Daleko pristajem u luke gdje tražit ću te
Svijet kojeg poznajem oko tebe vrti se
I svaki novi dan novi je put do tebe
Valima razbijan kišnim nebom isplakan
Kako bih htio sad
Da si tu kraj mene
Da se sva moja bol
Razbije o stijene
Hej da si barem tu da budim se u tvom dahu
Svi moji strahovi zauvijek bi nestali
Mjeseče daleki znaš me ko i ja tebe
Mogli bi plesati i sa jutrom nestati
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi