvar i da će to biti put do puta do društva koje ima pametnijeg posla.

Društvo je kao dijete, ono se odgaja, društvo o kojem se ne vodi briga bude kao raspušteno dijete koje uspjeva kako uspjeva zahvaljujući svojoj genetici. Genetika našeg društva nije baš sjajna. Poprilično smo primitivni, slabo obrazovani (pri čemu ne govorim o formalnom obrazovanju i stupnju završenog), nedisciplinirani, nezainteresirani, apatični, a bome i antipatični. Igramo se ustaša i partizana. Neodgojena djeca imaju slabe šanse. Ne zato što je potrebno biti fin, nego zato što društvo bez odgoja ne ide nigdje. Koliko god mi tvrdili da je u pitanju ADHD.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi