borac

četvrtak, 21.05.2009.

knjiga

Toliko toga dnevno pročitam i vidim. Mozak mi se jednostavno naučio pretrčavati veliki bombastične naslove, trčati od rečenice do rečenice. Stotine naslova prođe ispred mene i skupim hrpe informacija, i to je to. To je način na koji se funkcionira. Mozak mora obraditi puno toga, držati tempo, sortirati informacije po važnosti, zanimljivosti, duljini...
I to tako ide danima, tjednima, mjesecima i gotovo godinama.
Dok prije par dana nisam (nakon dugo vremena) uzeo u ruke jednu knjigu. Knjigu koju ne čitam da bi naučio nešto za posao, koja mi nije važna za neki projekt, ili vezana za vremenski rok. To je knjiga koju sam uzeo – jer sam ju htio pročitati.
Uzeo sam ju, počeo lagano prelistavati listove, u početku ubrzanim tempom – kako sam navikao, a onda sve sporije i sporije. Počeo sam zapravo razmišljati o tekstu koji čitam. On za mene nije bio samo informacija koju sam morao pokupiti što prije – taj tekst me natjerao da si pred očima vizualiziram to o čemu pisac piše. Detaljni opisi i razgovori kao da su se odvijali kraj mene.
Nakon pola sata čitanja osjetio sam se smireno i opušteno. Kao da je taj brzi tempo skupljanja milijuna beskorisnih informacija nekako nestao iz mene. Na ovih pola sata uspio sam usporiti i uživati u nekoliko stranica kvalitetnog teksta.
Zaklopio sam knjigu i samo zaklopio oči na par trenutaka. Tih par minuta bio mi je bolji odmor od cijelovikendnog ležanja i odmaranja.
Ovom prilikom na pruženom odmoru zahvaljujem se gospodinu Dostojevskom :-)
(i naravno osobi koja mi je nabavila knjigu).

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv