Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

petak, 22.03.2013.

Opsadno stanje

Uočila sam jedno zanimljivo preklapanje zahvaljujući fejsu. Naime mnogi su objavili gotovo identične postove u paru.

Jedan se tiče jednog nesretnog djeteta koje je izgubilo svoj rat, a drugi jednog nikad završenog rata čiji brojni sudionici nemaju pojma ni tko ga je počeo ni kad.

Svaki izgubljeni život je tragičan, onima koji su imali veze s tim životom. Svi ostali mogu u tišini razumjeti da nekog ta smrt boli i može im biti ljudski žao, teško da mogu osjetiti bol onog što ih ne dotiče osobno. Ne zavaravajmo se. Svaki dan se prolazi preko bankina koje su previsoke da bi ih se moglo preći u invalidskim kolicima. Svaki dan prolazimo pored onih koji prose. Koji su gladni i bolesni. Možda nisu svi simpatični i fotogenični pa im nećemo ukazati pažnju i pokušati pomoći.

To nije osobno. Da je osobno ne bi prošli pored zar ne?

Priča o tome kako se Hrvati ujedine kad treba pomoći je doista prekrasna. Imamo mi i ogroman broj dobrovoljnih davatelja krvi i donora organa-sve vrlo pohvalne stvari.
Nažalost svi u svojoj okolini viđamo tolike primjere koji završavaju više ili manje tragično, a eto nisu ujedinili zemlju. I u svojim osobnim tragedijama zamislite, ni zemlju nisu uspjeli ujedinit.

Zemlju često ujedini nešto pomalo tragično u nekom sasvim drugom smislu.

Recimo ispod slike preminulog djeteta i srcedrapajuće poruke osvanule su neke sasvim druge slike. Moj osobni favorit bila je karikatura u kojoj jedna zastava u iskeženim zubima drži drugu zastavu.

Najava jednog u osnovi sasvim bezazlenog događaja. Jedne utakmice. Sportskog događaja namijenjenoga ljubiteljima tog sporta. Doduše proći će još mnoge generacije prije nego bezazleni sportski događaji ostanu bezazleni sportski događaji. Kad se ne bude zviždalo na tuđu himnu ili skandiralo skandalozne parole.

Kad sport bude samo sport i ništa više ni manje. Jednom možda završi rat koji više nikom nije jasan ni potreban kad netko shvati da utakmica neće riješiti sudbinska pitanja.

I da, kad ona završi smo u istom sranju u kojem smo bili prije 90minuta. Kruha i igara, kad ponestane kruha pojačaj igre. Možda se gledatelji međusobno potamane pa ipak bude dosta za preživjele ratnike. Nevjerojatno mi je koliko ratova može voditi prosječan čovjek i koliko dugo prije nego se zapita: za koga?

petak, 15.03.2013.

Pričaj mi priču...

Navodno negdje postoje sposobni i pošteni političari. Tako kažu, a ja zamišljeno gledam u daljinu i mislim, pričajte mi malo o njima.
Naučena sam vjerovati u ono što vidim ili mogu matematički dokazati. Povremeno odlutam u filozofije o planeti, svemiru, ovom onom neviđenom i mojoj razini matematike nedokazivom.
Smatram to simpatičnim spojem krize srednjih godina i ponavljanja pubertetskih kriza naslova "tko sam i kuda idem". Naime dvadeset i šest mi je, prošlo je vrijeme za otkrivanje talenata, klinci mi se obraćaju s teta i kao da osjetim hrskavicu koljena da se javlja.

U takvim razmišljanjima dolutam do sposobnog i poštenog političara. U konačnici prebrojano je manje takvih ukazanja nego Djevice, Nessy, izvanzemaljaca i Yetija.
Više ljudi je ispovjedilo da su im neki humanoidni svemirski putnici stavljali štapiće u dupeta nego da je svjedočilo ukazanju gore navedenog političara.

Znači li to da su doista tako rijetke zvjerke ili kad ljudi uzmu određenu količinu bunike i nekog ozbiljnog alkohola usnu san o sposobnom političaru koji je povrh svega i pošten? Najugroženija vrsta na svijetu rekla bih. Jebeš pande i sredozemne medvjedice, kvragu s žabama osjetljivim na klimatske promjene i psihički neuravnoteženim hrčcima.

Znam da je Carlin to lijepo rekao, političari ne mogu biti bolji od društva iz kojeg dolaze. Jednostavno nije prirodno. Ako imaš stroj s greškom, ne možeš imati proizvod bez greške. Palo mi je napamet prebrojati greške našeg stroja.
Došla sam otprilike do istog broja kao i dok sam brojala zvijezde, deprimirajuće velikog, ali ni izbliza onako velikog kao broj neprebrojanih. Možda u sustavu neke od tih zvijezda postoji planet na kojem su to malo bolje riješili.

Možda uopće nemaju političare nego sustav na koji se svi prijave i glasaju za prijedloge koje žele i ostave svoj prijedlog usput. Možda ne glasaju uopće, možda se spontano izorganiziraju da sve bude napravljeno kako treba.
Znaju li njihovi političari engleski? Ili možda imaju univerzalnog prevoditelja pa ga ni ne moraju znati. To bi značilo spas za naše evidentno nesposobne, ali u teoriji vrlo poštene političare. Do prvog upita na njihovo poštenje.

Nadam se da imaju još kojekakvih spravica koje bi riješile mnoge druge naše probleme. Imamo mi toga vjerojatno više nego oni spravica.

Kao da je postavljen vremenski okvir svih društvenih događaja na svijetu koje mi samo trebamo prihvatit. I poštene i sposobne incidente također

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi