Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

petak, 26.06.2009.

život i djelo pozera

Znate tko su pozeri, viđate ih svaki dan. To su oni svoju ličnost svaki pun u svakoj fazi nanovo izmišljaju. Nedavno sam bila na koncertu jednom, a ok moram se folirat malo:) Flogging Molly, i šta sam tamo vidjela jizs... Punk i rock slušam otkad sam prestala pjevat u dječjem zboru koji neću imenovat:),i dan naravno ne samo to, ali uglavnom, dobra stvar je dobra stvar, pa jebiga makar ju pjevala i Madona(koju ja usput rečeno uopće ne volem). A to je caka, što je glazba nešto toliko veliko i lijepo, jedna od rijetkih stvari koje su toliko neograničene da je ružno ograničavati ju. Nije fora, ako ti se nešto ne sviđa uzmi nešto drugo možeš sigurno imaš odakle.
Nikad se nisam furala na to da tako i tako trebam izgledat zbog onog što slušam, nek nosi tko hoće, ali gledam financijski aspekt ove priče, aj zamislite vi roditelje čiji tinejđer:D sluša svake dvije godine nešto drugo:) i svaki put se oblači u skladu s tim. Bankrot odjednom ne zvuči toliko daleko
Na ovu solodebatu me natjeralo 39 bannera:R.I.P. kralju i sl....
Ok čovjek je umro, žao mi je njega kao bilo kojeg drugog stvora koji je umro, ali nikad mi se nije sviđao između ostalog i jer je bio pozer. Slična je situacija bila kad je poginuo Toše, isto kad je umro Dvornik...Ako mene pitate, ne pitate ali to ne znači da ja vo neću reći, Toše mi je bio simpatičan jer sam imala dojam da je dobrica, jer je radio brdo dobrih stvari. Kao glazbenik bar ovo komercijalno što je izašlo s njegovim potpisom mi se činilo potraćeno. Taj glas tako sakatit s tim pjesmuljcima...ali manija koju je njegova smrt pokrenula...pa to nije normalno...mjesecima se prepričavalo, što i kako, teorije urote, priče o suicidu...pustite ga na miru...i jesu...pustili su ga...kad je umro Dvornik...
on mi se recimo nikad nije sviđao, ta glazba mi je besmislena(ali kao što rekoh uzmi što ti se sviđa i vozi dalje) nikad ni sam o njemu razmišljala kao glazbeniku nego nekom tam koom je droga popila mozak. To moje mišljenje može bit savršeno krivo, ali to moje je, nisam nikog trovala s tim:)
Nakon njegove smrti pa to je bilo brutalno...od uspoređivanja textova zadnjeg albuma sa situacijama, slično kao i s Tošom, ispada da sve velikani sami predviđaju svoju smrt...
Žao mi ga je ponavljam kao i svakog tko je umro, ne poznam ga da bi bila osobno pogođena, nije mi njegov rad nešto puno čačko po duši da bi to osjećala kao svoj gubitak. Fascinira me ta posmrtna pojava obožavatelja....jel to sindrom koji tepe ono:o pokojniku sve najbolje ili neka grižnja savjesti(a jučer sam rekla da je njegov album smeće...sram me i stid bilo, aj preslušam opet, možda nije tako loše). Sjetila sam se scene iz jednog ne baš inteligentnog filma gdje dvije (bully nastrojene) mlade slikarice nagovaraju treću da se ubije jer će tako poslatit slavna...jebote jel ljudi zbilja moraju umrijet da bi ih voljeli? Očito jer to životom ne uspiju nikad do te mjere... Žao mi je sad što ispada da u ovaj koš stavljam i one koji su ih slušali i cijenili puno prije velikih horda, oni znaju koji su to i ovo se na njih ne odnosi. Pomodarstvo je jako ružna stvar ako se mene pita...apsolutno zakida svijet za ogromnu količinu prekrasnih stvari. Individualnost je također jedna lijepa neograničena stvar...

subota, 13.06.2009.

ko o čemu....ja o narodnjacima....

da se razumijemo, ne volim ih
ja doista ne volim narodnjake, kao vrstu glazbe, ako se tako mogu nazvati, ne volim subkulturu koju to povlači, ne podnosim stihove kao lomim čaše ruke mi krvave i sl.
Naravno drastična je razlika kad se uzme jedna pjesma koja ima status kultnog kao što je ono 9hiljada metara na nebu...nešto dalje ne znam, i zajedno smo kao džin i limunada (ne nisam se bila informirat u Q ili tak negdje, stajala sam ispred pekare čekala legicu i jednostavno nisam mogla ne čut )

Dakle, kao jedna od vrlo ugroženih primjeraka svoje vrste koja takv estvari ne sluša i doista ne voli, doista ne lobiram za promociju tako nečeg. Ali jebiga ljudi to slušaju pa what a hell, što me se tiče, ja na taj koncert nikako neću ići, niti ću ići na mjesto gdje se takva glazba pušta i zadnja sam osoba koja će lobirati za prmomociju tako nečeg. Ali kad mi netko domoljubljem maskira primitivizam i neshvaćanje nekih osnovnih stvari branim jebiga makar u ovom slučaju i Brenu. Kao što je sama rekla, ako netko ima dokaze o njenom navodnom huškanju vojnika neka ih da na uvid javnosti. Ona tvrdi da toga nije bilo. I znate što, vjerujem da nije, jesam li u pravu ili ne to je manje važno. Važno je to da nikad nisam čula vezano za njezin koncert spomenuta četnička i/ili neka fašistička obilježja. Nisam čula spominjanje bilo kakvih povijesnih pozdrava uz koje se vežu vrlo ružne konotacije. I kad ljudi počinju sa sranjima NAŠEM Thompsonu ne daju nastupat, a Brena smije...diže mi se kosa na glavi... Alo ljudi Thompsonova glazba se još vrti u pričama iz '91 i umjesto da je ostala tamo i da se on što bi za njega kao glazbenika bilo puno zdravije okrenuo nekim drugim pričama ne bi bio zabranjen nigdje.
Ima jako puno bolesnih ljudi u ovoj zemlji. Ne mislim time ništa loše o njima, mislim da ima ljudi s teškim traumama iz rata kojima treba pomoći. Lega jedan mi je pričao kako je njegov tata slučajem izbjegao pokolj cijelog svog voda. Taj čovjek se izvukao uz pomoć svoje obitelji i radom. A im još ko zna koliko ljudi s takvom nekom pričom koji to proživljavaju iz dana u dan mislite da njima Thompson pomaže? Ja ne bi rekla, čak bi s eusudila reći da tim ljudima samo podgrijava sve ružno što im se dogodilo. Jebote..katastrofa kad biram od dva zla manje prije će mi izbor biti šund nego fašizam...eto...

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi