Živi. Ljubi. Sanjaj. Umri.
Gadovi
Uništili ste sve.
Svojim slamkama pokvarenih namjera ispili ste mi dušu.
Ubili ste moje tri najbliže prijateljice.
Izmasakrirali ih do neprepoznatljivosti.
Prvo Snagu.
Koja je toliko dugo uz mene, činila me nepobjedivom, čuvala me davajući mi vjeru u samu sebe.
Zatim Volju.
Nju, koja me gurala naprijed sve ove godine koje ste me vi svojim prljavim rukama vukli natrag u najdublje ponore mojih strahova.
I Nadu.
Prijateljicu koju nisam razumijela, ali sam ju voljela. Bez nje nisam ništa.
Naposljetku, istina je. Nada je umrla posljednja.
I za to vam hvala, Gadovi.
Sada se gubim u mračnim okvirima svojih sjećanja.
Nepomična bez Snage.
Neodlučna bez Volje.
Nesretna bez Nade.
U nekom međuprostoru ležim sama s njim.
Iscrpljena i bezvoljna. Onakva kakvu on ne zaslužuje.
Prisjećam se Nadinih riječi: "Ovaj put će biti drugačije!", nasmijah se.
