Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

ponedjeljak, 31.05.2010.

poluvrijeme svjetova

Uvijek se puknem smijat kad vidim mamu kako se muva oko nekog suđa u trgovini, mislim ženo kog zavaravaš da nam treba još 6 zdjelica za sladoled. Onda ona uhvati moj pogled i kaže: "Pa vidi kak je zgodno, ide nam uz kuhinju" i ko zna šta još nalaprda samo da bi sama sebi opravdala tu kupovinu još jedne glupost za koju nemamo mjesta u prenapučenom stanu. Ali to je ona generacija koja je u svatovima dobijala miksere i servise za čaj jer je sve bilo skupo i sad pripadnici/e te generacije kad se razbije šalica dobijaju rogove i osip:"jer ta šalica je tu bila 30 godina dok nisi ti razbio/la samo zbog svog nemara", nedo bog da kažeš nešto tipa:de pa to je samo šalica....uf onda si se pretplatio/la na cjelovečernje predavanje o svojoj nezahvalnosti, tome kako ništa ne cijeniš i nadalje tome kako su pogrješili u odgoju da si ispao/la takav/va. tako nekako.
Neopisivo me zabavljaju takve situacije. I baš mi se čini da je ovo poluvrijeme između dva svijeta. I da je krenulo onog trenutka kad su izmislili jednokratne britvice. Prešlo se bez neke prethodne najave iz koncepta gdje se sve pravi da traje u koncept jednokratnog i potrošnog. Ne bi sad bio neki problem da je to ostalo na šalicama. Jebeš šalicu jel? I ja kažem. Jebeš šalicu. Pogledajte glazbu. Ok, glupo rečeno slažem se, ali jasno vam je. Svi znaju pjesme iz 60tih, znam ih ja koja sam rođena više od 20godina iza toga, ne zato što sam nešto superjako tome posvećena nego zato što su te stvari valjale. Jasno ima i sad super stvari i super bendova, ali ima toliko toga da zbilja od šume ne vidiš drvo. Kao što ima toliko filmova da hoćeš ih ne možeš pogledati sve. kao što stalno izlaze novi auti, ne zato jer imaju nešto novo, nego jer ih tržište tiska i konkuencija tjera na česte više ili manje uspješne pokušaje redizajna. Apsolutno ništa više nije namjenjeno trajanju. CD, DVD i tome srodni mediji čuvaju podatke ko fol vječno...onda staviš CD sa slikama od prošlog ljeta i on ne radi. Kako, zašto...nitko ne zna...jebga, mediji nisu postojani. Ploče su još uvijek dobre. Jesu primitivnije, ali rade. Fiću rastavi, sastaviš i radi...novom autu crkne čip i moš se slikat. Čak ni to ne bi bio takav problem da se takav trulokapitalistički način razmišljanja zaustavio na stvarima, a ne da se preselio u međuljudske odnose. I onda ti jednog dana dođu i kaži znaš više nam ne trebaš. Odeš na biro, a oni kažu, znaš ti više nisi konkurentan na tržištu rada. A tržište rada je što? Veliki stočni sajam. Ili tržnica robljem. I praktički se priča svodi na to da ljudi čekaju gazdu. Mene samo zanima tko sebi može dati za pravo reći nekom da je nepotreban. Zapelo mi danas za uho nešto čudno...a to je neka cifra od 5milijuna za godinu dana nečijeg igranja nogometa. Kao netko tko je pola života u sportu ne želim reći da je taj posao lagan. Težak je utoliko što nema bančenja ako imaš utkamicu sutra, i što živiš pod režimom. Što si na stand-by načinu dok se time baviš jer nema isprike za lošu formu, nema ne da mi se. Ali radiš duplo kraće nego većina radnog stanovništva. I hade dozvoljavam da na konto toga što si do 40.godine za škart, i toga što si pod zbilja kvalitetnim presingom možeš dobiti tri prosječne plaće, jer ajde računam da se pametnija osoba s time može pokriti i osigurati si budućnost. Ali milijuni godišnje??? Jebote za što? Tko je uopće zaslužio te novce? Jel izmislio način za riješiti glad u svojtu ili lijek protiv raka?
mi smo u klubu imli jednu jako neugodnu situaciju kad je direktor prozvao curu za po njemu lošu igru i rekao da ona prima toliko i toliko novaca. Stvar je u tome što je taj novac(makar ni blizu ovakvih cifri) bio blago rečeno prevelik za ono što je bio njen posao s obzirom da mnogi ljudi rade krvavo i teško za trećinu tog novca. I što je jedna cura rekla više onako za sebe jer je vjerojatno bila jako šokirana.moj tata radi kao crnac za 2000kuna. Po čemu sad jedan nogometaš vrijedi toliko? I što njegov posao toliko važno i veliko donosi ovom svijetu?
U isto vrijeme radnik u tvornici je potrošna roba. Danas jesi sutra nisi. Ukinuli smo tvoje radno mjesto. Zapravo era jednokratnog i potrošnog je počela s jednokratnim britvicama. Objektivizacija ljudskog roda je došla dotle da više nitko ni za što ne odgovara. Za sve sad postoje opravdanja. Situacija je takva znaš, skupo nam je tvoje radno mjesto, bla bla, nitko nikog više ne gleda u oči. Svi se sakrivaju iza priče:situacija u zemlji je veoma komplikovana, a neprijatelj nikad ne spava. taj neprijatelj proizvodi 7 tona godišnje više od nas, ima 20%manje radnika i 40% je jeftinije to što neprijatelj radi. Taj bauk zvan konkurencija je svakim danom sve veći, i mi se rješavamo nepotrebnog tereta, to si danas ti sutra možda ja. E da. Ali to nikad na kraju nije on. ON koji je možda kriv za loše poslovanje ili barem dijelom odgovoran što stvari nisu bolje, što plaće nisu veće, što MI više NISMO konkurentni. Sve se svodi na to da više nikom ne trebaš. Jer nisi konkurentan na tržištu rada. Rečeno je da je u ljudskoj prirodi dijeliti. I da svatko ima nešto svoje. Dakle ako slikaš, nećeš si ostaviti 500 slika nego ćeš ih nekom dati. Ako pečeš kruh jasno je da ih ne možeš pojesti 30, nego to treba drugima koji slikaju, a ne znaju ga napraviti. Postavljaju novac kao nešto što je bog novog svijeta i svima nam se to gadi jer mi naravno nismo materijalisti. Ali svejedno, takav je svijet i u njemu živiš. Ja nikad neću dobiti na lotu. Prvi razlog za to je taj što ne igram loto, a drugi što meni ta lova zapravo ne treba. Ok, da ja bi u toj situaciji kupila stan i rješila te neke stvari koje inače ne bi mogla riješiti još 20ak godina normalnim tempom, ali što nakon toga? Boli me dupe šta s tim dalje. Ionako ne vjerujem u novac. Da proglasimo šljunak za jako vrijednu stvar ispraznili bi mora. Ima nešto neopisivo pohlepno u ljudima što ne mogu dokučiti. Mislim da je moj problem manjak ambicija. Jednostavno ih nemam. Ne trebam hotel od 5 zvjezdica da bi negdje putovala, što se mene tiče mogu spavat i u parku. Samo da imam vrijeme za ono što ja hoću, i uopće me ne zanimaju detalji. Nastran je svijet u kojem djeca nose markiranu odjeću i gledaju čije je skuplje i čiji je mobitel bolji, pa i onaj u kojem ljudi nakon 50 godina radnog staža traže boce po kontejnerima, u kojem roditelji ne znaju s kim im se djeca druže jer dođu s posla i zarone u krevet jer ne mogu više gledati. Živimo u poluvremenu između svijeta koji je bio i onog koji dolazi, vremenu razmažene i bezobrazne djece, frustriranih staraca, mladih bez perspektive, roditelja koji noću zbrajaju hoće li nešto moći kupiti klincima, političara bez obraza, života bez odgovornosti. Odgovornost je bit svega reklo bi se nekako. Jer smo u vremenu kad ministri zdravstva idu na operaciju koja se može obaviti u Hrvatskoj van, ministri prometa kažu nešto kao pa nisam ja vozio vlak, a ministar znanosti napravi sranje i pobjegne. A što ne bi oni kad i premijer može. Pa dobijemo nešto što se u popularnoj komunikaciji zove mala od kužine. Jučer je čika Domljan pričao o Miloševiću i rekao nešto u stilu, on je bio pametan duhovit bla bla ali imao je naviku hvatati ljude za ruku kako to rade primitivni ljudi. Opa bato...vidimo li to našu Jacu negdje? Naravno osim onog dijela o pameti i duhovitosti. E da...živimo i u vremenu kad netko kaže stavljam mandat na raspolaganje pa to ne napravi. Odgovornost je netko ugasio u poluvremenu, da znam zvuči patetično, ali je tako. Lijepo molim da upalite svjetlo, netko bi u mraku mogao pasti i razbiti nos. A vjerujte vi bez odgovornosti, da u mraku to neću biti ja:)

petak, 28.05.2010.

Smooth criminal

Afekt
da afektniiji ne može bit:D
Dakle…odakle početi…
kod kriminala dakako
Vidjeh tako jednog lijepog dana obavijest u novinama…obavijest je glasila nekako kao, a šta baljezgam evo vam slika pa vidite.





Dakle obavijest je bila u novinama, gle čuda opet mnogo spominjani Glas Slavonije, ali nije bila na stranici faksa. Čudno, zar ne? Također je to i meni palo na pamet…ako može biti obavijest o obrani doktorskog rada…ako može biti obavijest o radionici Pisanje životopisa, ili Razgovor s poslodavcem…predavanje ovog i onog, onda bi bilo sasvim logično da je i bila obavijest o promociji knjige jednog profesora čiji je predmet toliko razvikan koliko je. Već sam kukala oko toga, već sam se nebrojeno puta naživcirala oko tog predmeta. Da pogađate, riječ je opet o RAČUNALNOM KRIMINALITETU. Kao što možete pogoditi studenata na promociji nije bilo, valjda se boje što bi studenti mogli reći o predmetu. Govorancije je bilo. Ulizivanja je bilo. Laganja je bilo. I tako sam ja sjela lijepo i slušam…i borim se…ambivalentna sam…ne znam bi li se smijala ili plakala jer naime situacija je bila tragikomična.
Kao što sam spomenula bilo je govorancije…cijelim cirkusom rukovodio je prodekan za nastavu, inače super i korektan profesor predstavio sve sudionike i tako to. Znate, njihova životna i ina djela. Poštovani gospodin profesor doktor znanost ljubitelj wikipedije je spomenut u kontekstu nekih 200 i nešto radova. A meni u glavi blica…popust na količinu. Ne znam je li gore spomenutu knjigu prodekan pročitao ili ne, ali se izvukao s forom da je on energetičar i da zapravo računarstvo baš i nije njegov fah i vamo i tamo. Nitko da kaže bolnu istinu. Knjiga je smeće. Knjiga je sramotan trošak papira i tinte, kao i vremena koje bi netko odlučio potrošiti na čitanje iste.
Pa vrli dekan…o njemu sam valjda rekla sve što sam ikad mislila i više od toga. Imao j i on štošta za reći…nažalost ništa ne nalazim vrijednim spomena.
Pa onda ide prodekan za znanost…on je to kraljevski riješio…mislim također da nije pročitao knjigu, ali se kraljevski ufurao u priču o važnosti etike u računarstvu. U tom trenutku mi je bilo neopisivo žao ove dvojice prodekana koji su tamo morali biti…
Onda je govorio jedan od recenzenata…neki pravni stručnjak, emeritus i ne znam ja šta. Pričao je puno. Bio je dosadan. Dekan je zaspao. Ne jednom.
Pa je govorio drugi recenzent. On je neki profesor tehničke naravi…evo opet se izlažem riziku da me se optuži za mržnju spram starog stanovništva, ali čovjek je pričao tamo, gubio se, bio zbunjen, i tako više od pola sata. Pa je počeo o zaštiti podataka, pa malo o registru branitelja, pa je rekao ono što smatram highlight of the day…da je on bavi sprečavanjem računalnog kriminaliteta od '61 godine. Nisam uspjela dokučiti radi li se o 1961. Ili njegovoj 61.godini. Što on smatra sprečavanjem računalnog kriminaliteta? Stajanje na vratima s bejzbol palicom i nadgledanje da netko ne ukrade elektronsku cijev? Jer za one koji ne znaju tako su izgledala računala u 60tima. Evo ako kog zanima više o tome možete vidjeti ovdje
Brat gugl kaže da je u 60tima računalni kriminalitet bio vandalizam nad telefinskiim govornicama. Pa sad...
E da…onda je hvalospjeve svom djelu pjevao i sam gospodin doktor znanosti autor tog remekdjela…od silnog međusobnog hvaljenja nisam znala tko kome pazi putar na glavi…zadnji je bio asistent koji je diplomirao u poznijim godinama, no unatoč tome su ga svi prisutni okarakterizirali kao ambicioznog. Majke ti ambiciozan je mnogo kad je diplomirao s 40…šta bi bilo da nije ambiciozan? Vjerojatno bi još bio na prvoj godini. Guglala sam malo. Zašto? It's just what i do. Dipl.iur se uz njegovo ime pojavljuje samo vezano za moj fax. Makes u wonder?
Dekan je spavao snom pravednika. Budili su ga samo povremeni spontani aplauzi hrpe ljudi koji vjerojatno nemaju veze s mojim faxom. Pretpostavljam da su pravne struke, iako nikad se ne zna tko je sve nagužen da bude tamo hihih. Fan-fan-fantastično. Da knjigu nisam imala u rukama kupila bi je. Majke mi. Sreća pa je wiki dobar i mjerodavan izbor, a pravni stručnjaci prihvaćaju definiciju dječje poronografije od dvije rečenice…Kada će taj moj prokleti fakulteti prestati davati popust na količinu za glupost i nerad??

E da ovo sam zaboravila. Izlazim van poslije promocije, i dekan pita:i kolgce kak t se sviđa predmet. I ja grunem...nikako ja sam se prebacila s toga.

srijeda, 19.05.2010.

Ne bavim se politikom, ali cijenim dobar stand-up

Nema afekta, al kontempliram za popizdit
Istina, ne bavim s epolitikom, ali unazad dvije godine sam počela politizirati ko blesava. Iz više razloga. Jedan je taj što ne mogu doći sebi. Drugi je to što me zabavlja. Nisu jedini, ali su najveći.

I gledam tako danas ovaj cirkus na drugom programu hrt-a i ovom im se prilikom moram ispričati. Dakle ispričavam se HRT-u kad sam rekla da ne znam zašto plaćamo to sranje od programa, naime tad nisam bila svjesna koliko je ovaj humoristični program odličan. Dobro to dođe u doba krize i recesije, jer po onoj kruha i igara izvlačli osmjeh na lice.
Dakle zaključci su mi fantastični. Čula sam da imamo registar domaćih životinja, tako kaže Čo. Mene osobno zanima je li taj registar dostupan na internetu i imaju li gore spomenute životinje OIB. Vjerojatno OIB imaju koze koje se zovu Jaca.
Nešto se govorilo o rodilištima (car Stazić) je zamolito Jacu da ukine ministra. Osobno meni taj zakon ne znači ništa jer ne vjerujem u to da krv nije voda i ne vidim potrebu da dijete bude genetski tvoje. Ako mi kažu da ne mogu imati djecu iz nekog razloga, ja to prihvaćam, i koliko kog nekom bilo čudno, ne želim se iznurivati beskrajnim pokušajima kakve viđam sve češće oko sebe i terapijama i inim čudima. Vrlo rado ću dijete usvojiti, ne jedno, dvoje, troje, petoro. Mislim da na ovom svijetu ima dovoljno nesretne djece koja trebaju nekog da ih voli i da im pruži dom i obitelj, i da vrijeme koje ljudi provode na terapijama, a znam nekoliko parova koji su prijatelji mojih roditelja koji su po 10godina proživljavali sve i svašta i svejedno nije svima uspjelo, mislim da je za to vrijeme neko dijete moglo biti manje samo da ga je netko uzeo i dao mu dom i obitelj. Ne to ne znači da nužno ne želim svoju djecu, ali ako ih ne budem mogla roditi ne znači da neću imati obitelj. Eto. Ali mislim da je žalosno da ljudi idu van i šalju razglednice broj kojih je sve veći i veći zbog nečeg što je izvedivo u Hrvatskoj, zbog zakona koji je na razini kakva se očekuje u nekom zabitom kraju koji naravno nema veze s lijepom našom. Vrh vrhova je doduše onaj žabac Bajs koji je taj zakon podržao nakon što je dobio dijete. i kad pročitam nešto kao ministar Bajs je bio za, ali građanin bajs je bio protiv mi se bljuje. Jer je to očiti dokaz da je on i svi oni zapravo samo ddooooobrooo nauljeni (da znam kako to zvuči, i htjela sam da tako zvuči) kotačić u stroju bez mozga. Jer to dokazuje da nema mozga. Jeste li Vi gospodine ministre prvo čovjek pa ministar ili obraztno? Ili ste samo ministar? Pitam jer mi ovo ipak ne zvuči ljudski nego ljigavo i dvolično. i kad je netko rekao da je to njegova osobna stvar i da s etime zadire u privatnost njegove obitelji...žalim slučaj ekipa...Ima taj luksuz na koji ste navikli svoju cijenu. Zove se smanjena privatnost. Mora da teško pada kad imaš plaću 7x prosječna plaća u Hrvata. E:) a šta će bit sa Sinjskom alkom:)??? Hoće se djeca rađati kod kuće ili će alka promijeniti pravila sudjelovanja:)?
Nešto se spominjalo vatrogasce, pa su i jedni i drugi insinuirali koješta na tu temu. Sva sreća pa je hladno ovih dana pa putar na glavi još stoji, kako se zakuhava situacija moglo bi biti svega (čekićem po glavi stanovnika i državnih udara).
Znam da je Đole pjevao samo da rata ne bude...e moj Đole, sve mi se čini da je neizbježan. Kain je pitao tko je tu lud i tko laže jer Pahor priča da su dobili izlaz na otvoreno more. Pa se gospođa našla iznenađena i uvređena i ispričala dirljivu priču o tome kako je nju baka dobro odgojila i da ona nikad ni kad je najljuća ne bi mogla reći da netko laže. Hmmm, možda sam paranoik no to ne znači da me ne prate. Dakle, ona kao dobro odgojena neće reći da Pahor laže...ali opet...ne znam zašto mi se čini da to nema nužno veze s dobrim odgojem...
Dobro reče Kain zaslužujemo i vlast i opoziciju koju imamo. Sve mi se čini također i da mi zapravo nemamo jednu jedinu poštenu stranku. Imamo mi kvalitetnih pojedinaca. Dakako, ali ni jedna stranka u Hrvarskoj nije dorasla ovim sranjima. Jaca se popravlja, oslobodila se mala od kužine, i sve ih šiba po ušima. Imam osjećaj da je ona kao dijete koje počinje svirat violinu. Zvuči grozno. Teško ju je slušati. Ali nekako ti ju je žao i dirljivo je gledati kako se trudi pa joj plješćeš. i misliš bože blagi,. hoće li ikad prestati. Super su mi pitanja kluba HDZ-a. podsjećaju me na onu situaciju kad je dvoje troje ljudi u isto vrijeme na usmenom. Ono kad se profesoru ne da razmišljat pa kaže, ajd epostavite pitanje kolegi. i šta ću jadna uzmem tri sekund ei probam se sjetiti o čemu smo pričali prije ispita, i kažem, jasno, ono što mislim da je kolega rekao da dobro zna. U slučaju da ne znam, idem s nečim što bi trebalo biti jednostavcno da ne uvalim čovjeka u problem. E tako zvuče oni. Reci ti njima Jaco kako si fino naučila sve za danas. Sva pitanja gospođi Jaci su tog kalupa...još je bolja ona skupina totalno afirmativnih pitanja koja više spadaju u vrstu kakva pita mama dijete za ručkom, ono pohvali se rodbini kako si dobra na baletu ili kako si dao gol na utakmici(ili hej, poštujmo ljudske slobode može i obrnuto).
Netko joj je rekao da je opet puno pričala a malo rekla (osjetim li ja da je netko mislio reći da je demagog, ali nije smio od dobrog odgoja), netko je izrazio žaljenje što Sanader nije tamo pa da se svi sakriju iza njega, a bilo je i prezentacije ručka. Kontaju i oni da Jaca najbolje kopča kad joj se pokaže nešto kuhinjski. Dok narod sere je dobro...kad narod počne šutit onda je opasno...
Klinci su btw užasno prošli na maturi...brdo ih nikad nije čulo za Ovčaru (ali hej u prvom smo redu na Thopmsonovom koncertu, tamo se uči domoljublje), vodik su stavili u metale...i takvi neki cirkusi...prošle godine je jedna mala rekla da su na prijemnom bila glupa pitanja...pitala sam na šta misli (kao na područje), a ona je rekla kako da ja znam tko je Siniša Glavašević...i šta da ja njoj sad kažem..a najbolje je ipak cura koja nije znala tko čuva papu...Kad pričam s ljudima starijima od sebe koju godinu imam osjećaj da znam jako malo. Da je standard obrazovanja jako opao od ne znam generacije 4-5 godina starije do moje. Baš imam dojam da sam neobrazovana nekad. Ali tek kad vidim koji je jaz između moje i ovih koji su 5 godina mlađi od mene mislim gdje ova država ide. Ne držim da sam ja neko mjerilo...ali meni je recimo engleski bio prvi jezik u srednjoj, i znam ga mogu reći više nego dobro, ali u prvom srednje sam znala sva vremena i svu gramatiku. Moj bratić koji je drugi srednje sad nema pojma. Sramota, ali nije on jedini, čak nema ni loše ocjene iz engleskog. Ali gramatiku ne zna, ali ono osnovno osnovnog...present simple...eto ni to ne zna kako treba...2.srednje...
To dijete nije glupo. On je beskrajno lijen, to stoji, ali da s ene može provući tako radio bi. Ovako nema potrebe. Sustav ne potiče na rad. Jednostavno je sve više onog sprdanja ti si štreber tako da mislim da djeca koja su sve labavija u glavu jer nemaju uopće izgrađene neke svoje vrijednosti sve više potpadaju pod takav utjecaj vršnjaka zajedničkog nazivnika ne talasaj. Meni recimo bude muka zbog jednog jedinog primjera...s jedne strane imam curu koja je do 23.završila dva fakulteta, zanimljivim metodama koje ne uključuju učenje i pamet, a s druge imam jednog prijatelja koji je diplomirao relativno nedavno u 31.godini. Ali on je malo čudan, loše se izražava, nema samopouzdanja, ali ljudi moji...taj dečko je trebao biti novi Tesla. Njegova inteligencija zastrašuje, znanje kojim barata je upravo nevjerojatno, a nije neki fah idiot, rastura 4-5 područja jednakim intenzitetom. I mene osobno fascinira da takav mozak, ali to je MOZAK, ne smao neki mozak nitko na faxu nije zapazio. Da nitko nije uzeo raditi s tim dečkom. Neopisivo mi je krivo što nije rođen negdje drugdje gdje bi došao do izražaja gdje bi netko iskoristio dio njegovog potencijala.

pa malo o porezu i poreznim olakšicama... Čini mi se da će nas solidno sve olakšati:))
ono što je meni osobno palo na pamet...kod povrata poreza... recimo primjer mojih staraca dkle, a mislim da i većina ljudi ide tom logikom...nešto na kući rade...izađe ih nešto skuplje možda uzeti firmu ili majstora s obrtom...ali će to dobiti u povratu poreza pa im se isplati...i na to se plaća porez. Država time profitira. Što kad se to ukine? Ja osobno predviđam bujanje crnog tržišta pa tko je lud kupiti nešto legalno kad te dođe manje na crno. Kao i reportaža o tome kako ljudi idu u Bosnu u šoping. Zašto? Jer hrvatski proizvod u Bosni dođe od 30-50% manje. Porez plaća Bosni. Ne rade to ljudi iz objesti nego je jako teško voditi računa o tome kome ide porez kad nemaš novaca za osnovne stvari. I teško je razmišljati unaprijed kad ne znaš kako ćeš dočekati iduću plaću i hoćeš li. Jap crna ekonomija. Što i nije neka novost, ionako nam je sva ekonomija siva, nijansa tu tamo :)

odlično mi je kako je Jaca zapljeskala sama sebi na vijest o smanjenoj nezaposlenosti. Dakle poizvam se na jedan nimalo damski primjer, nije moj, ja sam dama, samo sam posudila ovo:). Ako jedan dan imaš proljev, drugi zatvor to znači da u prosjeku imaš normalnu stolicu. To je otprilike kako naša vlada broji nezaposlene u sezoni ih ima jako malo, zbog sezonskih poslova u turizmu i poljoprivredi, u zimi ih ima katastrofalno puno...i u prosjeku to ispada samo lagano zabrinjavajuće:)

Sad razmišljam i ne vidim ni jedno područje koje u ovoj zemlji funkcionira kako treba.
Oni papiri za Novi Zeland više ne leže tako mirno:)
Teško mi pada gledati sva ta sranja...zato zahvaljujem Saboru koji to predstavlja na tako duhovit način

nedjelja, 09.05.2010.

Mjesto gdje spavaju snovi

Svoj prvi horor sam gledala s 4 godine. Pitate se kako…otac i majka su snimili crtić…ali nitko nije provjerio o čemu se radi u gore spomenutom crtiću. Ako vam kažem da se zove Dr. Jekyll & Mr.Hyde vjerojatno će vam biti jasnije koliko je sati. Istina tad mi nije baš bio jako jasan iako je bio totalno strašan i bolestan, no s malo više godina su mi određene stvari počele dolaziti do mozga kao na primjer to da moj ukus nije nešto što većina ljudi smatra normalnim.
I otkad znam se sebe je Tim Burton bio taj čiji su filmovi jako lijepo preslikavali one stvari koje su se meni motale po glavi, i da znam da to nastrano zvuči, pretpostavila sam i ja da nije baš najzdravije:D
Ali, to je jedan um koji me fascinira i iznenađuje svaki put, ne mora mi biti zanimljiva tema filma, ne mora mi biti uopće nešto super radnja, ali način na koji su ti likovi osmišljeni, kakva je scenografija…to me fascinira. Jebeš da izvinete, Avatar…to je jedna fensi šmensi fino upakovana tipična holivudska pričica u kojoj osobno ne vidim ništa…da efekti su fantastični, ali that's itJ
Apsolutno to ne mogu usporediti s jednim Bubimirom koji je iz 1989 :D, ili Nightmare before Xmas koji je iz 1993. I kako to reći drugačije nego to je Burton, genijalac koji uzme nešto ružno i odvratno i od tog napravi priču s glavom i repom, fantastično osmišljenim likovima koji su priča sami za sebe. Čitala sam jedan intervju s njim i čovjek kaže kako nikad nije pisao nego je uvijek nešto zacrtavao…likove, situacije, karaktere, zbivanja. Alisu sam čekala otkad je uopće napomenuto da bi on mogao raditi tu ekranizaciju.
Zašto baš Alisa? Sama priča je morate priznati na granici bolesti, djevojčica padne u rupu i sve što se odvija u toj paralelnoj stvarnosti je toliko bedasto i poremećeno, svi su ludi i uvjeravaju nju da je luda. Imam neke svoje teorije o tome što to zapravo znači, ali nekako mi se čini da je Alisa u Zemlji Čuda djelo koje možeš napisati u ludnici uvjeren da te prave ludim. I onda u tu priču stavite Burtona. Čekala sam taj film i čekala, i čekala. Tijekom tog čekanja sam se naslušala jako loših kritika…i od nekih ljudi za koje znam da su istinski štovatelji lika i djela Tima Burtona. Rekli su da je film loš, da je bljutav, da nema B od Burtona u njemu i tako to…svejedno sam se morala uvjeriti na svoje oči da je to tako.
Film me oduševio…ne toliko kao nešto što bih okarakterizirala kao tipično burtonovski, nego što imam dojam da je uhvaćena ona verzija koju sam imala u glavi. Nešto što je diznijevski lijepo i burtonovski mračno:D, i nadasve po mom ukusu. Priča kao priča je tipično svojeglava klinka, s ludim fix idejama, majkom koja ih ne odobrava i uspomenom na oca koji ju je takvim idejama blagoslovio, kojoj je pun klinac toga da drugi gospodare njenim životom, tog da se mora udati za nekog tamo luzera s osjetljivom probavom i biti nečiji dio namještaja. Barem po mom nimalo skromnom shvaćanju bit je potraga za onim nečim što je Šeširdžija nazvao „muchness“, a što je otvoreno za razne interpretacije, nekim je to unutarnja snaga nekima unutarnje dijete, a nekim možda i vjera u sebe, tko zna vjerojatno svatko ima neko svoje tumačenje i neku svoju potragu. Ili nema, ne znam, osobno sam još pre nesređena ličnost da bi prestala sa stalnim traženjem tog nečeg unutarnjeg. I da super su mi glumci…ono lijepo dijete koje glumi Alisu je taman dovoljno izgubljeno za ulogu, ali na način koji joj daje apsolutno potreban moment neznanja je li nešto san ili java, i koliko će se dugo morati štipati prije nego to utvrdi, Anne Hathaway mi je odlična u ovoj ulozi, onako totalno van čak i te totalno nestvarne stvarnosti, ali što uopće reći o Deppu? Kao da je sve uloge stavio u ovo, jer on je lud, a takvi su samo najbolji ljudi. U njemu kuha tisuću ličnosti i u datom trenutku isplivava baš ona koja treba da bi dinamiku filma šutnila u dupe i rekla, oke a šta kažete na ovo. Dakle ono što su rekli da je ostario i pripitomio se, da su mu izvadili zube, dok god njegovi filmovi vraćaju flash back mojih snova kojih se kroz maglu nekako sjetim Burton ostaje nedodirljiv

četvrtak, 06.05.2010.

s extremistima extremno

Otkad je B-net (koji ovom prilikom pozdravljam) iz samo njima poznatog razloga odlučio isključit moju kablovsku ostala sam na sobnoj anteni i 5 programa, a pošto imam problem s postojanjem u tišini stalno mi nešto svira i radi tv. Tako na tih 5 programa uglanvom mogu vidjeti jedne te iste emisije i serije, ali u princpu ne doživljavam nego se ko baba iz bolesti budim na neke ključne riječi ili kad dignem nos od papira jer sam ovih dana u nekim crtalačkim filmovima.

I dignem nos tako i vidim večera njih 5 i neke spike o jednoj od tema koje mi dižu tlak nebu pod oblake. Zašto uopće netko tko ne voli jesti apsolutno sve uopće dolazi tamo???
U čemu je fora da se netko zajebava pored štednjaka 5 sati i neka nadrkana baba mu da 3.4 zbog prejednostavne dekoracije ili jer ona ne voli origano.
I zašto uopće vegetarijanac dođe tamo i maltretira svijet oko sebe. Da se razumijemo, meso ne jedem ali kontam bi mi ovi vegan orjentirani i skloni napadati druge (da se razumijemo ne mislim da su svi takvi) imali što reći po tom pitanju, ali to je moj izbor, a ne nešto što ću nabijati na nos svima oko sebe i njima prigovarati što jedu leševe. Ne ovo o leševima nije moje to sam čula u gorespomenutoj emisiji. Jer se jedna vegetarijanka osjetila ugroženo budući da su oko nje bili leševi. Prvo oprostite ako griješim...ali mene nisu odgojili tako da za stolom imam takve verbalne proljeve koji jedino što mogu je ogaditi jelo svima. to je prije svega meni znak jako lošeg odgoja i manjka manira i bontona. I šta sad ako pravim ručak trebam napraviti sebi , a ove moje mesoždere ostavit nek krepaju ili nek jedu što moja sestra kaže : ta tvoja hrana za ptice :D
Meni je to glupo i sebično, oke neću baš uživati u kuhanju jer mi taj miris i smeta pomalo, ali šta sad otvori prozor i mirna Bosna. Starci su za svoju godišnjicu imali pečenu jaretinu...umrla sam skoro od mučnine, ali nisam bila tamo, makla sam se i gotovo nije mi bio na kraj pameti da idem okolo i vičem ljudima vi jedete leševe. U Japanu jedu pse...moš mislit što bi ih bolio kurac da im ja dođem kuknjavit da je to pas. Rekli bi da, i odličan je sa soja-sosom. I što se stalno raspravljam s nekim ljudima, to nisu psi sa ulice nego tovljeni psi koji se za to uzgajaju....dakle ništa drugačije od naše svinje ili bora koji se capne za Božić. To nikom nije žao? To se za te svrhe uzgaja. Nitko tog psa ne gleda kao Rexa, Bobija ili Mikija. Meni je jako žao, ali to je tako. i uopće ne mislim da je jesti meso nezdravo, čak dapače, uopće ne vidim razlog zbog kojeg bi nekom trebala prigovoriti ili zašto bi me uopće moglo i smjelo smetati to što netko jede. Smeta me recimo onaj idiot koji ide okolo i otkida potpuno nepotrebno glave gušterima i kasapi deve...Smatram da je održivi razvoj nešto što nam je jako izmaklo i da ljudi uopće nemaju sliku o tome koje resurse troše. Koliko drva treba nasjeckat za blok koji zašaraš i baciš, koliko zagađuje plastika okojoj ne misliš. Je li potrebno sve to što radimo i u kojoj mjeri. I nije moje mjesto da nekog osuđujem ili mu prigovaram. Jedini dio svemira na koji imaš utjecaj si ti sam. Ali me iznimno smeta kad netko ima potrebu nametati drugima svoj način života i to na način da pljuješ tuđi. Svatko od nas ima neke stvari po kojima se može pljuvati i ničiji način života nije apsolutno dobar, apsolutno pametan i apsolutno zdrav ni za tebe osobno ni za okolinu. I priča gdje netko kaže da je uvrijeđen zbog mrtve životinje, i mrtvog cvijeća...oprostite ja se smatram uvrijeđeno što je jedan takav komad nekulturne budaletine bez kućnog odgoja na tv-u i što sam uopće to vidjela. Jednostavno ne mogu shvatit što je to u tim ljudima da misle da su popili svu pamet svijeta i da mogu tako bezobrazno drugima nabijati na nos svoj način života i razmišljanja. I gasim tv i idem se vozat. A ubuduće mislim da ću samo skidat serije, dokumentarce i filmove s neta i apsolutno isključit tv...ovo više nema smisla...od Ave Karajukohoćebatić, Dikolorestrikolores, Gotovčevih i inih ličnosti koje postoje samo da bi zauzimale medijski prostor svojim sranjima...that's it...a HRT nek mi naplati pretplatu :), staviću solarni panel na balkon pa nek oni vide jel vučem ampere i volte s gradske mreže.)

ponedjeljak, 03.05.2010.

kad razum kaže apsurd Jaca kaže hajmooooooooooooo, kaže hajmooooooooooo

Naša vlada i mnogospominjana djeva visokog prosjeka i uskog boka no širokog općeg znanja imaju više dodirnih točaka. Prva je ako mene pitate katastrofalno loše izražavanje, a druga kvocijent inteligencije. Vjerojatno bi se i stilska osviještenost tu mogla pridodati, no o tom neki drugi put.
Fascinira me, ali uistinu fascinira stihijsko kak bi se reklo planiranje…planski i stihijski nisu baš sinonimi jelte? I ja mislim da nisu. Mjere naše Jace su doista nešto što pripisujem pravom vođi, onom koji nas vodi što bi Johnny the Bog rekao:Ravno do dna. I kad Jaca donese neku mjeru ja se sjetim djedine kuće na selu. Vidite prvo je sagrađena kuća, ono tri sobe, kuhinja, kupatilo, hodnik. Onda je zatvorena terasa. Pretvorena u verandu. Pa je dozidana ljetna kuhinja. Pa kotlovnica. Pa jedna nadstrešnica, pa šupa. Takvo što je oke kad govorimo o povećanju kapaciteta…kao recimo u tvornici nam se pojavila potreba za još jednom hladnjačom…ili sušarom, ili prostorom za kartanje…u hotelu se pojavi potreba za još jednim tv-salonom, ali pobogu…gdje ova država povećava svoje kapacitete????
Prije nešto dana ne sjećam se koliko čuh da smanjuju plaće vatrogascima…i to sam ostala šikirana kad su spomenuli broj 18. 18%???? E pa voljela bi vidjeti šta bi bilo da gospoda vatrogasci kažu, ekipa ko vas jebe, pa ne gori moja kuća. Smanjuju plaće policiji. Bez obzira na to što mi mislili od policiji i njenom radu, kad se dogodi ono što ja već duže vrijeme očekujem, a to su novi partizani koji ovaj put neće iskakati iz kukuruza nego odsvakud, mislite da će potplaćena policija reagirati? Nekako mislim da ne. Možda razjarenoj gomili koja bude tražila glavu , između ostalog i neku s brošem podijele pendreke u znak potpore. Da se razumijemo činjenica je da mnogi ljudi koji krvavo rade u tvornicama ili u ne znam…koncernu agrokor za mizerne plaće imaju daleko više razloga za nezadovoljstvo, ali očiti znak inteligencije je piliti granu na kojoj sjediš, u ovom slučaju one koji te čuvaju.
Pa onda ono što je također odlično, rezanje plaća zdravstvenim radnicima. Također što god mi o njima mislili i kakva god iskustva bila, a mnoga su užasna, jasno je da ih svi trebamo. Možda ne danas, možda ne sutra, ali jednog dana kad zaglavim zbog nekog žešćeg sranja ne želim doći pod nož nekom kog boli neka stvar za to što će bit sa mnom jer je njegovo vrijeme koje provodi sa skalpelom u mojoj utrobi podcijenjeno.
Po nekoj dužnosti sam morala fotografirati 1.majski prosvjed u Osijeku…i nikad manje ljudi nije bilo. Dijelom zbog toga što je na taj dan većina trgovačkih centara radila puno radno vrijeme, što je odlično kad imate obitelj i želite blagdan provesti s njima (i to je jedini razlog zbog kojeg ću spomenuti Metro i Emmezetu koji su jedini ljudima dali slobodno), a dijelom čini mi se jer je ljudima pun klinac svega. Ljutnja se preformulirala u apatiju, apatija u depresiju. I ljude boli neki organ. Ne zato što im je dobro, nego zato što uglavnom nemaju više kome što reći. I ekipa na Vlasti (dok Vlasta časti) ne kuži da je upravo najopasnije to zatišje jer se ne zove badave zatišje pred buru. A stanje je sve gore i sve se gore kuha. Neće još biti sranja…ali nije to ni tako daleko sve mi se čini. I doista jedino rješenje vidim u državnom udaru, rušenju institucija, rušenju određenih ljudi, i kompletnom novom poretku. Jer oprostite meni je smiješno kad gospođa premijerka kaže da svi moraju podnijeti teret krize. Tko su to svi? Ljudi koji crnče od jutra do sutra? Da bi financirali još jednu obnovu voznog parka. Da nije tužno bilo bi smiješno… A Jaca drži uzde i ide u nove radne pobjede…kakav Nelson mandela…pa ja želim upoznati Jacu, zanima me odakle izvlači zaključke, i što je još ključnije samopouzdanje, jer ja doista više ne vidim razloga (osim ako joj je Modesti ipak dala onaj ružičasti vibrator) tom blistavom osmjehu od milijun dolara.

zanima me što mislite, jesmo li zbilja postali zemlja amplituda, i to naopakih, pa imamo izmučen narod i nasmijane političare, i zanima me što mislite o ovoj slici->

nedjelja, 02.05.2010.

Van Gogh, znam da ste bili preksinoć, ali kad se vraćate?

Vidite ja sam koncertna posvuduša, i upravo sam se kao takva odlučila za ovaj koncert. Dobar bend, čujem ih tu i tamo po vlastitom izboru mnogo češće od susjeda ispod kad imaju svoje gitarske večeri zajedničkog nazivnika:ajmo što više puta ponoviti jednu te istu pjesmu. Uvijek su mi bili dobri, ali znate ono ništa posebno...
Zato mi je neopisivo drago što sam bila jučer i što sam vidjela i čula kako to zvuči uživo kako na ovom našem poluotoku čije se ime ne izgovara ima zbilja izuzetnih umjetnika.

Mislim da ću se usuditi pa reći da nisam još bila na boljem koncertu i da mi je izuzetno žao što više ljudi nije vidjelo ovaj mini rock spektakl jer je koncert doista bio više nego izuzetan.

Dakle svemu, apsolutno svemu, od izvedbe, toga da bend izgleda kao da se igra na pozornici, komunikacije s publikom svemu skupa i posebno ne mogu ne dati čistu desetku...zašto, jer mi je pet nešto malo za ono sinoć viđeno i odslušano.

Ako niste znali ovo nije neki tamo bend od jučer nego je nastao kad i sve ostale dobre stvari '86:) i trenutno broje 11 albuma i 5 singlova.
Ono što se na koncertima rijetko viđa je ovakvo prihvaćanje novih materijala i većinu vremena se bendovi bore da bi publici nove stvari ušle u uho, ali to ovdje definitivno nije bio slučaj. Ljudi su znali apsolutno sve, od prve do zadnje pjesme, a najjača fora je bio poziv na bis. očekujete nešto tipa hoćemo još, vraaaaaaaaaaaaaati seeeeeeeeeeeeeeeee ili tako nekako. E ovdje je kompletno prisutno pučanstvo otpjevalo Neko te ima noćas:)
Uvijek kažem kako mi nisu jasni pjevači koji neće dati autogram ili tako nešto, mislim žalim slučaj što vas ljudi gnjave i što hoćete svoj mir, ali živite od tih ljudi, onaj kog si odjebao za autogram ti sigurno više neće doći na koncert.
I to također ovdje nije bio slučaj:)
Ljudi su im pisali želje na papir,frajer je to čitao tijekom pjesama, pozdravljao ekipu, zafrkavao se i definitivno dao do znanja da želi tu biti. Vrhunac priče je kad je uzeo papir i počeo čitati neke brojeve i onda okrene i pročita poruku...kasnije sam saznala od cure koja je papirić poslala da je to bio njen račun za grijanje, i da pozdravio je Dunju koja ga jebeno voli:)

Što se izvedenih pjesama tiče to je bilo šaranje po kompletom repertoaru od '86 do najnovijeg albuma.

Deo oko tebe je stvar sa predzadnjeg albuma iz 2006.- Kolo.

Pa onda jedna iz 1993. uz pitanje, jel ima koja mama u publici?Ima? E ćao mama :)



i tako jedna stara jedna nova, kao što sam već rekla iznenadilo me prihvaćanje novih stvari jer su meni osobno stare puno bolje nekako su mi ove novije malo pre mushy



Kiselina



Klatno



Brodovi od papira





Neko te ima noćas




Genijalno je bilo kad je car ladno sišao s pozornice u publiku...to nije nešto što sam vidjela u praxi :))) a nije da mi je ovo bio prvi koncert.

Polje snova, Opasan ples, Vrteška, Kidaš moj svet, Da li zna, Delfin, Aerodrom, Plastelin, Za godine tvoje, Spisak razloga
Tanka nit, Basna, Tragovi prošlosti, Ona i ti, Bez oblika mislim da sam sve pokrila...ako ste ikako u prilici otiđite ih poslušati bez obzira na to što mislili...svakako ih vrijedi poslušati nastup je vrhunski najviše zbog jedne stvari, a to je da slušajući imaš dojam da se oni zabavljaju, a ne kako je to čest slučaj mnogih "velikih" zvijezda da su tu jer moraju biti.
Puna sam dobrih preporuka :) a i preporučam da ih poslušate, i to je bila jedna dobra preporuka :)

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi