Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

subota, 17.09.2011.

Stegnuti ci(r)k(l)us

Često se osvrćem na apsurde po pitanju izgleda i doživljaja osobne ljepote i ljepote okolo. Vidjela sam reklamu i obnevidjeh od bolesti samog koncepta.
Pisala sam o kultu ljepote, mladosti, mršavosti i drugih stvari koje su must have, ako želite biti sretni i zadovoljni. Jer ništa vas neće učiniti sretnijima nego napeto dupe i lice bez bora.


Na stranu to koliko je izgled važan ili nije važan, i koliko ima veze sa zdravljem, to je u ovom tekstu skroz nevažno. Cilj se modificirao, a vrijeme do istog poprilično skratilo, jer moderni ljudi više nemaju vremena za „cilj“ pa tako ni dolazak do istog regularnim putem.

U 60tima je bila Jane Fonda, bilo je važno vježbati i jesti zdravo. Video ovaj onaj, onda je kasnije došla Cindy s dobrim nogama i svojim videom. Bilo ih je mnogo vježbalo se i tako to.

Vjerojatno će netko s malo više godina od mene bolje znati usporediti stvari, ali s reklamama bi ja stavila poredak ovako nekako.
Dakle imali smo taj kult vježbanja pri čemu je bilo vrlo važno napatiti se da bi došli do cilja. Gore spomenute zategnute guzice.

Sjećam se kad sam bila klinka odnosno devedesetih se pojavljuju kod nas razni čajevi za mršavljenje i sprave za vježbanje koje maksimiziraju učinak, a minimiziraju vaš ulog u obliku truda i vremena, dok onaj dio financijskog predznaka raste ili stagnira, no međutim ne pada nikako.

Traka za trčanje se proglašava skupim promašajem, habastog dizajna koji škodi vašim zglobovima(jer prosječan čovjek trči 50km dnevno po tvrdoj podlozi i uništava nježne zglobove), ona ne stane pod krevet za razliku od svih novih sprava, koje se samo slažu pod krevet i tad nestaju u crnu rupu ostavljajući mjesto za novu spravu, a vjerojatno ju nitko više nikad ne izvuče, btw, gdje ste ikad vidjeli krevet pod koji to stane? Baš sam obraćala pažnju na to i takav krevet nisam još vidjela bilo gdje osim na reklami.

Sobni bicikl(a onaj pravi s točkovima koji se vrte da ne spominjemo) je postao lakrdija, jer odakle je nekom palo na pamet da vožnja bicikla prolazi kao relevantna fizička aktivnost?

Pa to djeluje samo na noge, a i može izazvati hemoroide, a možda i upalu penisnih i jajnih kanala kod osjetljivijih jačespolnih primjeraka.

Ma taj bicikl mora da je iz pakla izašao, no eto sad postoje te nove sprave koje više ne služe samo za odlaganje odjeće kao taj vaš božemiprosti sobni bicikl…negdje u tom vremenu ako se dobro sjećam pojavili su se i čajevi za mršavljenje, jer trebalo je nešto anulirati i tu modernu prehranu.

Svemu tome je ideja što je moguće više umanjiti faktor vašeg angažmana, a opet držati „cilj“. E onda su se pojavile kreme protiv celulita, pojasevi(dakle pojasevi je gramatički prihvatljivo ali pojasi ne?real smooth spelling check real smooth) za znojenje, i elektrostimulacija mišića (a to vam je isto što i vježbanje, čak i upalu dobijete, ali možete ležat jest kokice i gledat Hičkoka) jer bitan je cilj, ali i to da se ne naradite dok dođete do istog.

Evolucija je došla do svog krajnjeg produkta. Steznika. Da ljudi moji steznika. Jer više nije dovoljno ni ležati dok struja pravi mišiće, ni piti tablete, ni čajeve, o vježbanju bilo koje vrste je besavo i govoriti, otprilike kao i o pravilnoj prehrani. Sad imate steznik koji ne radi ništa, ali obučete ga i izgledate mršavije.
To nude.
Više nije ideja blesave ideje samopouzdanja na temelju izgleda i zategnutog dupeta. Sad dupe samo mora izgledati čvrsto dok ste vani. Nema veze što znate da to nije tako zapravo, ali drugi ne znaju.

E sad, ide li ta evolucija kružno? Jer čini mi se da su steznici spominjani kao neki mitski predmet ugnjetavanja žena (pa su na ponekim očuvanim primjercima nađeni tragovi rebara usječenih u jetru) nošenih u svrhu iluzije uskog struka i bokova kvalitetnih za rađanje.

Možda je trajanje civilizacije moguće aproksimirati ciklusima između steznika, a možda je ovo razmišljanje apstinencijska kriza između dvije ture bunike;)

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi