evo kao što mnogi od vas znate da je naša žaba od karlice otišla na more, a kaj je grmilo comp joj se zbrejko pa vam nije mogla napisati da vam neko vrijeme neće pisati.pa je mene zadužila za to. neće je bit otprilike kojih tri tjedna... e ljudi nemojte sad plakat nadoknadiće ona sve to kad se vrati...i napisat će nam još puno zanimljivih postova. a vi joj ostavite puno komentara, da kad se vrati vidi kolko nam je falila!

Pusa, Matea

Eto mene u ponovnom javljanju...stvarno ste zakon od subote pa do nedjelje ste mi nakupili 150 komentara...legende...a mogla sam još malo skupljat komentare al eto bilo mi dosadno pa reko da napišem nešto..ovaj post posvećujem ekipi s chata-inter,oslić,ffe....riječ je o rasizmu..neku večer smo bili na chatu i počeli smo temu o crncima...bila sam šokirana kada su rekli kako ih mrze i da ih sve treba poklat..to je žalosno...žalosna je činjenica da se ljudi sve više i više mrze..ako nitko drugi barem bi si ove mlađe generacije trebale pružiti podršku i ruku pomirenja a ne mrziti se..ja ne mrzim nikoga-ni pedere,ni srbe,ni crnce...nikoga..ponekad kažem da mrzim tovare ali oni me samo živciraju..zapravo jedina vrsta ljudi koju mrzim je ona s predrasudama...svi smo mi ravnopravni i svi smo mi ljudska bića..i nitko,ama baš nitko nije zaslužio da ga se zbog boje kože ili nacionalnosti izopći iz društva..svi imaju jednako pravo na život bez obzira da li je rođen u plemenu,na selu ili velikome gradu...nitko od nas nije birao gdje će i kada biti rođen...i zato ne možemo nikoga zbog toga osuđivati jer nije to po njihovu izboru...i tako isto kao što smo mi ponosni bjelci ili hrvati,tako će i crnac ili francuz biti ponosan na sebe..i onda ne možemo govoriti kako oni sebe veličaju kada i mi to radimo...zapravo ne možemo nikoga osuđivati dok ga ne upoznamo..jer kako bi se vi osjećali da netko počne pričati kako vas treba objesit samo zato što si tu rođen? A ni ne poznaje te? Sigurno ti ne bi bilo svejedno..pa tako onda malo i misli na osjećaje tih drugih ljudi koji ti možda baš i nisu najdraži zbog svoje seksualnosti ili nacionalnosti ili bilo čega sličnoga...kada čujem nekoga kako govori-on nije čovjek,on je životinja!! samo zato što je osoba druge rase,zapravo onda vidim da osoba koja to govori da je ona životinja..pretvara se u dno dna..to nije humano...zbog takvih ljudi se svi međusobno svađamo..sad opet dolazi do onog-a šta oni o nama govore?? pa neka govore!!! Budi čovjek,normalno civiliirano biće pa prijeđi preko toga. Pokaži da imaš više pameti i želje za humanošću više od te osobe. A ne onda još više ulazit u to. Sigurno da će toga uvijek bit,jer je čovijek kao biće takav,ali i ti moraš pomoći da se to bar malo smanji. Ne osuđuj nekoga zbog onoga što je. Ne boji ga se zato što je drugačiji. Prihvati ga takvog kakav je. Budi i živi humano. Ti si čovjek,zavoli i drugoga svoje vrste kao i sebe. Jer je to tvoj srodnik. Tvoja vrsta. Ne pljuj po svome rodu. Time pljuješ po samome sebi. Reci- STOP predrasudama i rasizmu!!!

Hey..eto ko prvo hvala na komentarima...mislim da je prošli post bio jedan od rijetkih,ako ne i jedini u kojemu mi se javilo jako puno novih blogera..pa sam baš sretna zbog činjenice da me više ne čitaju stalno jedno te isti blogeri-kojima sam jako zahvalna jer su mi ostali vjerni..inače svima onima koji još to do sada nisu učinili,preporučam da pogledaju ove blogove koji su mi pod linkovima jer su svi stvarno dobri..a sad da krenem sa današnjom temom..zapravo opet uopće nisam znala o čemu pisati dok na iskonu nisam naletila na tekst o onoj nekoj voditeljici koja se potukla sa svojim mužem-ako se ne varam to je Tanja Tomić. E pa kao prvo,moram priznati da sam jako razočarana sa činjenicom da je sve više i više muškaraca koji tuku žene. Ali i žena koje tuku muškarce. Pa na šta smo to spali? Svi koji me znaju zanju i to da sam teški protivnik nasilja nad ženama. Ali i oni koji znaju za slučaj koji se meni dogodio znaju da baš i nisam toliko hrabra da ću se suprotstavit nasilniku,a kamoli ga nekome prijavit. Kao mala sam često dobivala batine,a imala sam i malo više dečkiju koji su me i fizički i psihički maltretirali. I uvijek sam znala govoriti :"onaj koji digne ruku na mene neće ostati živ.." i slične stvari..ali onda kada se to dogodilo samo sam šutila i odlučila situaciju riješiti šutnjom. I onda sam tek shvatila da žene koje su zlostavljane s razlogom šute o tome. Taj razlog je strah. I on je jači od svega. Kada bih samo znala čega sam se ja u tim trenucima bojala. To nije bila osoba 15godina starija od mene. To je bio moj vršnjak. Osoba za koju sam mislila da nikada ne bi takvo što učinila. Uopće nije bitno šta je točno napravio,niti da li je to boljelo,već je važna činjenica da će jednog dana to svojoj ženi radit. Koja neće imat hrabrosti pobuniti se. Ali takvi tipovi muškarca su obične mlakonje koje ne mogu naći nekoga sebi ravnoga pa njega udariti već onda udaraju slabije od sebe. A možda je ovaj slučaj Tomić stvarno bio takav. No da iskreno kažem nisam sigurna niti da vjerujem njoj a niti njemu. Da ju je zaista udario bila bi sva plava,a kao što znamo ona je javna osoba i tada se još redovito pojavljivala u javnosti i na tv-u znači to "plavilo" bi se primjetilo na njoj. A možda je bolje da društvo počinje vjerovati tim ženama koje su odlučile napokon reći kroz šta su prošle. Jer za mene su te žene i više nego žene. Divim se njihovoj snagi i želji da se osvete za svu bol koja im je pružena. Smatram da je to jedini način da žene ponovno dobiju svoje pravo,i da ih se prekine tretirat kao neke predmete. I želim da cijeli svijet zna da više nikada neću dopustit da muško koje je na mene diglo ruku prođe bez kazne. Jer mi smo bića koja su stvorena da ih se voli. Svaku na svoj način. A ne predmeti kojima se raspolaže kako se kome poželi. Zato se mi prvo moramo početi same cijeniti i dati drugima do znanja da smo jake i ne damo se zaje****. A onda će nas i drugit početi cijeniti.