Eto, subota je bila ključna za završetak priče.
Nazvao ja frenda, inače elektroničara po vokaciji, no sa završenom elektrotehničkom školom. I kaže on, "Da, kužim se u jaku struju".
Ako ste čuli jaki tresak, to je meni pao kamen sa srca.
I došao čovjek, donio alat, i nakon 5 sati priča je bila gotova. Sad, zašto 5 sati? Zato što je spajajući lampu iznad ogledala skužio da originalna postavka instalacije u biti predstavlja smrtonosnu klopku, spremnu da svaki čas odvede nekoga na drugi svijet. Pa mu je trebalo gotovo tri sata da razriješi zagonetku kako da spriječi takvu stvar za ubuduće.
Kod gradnje zgrade instalacija je pogrešno spojena, i od onda me netko gore pazi i mazi i čuva... pa se do sada nije ništa desilo. A od subote niti ne može...
I čovjek popio tri pive, pojeo čevape i rekao "Ništa drugo nisi dužan, pa tako smo se i dogovorili, za čevape i pivo". Što jest jest, tako smo dogovorili.
A sad me kopka da mi je u kupatilu ipak malo premračno, i da bi bilo zgodno dodat još koje svjetlo...
|