Marketing
život i djelo pozera
Znate tko su pozeri, viđate ih svaki dan. To su oni svoju ličnost svaki pun u svakoj fazi nanovo izmišljaju. Nedavno sam bila na koncertu jednom, a ok moram se folirat malo:) Flogging Molly, i šta sam tamo vidjela jizs... Punk i rock slušam otkad sam prestala pjevat u dječjem zboru koji neću imenovat:),i dan naravno ne samo to, ali uglavnom, dobra stvar je dobra stvar, pa jebiga makar ju pjevala i Madona(koju ja usput rečeno uopće ne volem). A to je caka, što je glazba nešto toliko veliko i lijepo, jedna od rijetkih stvari koje su toliko neograničene da je ružno ograničavati ju. Nije fora, ako ti se nešto ne sviđa uzmi nešto drugo možeš sigurno imaš odakle.
Nikad se nisam furala na to da tako i tako trebam izgledat zbog onog što slušam, nek nosi tko hoće, ali gledam financijski aspekt ove priče, aj zamislite vi roditelje čiji tinejđer:D sluša svake dvije godine nešto drugo:) i svaki put se oblači u skladu s tim. Bankrot odjednom ne zvuči toliko daleko
Na ovu solodebatu me natjeralo 39 bannera:R.I.P. kralju i sl....
Ok čovjek je umro, žao mi je njega kao bilo kojeg drugog stvora koji je umro, ali nikad mi se nije sviđao između ostalog i jer je bio pozer. Slična je situacija bila kad je poginuo Toše, isto kad je umro Dvornik...Ako mene pitate, ne pitate ali to ne znači da ja vo neću reći, Toše mi je bio simpatičan jer sam imala dojam da je dobrica, jer je radio brdo dobrih stvari. Kao glazbenik bar ovo komercijalno što je izašlo s njegovim potpisom mi se činilo potraćeno. Taj glas tako sakatit s tim pjesmuljcima...ali manija koju je njegova smrt pokrenula...pa to nije normalno...mjesecima se prepričavalo, što i kako, teorije urote, priče o suicidu...pustite ga na miru...i jesu...pustili su ga...kad je umro Dvornik...
on mi se recimo nikad nije sviđao, ta glazba mi je besmislena(ali kao što rekoh uzmi što ti se sviđa i vozi dalje) nikad ni sam o njemu razmišljala kao glazbeniku nego nekom tam koom je droga popila mozak. To moje mišljenje može bit savršeno krivo, ali to moje je, nisam nikog trovala s tim:)
Nakon njegove smrti pa to je bilo brutalno...od uspoređivanja textova zadnjeg albuma sa situacijama, slično kao i s Tošom, ispada da sve velikani sami predviđaju svoju smrt...
Žao mi ga je ponavljam kao i svakog tko je umro, ne poznam ga da bi bila osobno pogođena, nije mi njegov rad nešto puno čačko po duši da bi to osjećala kao svoj gubitak. Fascinira me ta posmrtna pojava obožavatelja....jel to sindrom koji tepe ono:o pokojniku sve najbolje ili neka grižnja savjesti(a jučer sam rekla da je njegov album smeće...sram me i stid bilo, aj preslušam opet, možda nije tako loše). Sjetila sam se scene iz jednog ne baš inteligentnog filma gdje dvije (bully nastrojene) mlade slikarice nagovaraju treću da se ubije jer će tako poslatit slavna...jebote jel ljudi zbilja moraju umrijet da bi ih voljeli? Očito jer to životom ne uspiju nikad do te mjere... Žao mi je sad što ispada da u ovaj koš stavljam i one koji su ih slušali i cijenili puno prije velikih horda, oni znaju koji su to i ovo se na njih ne odnosi. Pomodarstvo je jako ružna stvar ako se mene pita...apsolutno zakida svijet za ogromnu količinu prekrasnih stvari. Individualnost je također jedna lijepa neograničena stvar...
Post je objavljen 26.06.2009. u 09:53 sati.