utorak, 31.05.2005.
Dijete i osmijeh
Jučer sam imao priliku opet gledati dječje osmjehe. Čovjek zaboravi kako život može biti jednostavan i nasmijan. Samo trebamo postati kao djeca (ne djetinjasti!).
Njihovi blagi osmijesi i čisto srce odmah uljepšaju dan. Kako su me gledali svojim bistrim očima, imao sam osjećaj da vide moje najskrivenije tajne. Samo su me pogledali i blago se nasmijali.
Ostao sam bez riječi i samo sam ih nastavio gledati. Divni su...
31.05.2005. u 23:34 •
13 Komentara •
Print •
#
petak, 27.05.2005.
Tišina
Htio sam reći i napisati puno stvari. Kad god nemam ništa pametno za reći - počnem brbljati. Ali sam shvatio: " nekada je tišina najbolji govor. Govor koji će reći više stvari nego sati i sati razogovora."
Počeo sam to i primjenjivati, i umjesto rijeke riječi uputim samo blagi osmijeh i topli pogled. Kada je nekome teško ne trebaju mu moje teze i teorije kako će mu biti bolje - nekada (ne uvijek) je bolje samo sklopiti oči, pružiti ruku i topli zagrljaj. Time je rečeno sve i tada se duše spajaju.
27.05.2005. u 11:15 •
6 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 19.05.2005.
pjesma tišine
Bio sam nisko,
i još niže.
Bio sam ljut,
razočaran i umoran.
O tome govorim samo
u prošlom - svršenom vremenu.
On je bio tu kada sam bježao,
kada sam ga ignorirao.
Samo je čekao moj znak -
- čekao je da svoj pogled usmjerim k njemu.
I pružio je ruku,
pružio ih obje,
izvukao me iz blata
i pun ljubavi zagrlio.
Nije rekao niti riječ osude,
suze radosnice rekle su sve...
19.05.2005. u 12:00 •
4 Komentara •
Print •
#
srijeda, 18.05.2005.
Čovjek = Svijet
Znam da sam malo zaglibio u ove pričice, ali stvarno su poučne da ostanem bez teksta.
Otac čita novine, ali ga njegov sinčić neprestano prekida. On razljućen, uzme staru zemljopisnu kartu, podere je na komadiće i baci djetetu.
- Evo, reče, sastavljaj ovu kartu pa će ti proći vrijeme.
Otac još nije stigao pročitati jedan članak, a mali mu priđe sjajući se od radosti:
- Evo, tata, iznova sam složio svijet.
- Kako si uspio? – Upita ga otac koji nije mogao doći k sebi od čuđenja vidjevši da je svaki komadić zaista na svom mjestu.
- Nije to bilo nimalo teško, reče dijete. Na drugoj strani bio je nacrtan čovjek; ja sam ponovno sastavio čovjeka, a time sam iznova složio i svijet!
R. Kirchgässner
18.05.2005. u 13:37 •
2 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 16.05.2005.
Vuk
Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu.
- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U
nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes,
zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju,
grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... Drugi vuk
predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav , nadu,
vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost,
istinu, suosječanje i vjeru.
Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno
usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita;
- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu;
- Pobijeđuje uvijek onaj kojega hraniš...
Divna priča koju mi je poslala prijateljica (M.T). Stvarno sam se zamislio, jer primjetio sam da hranim krivog vuka.
16.05.2005. u 00:59 •
4 Komentara •
Print •
#
utorak, 10.05.2005.
Bože !
Dio pjesme na koju sam "slučajno" naišao. Jako me se dojmila i pogodila...
"Bože, ako mi jednom ugasne sjaj u očima
I zaboravim gledati ovaj svijet,
Ako mi umre osmijeh na usnama
I zaboravim se smiješiti,
A srce postane kamen
Bezosjećajno za druge,
Nemoj dopustiti
Da se pridružim gomili očajnika
Tražeći spas u ničemu,
Pruži mi ruku nade,
Osmijeh zaboravljene sreće,
Srce prepuno ljubavi
Da mogu živjeti za druge
I koračati ususret suncu… "
Ana Tomac
10.05.2005. u 18:11 •
5 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 01.05.2005.
Znanstvenikova pogreška
Živio jednom znanstvenik koji je otkrio način da sebe savršeno reproducira da je bilo nemoguće razlikovati reprodukciju od izvornika. Jednog je dana saznao da ga traži anđeo smrti i zato je proizveo dvanaest kopija samog sebe. Anđeo je bio zbunjen, jer nije znao koji je od trinaest primjeraka znanstvenik te se vratio u nebo.
Nije prošlo dugo vremena i anđeo, stručnjak u ljudskoj naravi, pojavi se s pametnim pronalaskom. Reče: “ Gospodine, mora da ste genij, jer ste uspjeli proizvesti savršene reprodukcije samog sebe. No, ja sam otkrio pogrešku na vašem djelu, jednu neznatnu pogrešku.”
Znanstvenik odmah skoči i povika: “Nemoguće. Gdje je pogreška?”
“Upravo ovdje”, reče anđeo, uzme znanstvenika ispred njegovih reprodukcija i odnese ga.
01.05.2005. u 22:19 •
7 Komentara •
Print •
#