Narodna junakinja je na sjednicu europskog parlamenta došla u narodnom dresu. Jedan drugi heroj je konstatirao kako ne pristaje na bilo kakvu opciju u kojoj njegov put financiraju mutni interesi i odlučio se za porezne obveznike. Nakon toga je konstatirao kako njegova prisutnost neće baš biti od neke pomoći, ali će držati palčeve. Potom je i pričao o nekom nacionalnom ponosu i emocijama koje su ga preplavile.
A i onaj strateški zaokret koji pokazuje da naš vrli premijer itekako voli populizam kad izbori zakucaju na vrata pokazuje i da je itekako moguće da se malo približi onim slojevima koji razumiju nogomet i euharistiju (iako ne znaju što je Tjelovo).
Vratimo se na nogomet.
Dok je tako vrli premijer držao palce, neki su molili. Zaista ne razumijem molitvu u te svrhe jer recimo taj bog ne čuje tisuće gladne brazilske djece, (bome ni mnoga naša domaća manje egzotična nisu ništa ljepših životnih uvjeta), ali čuje molitve izbornika i ovčinjaka oko njega. I brata Roberta također.
ne razumijem sljedeće:
Kad biskup blagoslovi fudbalere koji idu na svjetsko prvenstvo unatoč činjenici da je RC u zemljji u koju idu protiv održavanja istog zbog jezivog siromaštva većine građana i činjenice da je prvenstvo u takvoj zemlji totalna dekadencija na razini pariškog dvora.
Kad na utakmici imate četiri gola i sva četiri da ista ekipa. Prebolite. Jebeno prebolite.
Kad se prvenstva odigravaju pod pokroviteljstvom industrije brze hrane, pjenušave cuge i nezaobilaznog piva. Dok u svijetu raste broj pretilih upravo zahvaljujući ovima gore, vrhunski sportaši reklamiraju iste.
Kad povijesne pobjede ostvarimo upravo u najvažnijim utakmicama. A u ostalima smo uvijek moralni pobjednici. Mi osobno.
Kad smo svi ekipa i pajdaši. Makar su se jučer mrko gledali preko nišana. Danas se svi volimo i zajedno smo ponosni. Ne razumijem kolektivne krivnje i kolektivne ponose.
U svjetlu velikog bratstva i jedinstva uslijed poplava netko je napisao komentar; kad će ovo više proći da se opet mrzimo k'o ljudi. Ako netko mora biti tvoj i svi moraju biti jedno da bi mu pomogao kad mu poplava odnese kuću imaš problem. Jeben problem, a ako se odlučiš moliti, opali jednu za svoju dušu. Neće biti zgoreg.
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi