Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

četvrtak, 08.07.2010.

Kako je supermarket ubio knjigu

Knjiga je mrtva. Krajnje dramatično kažem ja. Inače ruku na srce ja sam disleksik, nemam baš neku lirsku crtu na oca pjesnika, a i imam neke poremećaje pažnje, tako da čitam samo ono što moram i ono što me iznimno zaintrigira. Unatoč svim ovim i inim ograničenjima mog malog i manjeg mozga u dosadašnjih dvadeset i nešto godina života skupilo se tu koječega. Raznog SF-a, više ili manje pametnih stručnih i tehničkih knjiga, ponešto čiklita umjesto humoristike za dizanje ega nebu pod oblake, što kojekakvih prehrambeno pametnih knjiga iz doba kad sam bila uvjerena da sam slonić u svijetu gdje svi ostali plešu balet što. Uglavnom bilo je toga da ne bude da je autorica apriori protiv čitanja:D nije, samo teško drži koncentraciju, a još teže oči otvorene.
Nekad sam pisala o knjižnicama pa ovo shvatite kao nastavak :D
Knjiga je nekad bila autoritet. Odakle ti taj podatak? Iz knjige. Aha, dobro.
Slično je i s glazbom, nekad je izdati album značilo nešto, doduše znači i danas ulupati brdo para u glupost koju će si onaj kome se sviđa spržiti, i nikom ništ. Znam čak jednu osobu, jednu, koja kupuje original cd-e. Što iz razloga kolekcionarske prirode što iz određenog poštovanja prema autorskim pravima. On the other hand ja sam černobilska generacija, mi knjige skeniramo, albume ni ne pržimo nego šajbamo na eksterne diskove, filmove skidamo i ne idemo u kino. A da ja proširim ovo na kako je flat ubio kulturuJ?
Da se vratimo na supermarkete i knjige.
Knjiga je nekad koštala. Ali zbilja koštala, zato je bila knjižnica pa ti braco (seko) čitak ak te veseli. Onda se dogodilo nešto što mi se u prvi mah učinilo briljantno. U jednim novinama je počela izleziti kolekcija knjiga. Mislim da sam bila 2 ili 3 srednje i da mi je bilo neopisivo smiješno kako su se neki ljudi ponašali po tom pitanju. Dakle prva knjiga iz kolekcije je bila Ime ruže, Umberto Eco i bila je besplatna. Ljudi su se tukli ispred kioska i takva čudesa. Zbog knjige koju većina nije ni pročitala nikad. Ali je imaju, stoji im tamo na polici negdje i milo ih gleda. U najboljem slučaju. Ostale su koštale nešto sitno, 20ak kn ili tako nešto i tamo je bio Kafka kojeg sam u toj dobi gutala, Nabokov, jasno vam je valjda da Prousta nisam čitala :D
Uglavnom za zapravo jako malo novaca tad se mogla skupiti zbilja respektabilna kolekcija jer kad pogledam da svaka od tih knjiga u knjižari nije ispod 150-200kn sigurno, to sad što je izdanje bilo jeftilen, nisam puno gledala. To je bilo super osim što je ukazivalo na strašna mentalna ograničenja u mozgu nekih pučana, ali hej, knjige su bile tu.
To je bila prva u nizu takvih kolekcija, izlazile su i serija hrvatskih autora, najveća svjetska djela i još mnogo štošta. Rušenjem cijene smo dobili nešto, i ne shvaćajući gdje to vodi. A dovelo je do toga da danas svatko može izdati knjigu. Što u teoriji možda nije loša stvar ako imate ambicija postati Krležin ili Matošev nasljednik, ali s obzirom da su takvi rijetkost i da je mnogima samo do brze love i još brže slave time i nismo baš profitirali. Knjiga je kvantitetom izgubila na kvaliteti. Jednako kao kad se gospođa rektorica hvali s povećanom prolaznosti…a to što se znanje srozalo ne smeta. Tako je i s knjigom. Danas nije problem otići kupiti nekom knjigu za rođendan. Brate mili knjiga koliko voliš. Ali kupiti dobru knjigu. E to će te solidno izuti iz cipela:D. Nije samo cijena problem, problem je i kako zapravo vidjeti u toj šumi koje je stablo vrijedno pažnje. Jer danas je poplava svega svugdje. Dođete po kruh u trgovinu i vidite što, s jedne stran su knjige s druge je odjeća s treće slatkiši s četvrte igračke. Mislim da je umjetnost odgojiti dijete tako da se ne baci na pod i ne počne urlikati hoću toooooooooooo :D ne kažem da smo mi bili bolji ko klinci:D samo nas nije imalo što zanimati:D
I tamo u jednom dijelu vidim knjige, dođem bliže i hvata me smijeh. Ana Spalim-hranu-od-milijun-kuna-Ugarković ne iskače iz paštete nego odsvakud, knjige koje nisu ni čiklit nego neka jeftina verzija toga samo puno bjednija bljeđa i lošija sorta iste bolesti, kojekakvi self-help priručnici za odnose s partnerom, majkom, ocem, djecom, susjedima, šefom, ovim i onim. Svi se sa svima odnašamo biće.
I tako izgleda sreća kad se uveća
Brutalno bi bilo od mene da se žalim istina, slažem se kad ja sve imam u pdf-u ili mp3-u. Đubre sam za autorska prava. Treba me makljat. Dajem si za pravo za to optužit kapitalizam, na daju mi ono što smatram vrijednim pa se inatim :D
Sad tko god želi pisati ima knjigu, tko god želi pjevati znao to ili ne ima album:) Napisat ću himnu za Novi Zeland, naime tamo selim,
Tamo gdje vječno sunce sja…

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi