napokon istina...povijest nikad više neće biti ista...(pravi naslov posta jer o tome govori ovaj post...)
...dan kao i svi drugi...bar sam mislila da će bit takav...probudila sam se oko pola 8...u 8 doručak...jela sam i krenla prema društvenoj kad sam vidjela neku djevojku da plače na stepenicama...krenula sam normalno prema gore, ne obazirući se na nju...nisam joj ja kriva što ima vlastitih problema...ima za to sobu i nek plače do mile volje...no eto, ja da ću proć, a djevojaka počne tiho govoriniti "Nina, molim te pomozi mi!". Mislila sam da mi se priviđa što nije čudno za mene... No tad je počela sve glasnije i glasnije govoriti moje ima. Došla sam do nje.
Ja: Dobro, što je?! Šta se tu dereš. Čujem ja! No, što ću ti ja?!
Ona: Nina, molim te pomozi mi!
Ja: Reci što hoćeš, nemam ja vremena za tuđe probleme kad i svojih imam preko glave.
Ona: Nina, mooooooooolim te pomozi mi!!!!!!
Ja: No, reci više što je!
Ona: Niiiiiiiiiiiiiiiiiiiiina, poooooooooooooooomozi!!!!!!!!!!!!
Ja. Ok, to se rješava na jedan način.
štapićem sam napravila duha koji je bio ljubičaste boje i rekla mu da ode do prof. McGonagall da ju trebam. Nakon nekog trenutka se pojavila prof.
Prof.: Reci Nina!
Ja: Prof. ova mlada djevojka ima problema. Ne znam ju, ni koja je godina ni u koje je domu samo znam da već 5 minuta viče da joj pomognem no ne znam kako
Prof.: Hvala Nina. Ja ću povesti gospodičnu. A ti kreni na sat
Tako ja došla na Čarolije. Radili smo čaroliju za iluziju. Fora je. Samo što su se James i Sirius zezali i oduzeli domu 5 bodova...al šta sad...hehehehehe...ma oni su legende...
Povijest magije...
mislim da sam taj sat bila u svom svijetu jer me NE ZANIMAJU goblini i divovi te njihove prepirke...bar tako kaže Lily...kaže da sam bila odsutna...al šta sad..
Zatim ručak...
Krenula sam na ručak...tamo su bili Harry i Ron...Hermiona nije bila...ručala sam s njima...na ručku mi je Harry rekao da me pozz frend iz Bugarske kojeg i on zna...vjerovatno sam prije išla u Durmstung pa zato...ma uglavnom...rekla sam Harryju da trebam s njim razgovarat...(imali smo slobodan sat)...
...pitala sam o tome kako su umrli njegovi roditelji...gledao me u čudu...kao da je to opće poznata stvar...
...u sebi sam mislila da li da mu kažem za svoje vizije ili ipak ne...i odlčučila sam mu reći...
Ja: Harry moram ti nešto reći, ali pod uvijetom da nikom ništa ne govoriš...
Harry: Ok...
Ja: Gle, da li si ikada od kad me poznaješ dobio dojam da se odjednom negdje izgubim...
Harry: Jesam...to sam te i htio pitat...
Ja: Ma gle...ne znam hoćeš li mi vjerovat, ali evo...ja zapravo živim u prošlosti...20 godina unatrag...ja živim u vrijeme kad su tvoji roditelji bili mladi...odnosno 5 godina kao i ti...znam da je jako čudno...ali zapravo, ja sam se ovdje počela pojavljivat jer me ugrizla Nagni, zmija Voldemorta...
Harry: LAŽEŠ
Ja: Ok, znam da sad misliš da lažem, ali nije tako...je li ti ovo poznato...(pokazala sam mu Lilyn lančić koji je ostavila karj kreveta sinoć i ja sam joj zaboravila vratit...)
Harry: Pa to je moje!!! Ali moj je na mom vratu (i uzeo je lančić s vrata u ruku)
Ja: Pa očito si ga trebao dobiti od Lily...kako si ga dobio
Harry: Dao mi ga je Sirius prošle godine...rekao je da je bio mamin
Ja: Pa ovo i je Lilyn lančić...ostavila ga je kraj kreveta sinoć i ja joj zaboravila dans pod nastavom dati...
Harry: OVO je nemoguće...čekaj, pa ti onda poznaš moje roditelje
Ja: Pa rekla sam ti to već...da, poznam ih...
Harry: E ovo je stvran-...
...nisam čula šta je Harry rekao poslije onog...vidjela sam samo bijelo svjetlo...netko me uspavao...ali kad je prošlo to svjetlo, ja sam sjedila za klupom u učionici Obrane...kraj mene je sjedila Lily...
...ispričala sam joj sve što se dogodilo...počela je plakat...pitala sam profesora možemo li izaći van...i Jamesu sam pokaza da ide van HITNO...
...Lily i ja smo izašle van i sjele na stepenice...malo zatim je i James izašao van...otišli smo u Društvenu...iapričala sam i Jamesu što je bilo...Lily je sve više i više plakala...i ja sam počela plakat...James je zaglio Lily i poljubio ju u obraz...Lily je samo plakala...ja nisam znala šta da napravim...samo sam izašla van...ostavila sma ih same...otišla sam to jezera...
...sjedila sam kraj jezera s nogama u vodi...razmišljala sam o tome što se danas događalo...razišljala sam kako bih se osjećala ja da sam na Lilynom i Jamesovom mjestu...kako bi meni bilo da mi kažu da ću umrijeti za cca 15 godina i da ću imati sina...počela sam samo plakat...nisam znala što da radim...mislim da sam plakal oko 2 h...onda je došao James...sjeo je kraj mene i zagrlio me...
Ja: Gle stvarno mi je žao zbog tebe i Lily...ne znam kako da se osjećam, šta da radim...pretpostavljam da ne znate ni vi...
James: Ne znam što da ti kažem...ali, ako to smijem reći, u svakom zlu, neko dobro...Lily i ja smo skupa
Ja: (obrisala sam suze i nasmijala sam se...ali samo malo)...dargo mi je zbog vas, napokon je Lily prihvatila sudbinu...vas dvoje morate iskoristiti svo moguće vrijeme da budete zajedno...
james: Znam...oboje smo se složili s tim...hvala ti Nina, puno...ne znam što bih bez tebe...(zagrlio me čvršće...oboje smo plakali...)
...tad je David došao i vidio nas dvoje zagrljanje...i samo počeo vrištati...govorio mi je da sam glupa, umišljena drolja...da ga nisam vrijedna...da je on mislio d asma ja dugačija...i tako u tom smislu...na kraju je samo rekao da je s nama zauvijek gotovo...
James: Ali-
Ja (upala sam mu u riječ): Ne govori ništa...i tako mislim da nismo stvoreni jedno za drugo...nije sad ništa bitno...bitni ste samo ti i Lily...hajdemo unutra...
...otišli smo unutra...već je bilo 7 sati...ni James ni ja nismo bili gladni da idemo na večeru...u drštvenoj smo nešli Siriusa kako grli Lily...ja i James smo se pogledali i nasmješili...mislim, zbog maloprijašnjeg inscidenta...i James se počeo derat na Siriusa...ali nakon 2 rečenice se puko smijat...ali je imao suzne oči...Sirius je ostao zbunjen...nije znao o čemu je riječ...iapričala sam im događaj s Davidom...svi su rekli da im jue žao i da ne žele da budem u bedu...rekla sam da nema veze...
...sjedili smo na kauču i pričali o svemu...dogovorili smo se da to sve ostaje među nama četvero...i Lupinu ćemo reć ali nikom više...
...ja sam otišla u sobu i vidjela Dnevni prorok na mom krevetu
Datum: 10.3.2027.
Naslov: Black nije kriv
Članak:
Sirius Black nije kriv za smrt Potterovih...kako on kaže krij je Peter Pettigrew. U sinoćnjem interweiw-u je Black rekao da je Pettigrew znao za mjesto gdje se skrivaju Lily i James Potter i rekao to Onom-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti, a ne Black...(nastavak na sljedećoj strani)...
...shvatila sam da sam opet bila u budućnosti...uzela sam novine i krenula u Društvenu...vidjela sam Lily, Jamesa i Siriusa kako pričaju...pokazala sam im novine...Sirius je pročitao na glas...svi su bili pod dojmom...James je samo čvrsto zagrlio Lily i rekao "Nina nam je spasila život, povijest nikad više neće biti ista"
...odzvonila je ponoć...svi smo krenuli u krevet...i evo, ja još pišem ovo i odoh spavat...POVIJEST VIŠE NIKAD NEĆE BITI ISTA
| Poruka od Dore |
|...ljudi, znam da je ovo totalna superotnost od J.K.Rowlling, ali ja pišem svoju priču...i zato ne želim da Lily i James budu mrtvi...nikako...zato vas molim da me shvatite...jaaaako mi je žao ako vam je post glup, ali ovo je moja priča...ljudi oprostite na mojim riječima i na dozi arogancije tj. umišljanosti, ali žao mi je Potterovih pa kad već mogu promjeniti taj događaj, mjenjam ga...i da...znam da su Lily i James prohodali tek na 7. godini, ali kad proučite događaje koji su se događali, mislim da se i ovo uklapa...moji događaji se uklapaju u vezu Jamesa i Lily...uglavnom, ako vam se ne sviđa post...recite to GLASNO jer će mi biti drago......|
|...molim vas da se izjasnite za post jer znam da je vrlo neobičan i nitko to ne bih očekivao...|
