Moj novi rekord maratona je 3:24:00
Bilo je oblačno jutro, negdje oko 7, kada smo Irena i ja krenuli od doma prema okupljalištu (Billa u Dugavama). Ja mislio da je to tamo iza Hgspota, kad ono banana...gle Konzum. 7:15 Sve pusto i nigdje nikoga. Zovem Janka... „ I ja lutam, ali mislim da je to kod onog nadvožnjaka prema Velikoj gorici. Jeee !!! Vidim reklamu!!!“ kaže Janko. Glavna zvijezda (Antonija) kasni ali nitko niti ne pomišlja nešto dobaciti...ipak je ona prošlogodišnja pobjednica! 7:45 polazak... Put je bio ugodan, a o društvu da i ne govorim. Sjedio sam na zadnjoj klupi sa Dugićem, Vonćinom, Trsom i Irenom. Nikad nisam imao prilike toliko slušati o biciklizmu kao taj dan od Vonćine. Do detalja... U Ferraru dolazimo oko 16 sati. Hotel je u samom centru grada, samo 300 m od starta/ cilja. Irena i ja dobivamo sobu za sebe... jedina soba sa balkonom na glavnu ulicu! Prekrasno! Noge nam nisu dale mira, a fotić još manje pa smo otišli sa Kresojevićima u šetnju. U samom centru je tvrđava okružena vodom i prekrasna crkva. Mediteranska arhitektura me i inače oduševljava a kad još ima elemenata srednjega vijeka, fotić radi ko blesav... na kraju cca 400 slika... što reći kad im je i trafo stanica poput obrambene kule. Na EXPO-u ništa posebno... 3 boxa sa tenisicama i nekoliko njih koji promoviraju svoje martone (Venezia, Firenza...). Još malo se šećemo sa Dugićem po gradu pa u hotel na spavanac.
21:00 Irena već spava ko truba, a ja stavljam broj na dres i mažem čokoladna kekse nebili još malo napunio rezerve šećera za sutra. Pomalo me je strah jer nemam osjećaj da je sutra utrka. Adrenalin me ne pere i brinem se. Da se malo nabrijem, pokušavam isplanirati utrku... bilo bi idealno na 21.km imati 1:42:00 (4`51``/km) i uzeti kalij- magnezij od DM-a. Na 25.km uzeti prvi gel a drugi na 35.km. Ako počnem pucati oko 30-tke, još imam dovoljno vremena za ulazak u cilj ispod 3:30:00. I to mi je bio nekakav realni cilj. Božićnu utrku na 10 km sam išao 45` i sve ispod 3:30:00 na maratonu za mene je zadovoljstvo. Mislio sam da ću biti do polovice sa Stjepkom, Vlahekom i Međimurcima jer i oni imaju takav plan. Veronika najavljuje oko 3:15:00 ako ne i brže, a ja to sigurno ne mogu. Dugić je priča za sebe, on i sam kaže da može između 3:10:00 i 3:20:00. Znači, za mene previše.
Svanulo je prekrasno vedro jutro! 6:00, buđenje... kako bi potaknuo probavu pojedem pola banane i nekoliko čokoladnih keksa. Na kraju sve dobro zalijem iso-sportom. I uspjelo je... oko 6:30 grijem WC pa pod tuš. 7:00, doručak... MALO pecivo, putar, sir, šunka. U tri zalogaja je to nestalo i popijem đusa... Start je u 9:30... nešto prije 9 stvari prebacujem kod Kresojevićevih (jer su oni u svom apartmanu imali DVIJE KUPAONE, pa kasnije nebi smjelo biti gužve nakon trke). Na zagrijavanju nas je grijalo sunce uz +9°C. Na startu mi društvo prave Stjepko i Dugić koji nestaje u magli već nekoliko sekundi nakon starta. Utrka je krenula. Sa Međimurcima smo do 5-6.km pa ih lagano ostavljamo na leđima i pišemo svoju priču. Na 4.km- 19`41 (151/159), 10.km- 48`52 (157/163), 14.km- 1:08:14 (153/157), 21.km- 1:41:58 (158/161) SAVRŠENO!!!, 28.km- 2:16:01 (163/164) TO JE TO !!!, 30.km- 2:25:38 (164/167) Sorry Stjepko kaj te ostavljam, ja moram dalje sam. 35.km- 2:49:42 (168/170), 500m prije 40. km ugledao sam Veroniku 100m ispred sebe i ne vjerujem svojim očima. Razmišljam, pa još nismo niti na 40.km, znači preko 2 km imam da je stignem. Palim lijevi žmigavac i gas. Osvježenje uzimam savršeno i aktiviram zadnje zalihe šećera iz jutarnjih keksi. 40.km- 3:14:03 (179/190), 41.km- 4`45`` (179/183), zadnji kilometar nema kraja... razmišljam kako još negdje moramo skrenuti ali ova pista ispred mene nema kraja, strahota i grozota... tek kad smo došli do hotela skužio sam gdje smo.. 42.km- 4`37`` (180/184), ulazim u cilj i tražim Irenu da joj kažem da sam dobio Veroniku. Ugledao sam je tek kraićkom oka. FINISH- 47``- 3:24:00. Sa suzama u očima ulazim u cilj i još neko vrijeme gledam na sat. Ne vjerujem!!! Prvih 10 km za 48`52``, drugih 10 km za 48`11``, pa 48`35`` i zadnji cener za 48`25``. Irena je vjerovala da mogu i brže ali ovo je realno. Dvije stvari su meni ovdije važne, 1. Skinuo sam si rekord za 2`57`` i 2. DOBIO SAM VERONIKU !!!!!!!
Žao mi je da se toliko javno na to naslađujem ALI, utrka je utrka, svi smo mi više manje prijatelji i potpora jedan drugome na treningu, ali na stazi smo suparnici ... koji put i sami sebi, nebili još koju sekundu bili bolji na kraju. Budimo realni... za nama ostaju samo rezultati sa utrka. Na kraju čestitke svima na ostvarenom rezultatu, posebno Antoniji koja je obranila naslov i Muriću na 2.mjestu... Pozdrav svima do neke nove utrke...
|
