Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

četvrtak, 17.06.2010.

Suprotno uvriježenom mišljenju žutica djeluje pogubno i na mozak...

Dobro kvragu. Ali mislim zbilja kvragu. Pa kuda ide ovaj svijet??????
Zbilja dosta! Dosta! Dosta! Dosta!
Ljudi operirani od sluha snimaju albume, oni koji nisu dvije knjige u životu pročitali ih pišu! Jednostavno više nema kriterija ni za što! Ne kažem da je sve u formalnom obrazovanju…ali k vragu, pa ovo je brutalno! Pa jel moguće ovo? Jesu li ti ljudi stvarni? Postoje li oni i kad se ugase kamere? Žive li ti ljudi život ili su oni samo likovi u predstavi?
Odu li oni kući, naprave djeci večeru prošetaju psa spreme suđe pogledaju film? Tko su ti ljudi? Zašto su oni na mom tv-u. I gdje oni odu kad ga ugasim?
Ako čujem da još neka kreatura koju je izmislilo ovo društvo kaosa piše autobiografiju ili snima album mislim da ću počet vrištati.
Da bi pisao autobiografiju postaje nužno:
Ne biti važan, no smatrati se iznimno važnim.
Ne biti pismen, no imati puno za reći.
Napisati više knjiga nego što si pročitao.
Dakle autobiografija je nešto što ljudi pišu kad o njima nitko ne želi napisati biografiju. Zašto nitko ne želi? Možda nisu važni koliko misle da jesu, a možda jednostavno nisu zanimljivi koliko misle da jesu. Dakle ti ljudi očito nemaju problem sa samopouzdanjem, zapravo možda imaju, ali nikako nije riječ o manjku. Mislim da se oni iznenade kad prođu ulicom i nitko ih ne zaustavi i traži autogram, da budu onako pravo „iznenadjeni i uvredjeni“. Mislim je ekipi koja dodjeljuje Kiklopa vjerojatno prisjelo kad su vidjeli kom ga treba dodijeliti. I da im je valjda prvi puta tad postalo jasno da broj prodanih primjeraka nije mjerilo kvalitete. Taj je problem nastao kod fenomena koji se pojavio unazad nekoliko godina, a to je jeftin tisak još jeftinije literature što je otvorilo ogroman prostor ljudima voajerizmu koji postoji u ljudima i onoj famoznoj potrebi zabadanja nosa u tuđe vagine. Cijeli moj svijet se zažutio. Prezirem to. Više ne mogu pročitati novine bez da vidim kako su danas gospoda Dikoloresi ili što je mlada intelektualka Ava đavajeodnioKarabatić odlučila pokloniti svom Špirišpuli. Kao ne boli me dovoljno spoznaja da je djevojka određenim brojem popušenih penisa dobila prosjek kojeg bi se posramili uistinu sjajni studenti, a ne ovakvi kao što sam ja.
I dakle ne samo da time degradiraju ljude koji zbilja krvavo uče, nego je mlada dama odlučila snimiti album. Djevojka kad je opako nadahnuta hvata tri tona. Slično kao i Antiša koji ima visoke glasovne sposobnosti. A brate ja za njih dođem valjda Celine Dion. Smiješno mi je kad vidim ne nekim bzvz svirkama kakvih sjajnih klinaca ima koji pišu super stvari i koji neće proći na sceni. Eventualno nakon godina i godina. Jer je scena zagušena s ovakvim nusproduktima bez talenta koji su slavni jer su slavni.
Bolesno je ovo. Ajde ne volim Terezu, ali ako ona piše neku autobiografiju nek piše, ali ona barem ima nešto za reći, na sceni je više godina nego što većina nas na ovom portalu šeće ovim nastranim planetom. Pa hajde mogu shvatiti da ona ima materijala…što pobogu ima Nives? Ili Simonica? Šta je ono s Modnim Mačkom? Biće da ga je neki čukac povijo, ne čuh dugo za to biće. Kad izlazi Avina biografija? Mora da će ju ovo teško iskustvo na farmi verbalno proliti…možda i propriča taj talijanski koji studira tako uspješno…
Znate što me najviše nervira?
Malo nečeg zanimljivog, a bez nečijih silikonki na izvolte, bez tog ko je kom jebo mater što doslovno što preneseno…jednostavno ću krepat od žutice…toliko divnog svijeta ima pored nečijih razvoda i sranja…i zašto mi to moramo gledati. Napominjem..ne zanima me to…ali jendostavno nalazim nemoguće izbjeći…ne mogu više novine zalistat da ne naletim na nečiji razvod ili vaginu… zbilja mislim što vrijeme odmiče da je izglednija ona priča u kojoj ja čuvam ovce na Novom Zelandu:D

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi