Priča da su ljudi sretni što su živi je notorna glupost. Ili je slučaj samo o izuzetno neambicioznim jedinkama. Napominjem po tko zna koji put, ljude iz špilja nije izvukla sreća i zadovoljstvo, jer zadovoljni bi ostali tamo, jeli bobice i mlatali sitne zvijerke. To da su ljudi zahvalni, pa nisu. Oni koji su jako zahvalni često muljaju ili su su kako rekoh neambiciozni. Poneki su doživjeli nešto zbilja veliko pa su sad eto zahvlani. Proći će ih, bez brige :) Po tvorničkim postavkama je čovjek nezadovoljna živina koja kad nema više zašto seruckati u pravilu rikne.
U skladu s tim nezadovoljstvom tvorničkog profila postoji i ona opsesija ključnim datumima. Dijeta od ponedjeljka, učim od 1., od nove godine drugačije i tako to. Ajde pa tko se nije jednom u životu pozvao na tu foru? Ima li takvih uopće? I zašto ta nova godina? Kao sami sebi fingiramo zatvaranje revolucijskog kruga, i novi krug jasno mora biti bolji od ovog. Jer zašto i ne bi bio?
Par puta sam se dala navući na neku shemu s dočekom, kao ono, to se tako radi. Zadnjih godina gledam filmove koji su mi promakli, bavim se glupostima koje mi trenutno padnu na pamet i zujim. Zujanje doživljavam vrlo terapeutski. Meditativno čak. JOš malo i doći ću do zena. Mikrokrugove sam ukinula i proglasila kontinuum spirale, gledanje svake godine za sebe mi je nekako...skučeno, stvari se gledaju jesu li unutar te godine obavljene ili ne. Što je sasvim oke ako si normalna fokusirana osoba, a ne dijete koje sve razvašati i igra se malo s jednom malo s drugom problematikom. U pauzama filozofira. S obzirom na to da ja nisam normalna fokusirana osoba i da sve radim naopako često samo zato što mogu meni je godina vrlo nespretna veličina za definiranje zadataka. Želim mir u svijetu. Nisam misica, ali imam sve predispozicije biti. Ako komisija žmiri. Ili barem pije iz moje boce.I inače, želim vam dobar život, jebeš jednu godinu, dali mi popust na velika pakovanja.

polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi