ne ovo nije napad tjeskobe uslijed pms-a
i naravno govorim ovo sa svog stajališta, koliko me tko može ili ne može shvatiti u te sfere ne ulazim. ja to moram izbacit iz sistema inače ću puknit ko kokica, kukuruzna perverznjaci jedni
ja sam jedna od onih s kojima se upoznate 10puta, i 11put vjerojatno kažete; joj sorry ne sjećam se kako se zoveš
bila sam sklona pripisati to licu...nisam nešto specijalno ružna da bodem oči, a nisam ni nešto lijepa da ostajem u sjećanju, ok
ali mi je to prihvatljivo s ljudima s kojima nisam nešto kontaktirala, ono bahato je očekivati da te netko s kim si se upoznao vani dok je bio zuja, ili u prolazu upoznao pamti...ono, ljudi to rade mehanički...
to što ja njih pamtim je moj problem bit će
kad je u društvu više ljudi...e tu nevidljivost dobija neku novu dimenziju...
ne bi se baš dala kladit čuju li me, ali su svakom slučaju ne pokazuju to. za vrlog nam trenera koristim jednu sintagmu...vrlo često...i slučajno sam ju nedavno spomenula u razgovoru jednoj curi....no u društvu ju je ona spomenula i ljudi su se pobacali po podu od smijeha...reko čovječe pa ja sam i duhovita ako netko drugi prepričava moje fore...ko bi reko
najčešće nisam u kombinaciji, čak ni onda kad je razred veći od broja elemenata skupa...
a događa mi se konstantno da razgovaram s nekim i taj netko me prekine i nastavi pričati nešto drugo...ili jednostavno ode...čak ako nešto i trideset puta kažem onaj kome je rečeno će zaboraviti...hmmm mogla bi napisati svoju inačicu murphievih zakona...i staviti podskup-logika po elektri
vjerojatano ste svi gledali što žene vole s gibsonom...znate onu curu s fasciklima...e čvrsto sam uvjerena da me toliko ljudi doživljavaju...
zašto? neam pojma...uglavnom...to su neke od fora...zato prestajem pričati...ostajem pri tipkanju...to tu i tamo netko i pročita...
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming
Nemam volje za pričanjem više, samo budale vole pričati u prazno
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi