utorak, 29.04.2008.

Svjetski dan plesa...

...evo danas, 29.4., je dan plesa... =) Ono, nista posebno, dan kao svaki drugi. Ipak, htjela sam to spomenuti jer je ples neizostavivi dio moga zivota, i bez njega ja nebi bila ja...

Whenever our hands touch, something beautiful happens,
What the soul remembers, the body portrays through movement.
Dance is therefore the healing force for all to access,
You are my eyes and I am your feet.


Dance is thinking with your body...
Image Hosted by ImageShack.us




Ono o cemu sam zapravo htjela pisati...


Ovaj blog, kao da vise nije moj!
To je blog drinky, blog lily koja vise ne postoji.
Stihovi pjesama vise ne cine mene, niti su ove slike ja.
To je proslost, vrijeme ostavljeno iza mene.
Gledam, okrecem se... Zelim uloviti, a ne mogu...
Pustam...
Ali ne mogu ni izbristai, zaboraviti, promijeniti...
To bi bilo kao da sva moja sjecanja netko ukrade i nema ih vise.
Sve to je dio mene, bez njih nisam ono sto jesam, a ne mogu ni zivjeti u njima jer onda to opet nisam ja...
I sretna, i zadovoljna, i sa suzom u oku.
Ceznem za onome iza sebe...
Promijenila sam se, ... tesko je priznati samoj sebi, ali jesam.
Ne znam, zasto mi je to toliko tesko priznati, jer vjerujem da to nisu promjene na gore, ili na nesto sto ne zelim bitit...
Ali ja koja sam obecala biti zauvijek djete, odmicem od obecanja.
Sve mi se cini dalje.
Dijete sam cvrsto drzala za ruku, a ono se sada otima, i klizi mi iz ruke...
Ostarila sam, smijesno mi zvuci, ali cinjenica da jesam... Ozbiljnija sam, a i nema one bezbriznosti...
Vrijeme ide, i ne staje...
Koliko god zeljela zaustaviti sve, biti tamo negdje iza, ma cak, evo samo tu gdje sam sada... ali ne i dalje... Ne mogu, gura me dalje, sve brze i brze...
Kada bi samo mogla vrtiti vrijeme unatrag, unaprijed, unatrag...

I vise se ne mogu snaci u satima, minutama i sekundama... sve je nekako prestvarno, ja izgubljena... Neznam, koga i sto trazim...
Zelim proslost, a istodobno me ona gusi...

Ma znam, sada mi se tako cini, dijete je pobjeglo... Ali nije, u srcu ga ja itekako cvrsto drzim i ne pustam, niti cu ikada pustiti... I dok u to vjerujem, sve ostalo biti ce dobro...
Proslost ce biti uvijek uz mene, u mojim sjecanjima, a ja gledat cu samo naprijed i zivjeti za danas...


Image Hosted by ImageShack.us

Vjerujem da je post tesko za shvatitit, ali pisala sam ga za sebe... To je ono kako trenutno osjecam...


Bubim!

- 23:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

design byRuby Nelle