RAzočarat ćete se 100 %

Nekako sam priično nabrijan zbog nadolazećeg događaja i moram to podjelit s nekim tko nije u ekipi pa sam odlučio metnut razmišljanja na propali blog. Ovako, u četvrtak u jedan popodne otisnut ćemo se kombijem za 9 ljudi (a nas je 13 ili 14) prema Kaštelu ili Kašteli, ne znamo kojem. Tamo ćemo igrat odbojkaško državno prvenstvo gdje će po svemu sudeći bit jebeno teško ali mi smo kovani u vatri i nevjerojatno smo odlični tako da bi mogli maznut koju medaljicu. Totalno sam nadahnut pa ću reć nešto o svim članovima opatijskog OK drim tima. Evo prvi ide Ivek ili Laki, najbolji dodavač lopti u jugoistočnoj Europi i uvijek namješta ventil prema gore a u zadnje vrijeme i vrlo dobar igrač. Ajmo reć da je univerzalan. Nadalje, tu je Hrvatin. Kršan momak kojeg smještam na prvog pucača. Prilično je visok, skače također prilično, a kad je dobre volje zabija poput tovara. Mrvicu ga psiha jebe. Ajmo sad na Prijića, nizak momak koji visoko skače ali ne dovoljno no lijepo ga je imati uz sebe jer može igrat libera a s njim je i zajebancija na visini. Podiže moral. Ide sad blesavi Mulvaj. Plavoskoso rudlavo tele koje je novo ali obećavajuće. Onda je tu Sandi Balzani, tako nabrijan lik da nalazi protivnike na internetu i jebe im meter i kurči se, što nije dobro, ali igra trećeg i ima finu skok servu tako da ćemo mu oprostit. Ugalvnom, caaar. Onda Jović, vanzemaljac s Veprinca sa skoro 2 metra. U 80% posto slučajeva je nezaustavljiv. Vrlo jak srednjak no muči ga ozljeda palca koja na državnom neće značiti ništa. Lik je beštija. Ajmo dalje, dolazimo do blogovskog kolege Vrkića a.k.a. Milutina koji je visok 180 i koji u slučaju raspoloženosti (svoje i moje) lijepo zakucava. To je prvi pucač koji voli paralelu i koji krasno prima, a i tehnicira dobro kao i ja ako ne i bolje. Univerzalac. Tada ide krele, kreten Skube koji je zadobio ozljedu noge zbog svojeg kretenizma. Neću sad o tome. On je libero. Dečko koji obožava primat a kad je raspoložen meni nevjerojatno dobro olašava posao. Vrsta momak. Idemo do najveće zvjeri: Đoli. Momak koji u našoj ekipi popularno prozvanoj "Policijska akademija" jedini izgleda kao odbojkaš i onaj čiju budućnost možemo zamisliti kao malo blistaviju, ako ne i mnogo. Čovjek je deva. Igra srednjaka, ali se često dogovaramo malo za krajeve. Puca sve, jebena skok serva, blok, ali zna mentalno usporit ekipu jer ponekad sere, no na tome se radi. Pošto smo ekipa koja i loče zajedno sve se da riješiti. Dolazimo do Brne, letećeg momka koji još nema tehniku no njegov skok i smeć to nadomještaju. Visok blok i super serva i ubitačan smeč. Momak i pol. I zbog pristojnosti sam stavio sebe, debelog tehničara na zadnje mjesto. Ja tehničar. Dizač. Ne baš jako dobar, ali dosta dobar, a posebno na natjecanjima. Uz ovakve dosadašnje uspjehe zasigurno nisam tako loš. Blok mi je prilično slab jer
je gravitacija kučka, serva je sve bolja, solidna obrana na jedinici, povremeni kuhar ( za upućene) i tako nešto. Mnogo toga o meni ovisi ali bit će dobro. Uz trenerski duo Brna&Brna sve će bit još bolje. Jebiga, protivnici su nam zvučni:
mladost,varaždin,mursa-pan,kaštela,daruvar,bibinje,rovinj. Sve momčine. Sve će se znat 3.6. kad ćemo doć doma uzdignutih glava, bez obzira na ishod. Što se tiče mene, vrlo sam optimističan. A i mami mi fali zlata ta neko prstenje,
pa jebiga. Evo i Lepom i Gogotu šaljem puse i neka misle na nas. Momci najdraži, sretno nam i da se napili dan poslije jer upućeni i bliski znaju šta je onda. Pučanstvo, držte nam fige i oprostite na muci. Pozdrav



Pantelija nabrijani i optimistični