Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

nedjelja, 13.04.2014.

Ali ja moram.

Kad čujem tu rečenicu u zadnje vrijeme popizdim.
Zato što smo svi mi idioti, a život je prekompliciran da bi uvijek bili pametni.

Oni moraju. To se u principu odnosi na liječnički savjet da nešto ne smiju. Jesti, piti, činiti. Ili na poslu nešto ne smiju. Ili moraju raditi. Nešto u svakom slučaju. I onda oni kažu to. Ali ja moram. Oni moraju.

Evo primjera pameti. Lik ima giht. Ali on jednostavno mora jesti nedjeljom prasce. Ženska je iskrenula nogu. Ali ide u svatove i pazi ovo-mora plesati kolo. Ona mora. Gležanj izgleda kao slonova nogica, ali ona mora hej! Mora.
Dijete je alergično na kikiriki. Nakon što se počne gušiti majka na hitnoj sliježe ramenima i kaže ali on mora.

Ne staje glupost kod toga. Recimo radno vrijeme ili neka aktivnost koju ste sami odabrali počinje u toliko i toliko sati. Vi kasnite jer ste morali. Razlozi su šareni. Kasnite jer ste jednostavno morali nešto kupiti. Morali ste odspavati duže. Morali ste. Vi se ne ispričavate zapravo jer kasnite i upadate u pola nečega. Vi obavještavate da je to savršeno nevažno jer ste vi nešto morali.

Ovo smatram javnim upozorenjem. Idući put kad netko bude nešto morao. Ja ću prihvatiti igru. Morat ću. Zalupiti vrata pred nosom. S nosom unutra. Spomenuti mu se predaka u krajnje nekršćanskom kontekstu. Morat ću otići i raditi ono što me veseli više nego slušanje tuđih glupih ideja o tome kako se ne mogu kontrolirati. Možete se vi kontrolirati. Samo ne želite. Jer ste idioti.

Bez uvrede svima koji nemaju veze s ovom temom. Morala sam.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi