Inače ne slušam radio, ali negdje sam sjedila i nešto čekala kad su primali pozive građana s pitanjima. Inače bio je u pitan ju jedan lokalni radio. Nazvala je čujno i čulno uznemirena žena drhtavog glasa. Uz njen apel da s eiz grada uklone ti biciklisti sam se odvalila smijati. I smijala sam se tako 2-3minute...jer žena je tražila da se uklone biciklisti. Pa sam to malo isparafrazirala. Jer mogu, to je moje ustavno pravo, a kad svi iskorištavaju svoje ustavno pravo na lupanje gluposti što bi ja bila nevina u ludnici?
Ja vas molim, te biciklističke staze posvuda, to je grozno. Ti biciklisti-...oni voze brzo...grozno brzo. I na promenadi je to pored kafića. I oni tamo jure, jure kažem vam. Ti biciklisti, to je grozno, oni nas ugrožavaju. Neki dan je neki bicikl umalo naletio na curicu...grozno je to bilo, umalo naletio na nju...
Nek se izmjeste te staze negdje...šta oni tu meni imaju voziti bicikle po centru grada? Nek ih guraju, šta oni tu imaju voziti, da, neka guraju bicikle.
Nameću nam taj svoj odvratni zdravi način života. Garant ni suhomesnato ne jedu. Ni u crkvu možda ne idu. A neću da griješim dušu, možda u crkvu idu ipak, ta tko ne ide u crkvu?
U svakom ih slučaju treba maknuti, opasni su, što ako ih moja djeca vide kako voze te...bicikle...Kako da ja svom djetetu objasnim da oni ne idu autima? I što kad djeca požele voziti te...bicikle? Valjda imamo pravo odgojiti svoju djecu ispravno, da ne voze te bicikle!
Da, tako treba! U ustav da, uđe također da se bicikl nema što voziti po ulicama!Kakve staze, kakvi bakrači? Nek oni to voze u svoje 4 zida! Da!
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi