Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

srijeda, 31.08.2011.

Drama naša svagdašnja

Ne znam čini li se to samo meni, ali drama je uvjerljivo najžešća lirska, epska i dramska vrsta svega ovdje. Spominjalo se već da je humor poprilično bijedno razvijen pa valjda dramom to nadoknađujemo. Zapravo već smo prešli u melodramu iliti njen jeftiniji derivat sapunicu.

Zašto je to u samoj ideji tragikomično?
Rekao je Minimaks prije 30ak godina za Jugoslaviju sljedeće: „ni smešnije zemlje ni namrštenijih ljudi“ na Hrvatsku jučer danas sutra itekako primjenjivo.

Zašto kažem melodrama/sapunica?

Jer evo kako ide. Kad kažemo topliji od prosjeka za ovo doba godine, u principu je dovoljno da je toplije 0.5 stupnja, to je već jelte toplije od prosjeka. Onda idu veeeejiki naslovi tipa nezapamćene vrućine i što ja znam što sve ne. Da se ponovim opet jednim citatom javnosti nepoznatog autora:“prije smo imali ljeto i zimu, otkad imamo novu i rtl imamo tropske vrućine i polarne hladnoće“.


Pa onda ajmo malo i turizmu. Slušajući ljude koji se turizmom izravno i neizravno bave teško se oteti dojmu da baš nisu zadovoljni. Možda je to malo onako, pretjerivanje i napuhavanje, a možda i nije. Jer vlada kaže da je turizam zamašnjak gospodarstva i da nam ide super. Dakle tko je tu lud, oni koji se turizmom bave ili vladajući? Jer netko bez daljnjeg je.

Krize recesije ljudi manje troše, čuda neviđena.

I onda se blebne nešto o gostima u stilu što uopće dolaze ako neće trošiti, a ne razmišljaju da su cijene bolesne, da nisu trošilo bi se. I to idu reći ljudi u lokalnoj vlasti ilokalne novine, ne oni ugostitelji, nego kakva takva vlast. Zbilja impresivno.
Ista logika koju sam trubila oko osječkih kina kojima sad prijeti funkcija skladišta. Napuniti dvoranu za kartu od 10kn, ili imati 10ljudi za 20kn, film se jednako vrti, dvorana se jednako grije i jednako čisti. Samo na kraju brojke nisu usporedive.

Prije koju godinu sam dobila neki magnet Makarska, made in China,kojekakvi privjesci i pizdarijice tog tipa, pa ovo pa ono sve made in China, jer mi eto jednostavno ne znamo proizvoditi treš suvenire. Čak i da se proizvode ovdje uz našu kao skupu radnu snagu valjda ne bi toliko koštali na ime 44različite marže. Logika je valjda prodati jedan pa na njemu zaraditi 20kn, umjesto prodati 5komada gdje na svakom zaradiš 10. Sasvim logično. Dramaturgija je ipak logičan izbor.

Ne znam imam li ja neku krivu stvarnost u glavi, ali kako turizam uopće smijemo proglasiti glavnom granom? I jedne godine se dogodi tako neko sranje i odjednom nitko neće dolaziti ovdje. ili se otkrije nova hit destinacija i više nismo zanimljivi. Turizam je odličan, ali oslanjati se samo na turizam je jednako kao kad se lijepa cura osloni isključivo na svoju lijepost. N aprvi drug, pa možda i treći pogled si očaran, ali kad tad ti treba neka dimenzija + koju dotična nema.

Još jedan dio stvarnosti mi je komičan. Nisam ja tako davno išla u školu tako da relativno dobro znam kako se knjige kupuju. I danima u sezoni kiselih krastavaca vrte zabrinuta i melodramatična lica roditelja u potrazi za knjigama. I nije mi jasno, sad se knjige ne mogu mijenjati kako kome padne na pamet, nama su se radila čudesa s time, svaki profesor je imao svoje, sestrična mlađa godinu od mene često nije mogla koristiti ni pola mojih knjiga jer se program vječito mijenjao, tri godine mlađa sestra da ne spominjem, pa opet nikad nisam prisustvovala ovakvim cirkusima.


Jer za početak na onim sajmovima razmjene i prodaje rabljenih knjiga su samo roditelji. Razumijem ako govorimo o nižim razredima osnovne škole, ali 7-8razred, srednja škola?
Oni to ne znaju sami? Nije mi jasno. Ja sam knjige najvećim dijelom nabavljala od starijih kolega, ako je nešto izašlo novo ili se nije moglo naći to su mi starci kupili novo i jbg.

Da je skupo je, strašno, ako se riješi nekako s polovnim knjigama, što je sve samo ne nemoguće situacija je drastično drugačija. Ali nije samo riječ o knjigama, luduje se i zbog bilježnica i zbog pribora, no hajde da to zanemarim, ipak su to stvari koje za školu trebaju pa eto malo je pretjerano ali razumljivo.

Ono što nije razumljivo ni u kom slučaju su savjeti profila:kako se obući za prvi dan škole. Ili ono što me maksimalno sablaznilo komplet šminke za curice, pri čemu manekenka na slici ima valjda 8 godina, kompletno natrackana svim prijedlozima iz kataloga.

Više nije dovoljno sakatiti mladu žensku populaciju savjetima za underclockanje mozga, što ne bismo krenuli odmah od vrtića, ajde uvjerite ih da je za školu jedino važno kako su se obukle i da je jedino važno kupovati, jer jasno kupovanje je meditacija(odličan post na temu meditativne kupovine imate kod gospon Profesora).


Prenaglašenost svega, kojekakvih budalaština samo da bi se dobio neki spin i skrenula pažnja.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi