Ne znam kako vi, ali ja za ovu vladu nisam glasala.
Unatoč tome od lijeve koalicije očekivala sam sekularizaciju države, značajan napredak ljudskih prava za sve građane koji su do sad sjedili u drugom, trećem i petom redu, temelje novog društva. To novo društvo bi bilo oslobođeno od nasljeđa partizana i ustaša, mjesta boravka '91, rođaka i protekcija, i mita. U tom društvu bi bilo budućnosti i marihuana bi bila legalna.
Nisam očekivala gospodarska čuda, da se razumijemo. Jer sam unatoč svojim fix idejama prilično realno stvorenje koje ne misli da se gospodarstvo materijalizira iz zraka ili da ga je moguće napuhati. Gospodarstvo je kompleksna tvorevina koju čini mnogoštošta i o njoj zbilja ne bi htjela banalno diskutirati.
Poanta je da nisam očekivala čuda gospodarskog tipa. Očekivala sam krv, znoj i suze. I dobila sam više-manje što sam i tražila.
Ova vlada nije zakazala kod stvaranja gospodarstva, zakazala je kod stvaranja društva.
Recimo smiješno mi je kako kod nas svatko tko dođe na Vlastu počinje sa svojim setom reformi, apsolutno bez uzimanja u obzir ičeg što je dotad napravljeno na nekom području. Svakih par godina mi uzimamo nove smjerove na svim poljima. Čak i ako prepisujemo tuđe reforme prepisujemo ih diskutabilno i redovito idem naopako. Iako školski sustav ide redom osnovna, srednja fakultet naše reforme su išle bolonja, državna matura, nastava...krajnje nelogično...Recimo sad žestoko kažnjavamo prepisivanje na državnoj maturi, a ljudi koji ju ovih dana polažu su gotovo potpuno formirane ličnosti u čijoj svijesti prepisivanje na ispitima i nije neki bed. Zašto bi i bio?
Nije kažnjivo, zapravo izostaje svaka moralna osuda. I nisu problem oni koji prepisuju nego sustav koji to dozvoljava. Većina nas je u životu iskoristila neki oblik prečice koja je ako malo razmislite baš i nije sasvim korektan, ali pravila su tu da se krše, zar ne?
Recimo kad govorimo o štelama, poznanstvima i rodbinskim vezama. Kod nas štela nema nikakvu moralnu osudu. U zdravstvu recimo je savršeno ok tražiti štelu jer na vađenje uklještenog umnjaka ćete čekati pola godine. Na magnet osam mjeseci. I tako to. To je jednostavno tako. Ako čekate vađnjenje zuba koji vas ne boli, oke, 6mjeseci je malo puno jer tko živ tko mrtav za jebenih 6mjeseci da bi se obavio zahvat od 20minuta, ali ništa strašno jer vas ne boli. Ali ako imate recimo povredu koljena, ramena, kuka, čega god. I to vas boli i otežava vam život.
Da vjerojatno ćete povući neko poznanstvo ako ga imate. I bit će vam žao samo jednog. Onog koji nema poznanstvo, nalazi se u vašim cipelama i mora čekati pretragu mjesecima.
Nisam sigurna ni da nije više ok povući poznanstvo radi posla. Ljudi od nečeg moraju živjeti, a ako to svi rade...zašto bi ja bio bolji?
To je pitanje koje se svakodnevno nameće i Hrvatima i gostima. Zašto bi bio bolji? Što se dobiva time što si bolji? Osjećaj osobnog zadovoljstva? Jel to nešt za jest? Jel plaća račune?
Ne bi rekla, tako da ne mogu reći ni da posebno zamjeram bilo kome što koristi raspoložive alate. Netko dođe do zida puno ranije nego netko drugi i jebat ga koliko god mi se gadilo što sve funkcionira na taj način.
Očekivala sam samo da će se naći ljudi koji će učiniti da to što nešto nije ok postane svima jasno kao ne-ok stvar i da će to biti put do puta do društva koje ima pametnijeg posla.
Društvo je kao dijete, ono se odgaja, društvo o kojem se ne vodi briga bude kao raspušteno dijete koje uspjeva kako uspjeva zahvaljujući svojoj genetici. Genetika našeg društva nije baš sjajna. Poprilično smo primitivni, slabo obrazovani (pri čemu ne govorim o formalnom obrazovanju i stupnju završenog), nedisciplinirani, nezainteresirani, apatični, a bome i antipatični. Igramo se ustaša i partizana. Neodgojena djeca imaju slabe šanse. Ne zato što je potrebno biti fin, nego zato što društvo bez odgoja ne ide nigdje. Koliko god mi tvrdili da je u pitanju ADHD.
Post je objavljen 08.06.2014. u 15:07 sati.