Živi. Ljubi. Sanjaj. Umri.
Eta Carinae
Moje drago Sunce.
Sjećaš li se onih dana kad smo bili blizu? Kada bih kružila sama oko svoje osi, izgubljena i potresena, neznajući na koju stranu da se okrenem i gdje se nalazim. Tražila sam svoje posebno mjesto u tom svemiru i ti si mi ga pružio.
Držao si me uz sebe tom neoborivom silom svoje ljubavi. Smirio si me, uravnotežio, pružio mi put kojim se mogu kretati bez straha. Tvoja lutalica je znala točno gdje je i kome pripada.
Grijao si me i pružio mi mir. Mir koji sam tako dugo tražila.
Formirao si me i stvorio nešto prekrasno. Nešto što nekom dalekom oku pruža osjećaj sreće zbog svoje neizmjerne ljepote. Tvoj odsjaj s mog tijela ostavljao je bez daha.
Kružila sam tako oko tebe, žudeći da me približiš k sebi više, da me ugriješ još malo. Narastao si i postao veličanstven. Htio si biti jak i velik i biti mi bliže i grijati me više. Bujao si ljubavlju.
Sve jače i jače.
Gorjeli smo oboje.
Nisi znao stati.
Sve jače i jače.
Tvoja snaga stvarala je umjetnost u ovom mraku. Isijavao si bojama i formacijama nikad viđenim u ovom prostranstvu. Bila sam tako ponosna.
Ali ni to nije bilo dosta. Htio si još.
Sve jače i jače.
Sada shvaćam da sam ja kriva.
Lutalica koja je očajnički tražila svoj put izmamila te da ju primiš k sebi.
Lutalica koja cijeli svoj život želi biti sunce.
Rasao si jer sam te ja htjela bliže, jer sam ja htjela biti ti. Htjela sam gorjeti i grijati kako si ti znao.
Da si samo obuzdao svoju silnu toplinu trajali bi čitavu jednu vječnost. Možda bi i stvorili novi život.
Ali tvoja toplina sada je ledena.
I tvoj silni sjaj sada se ugasio.
Baš danas nekim dalekima očima pružio si spektakl.
Tom istom snagom kojom si me tako silno voljeo si se i ugasio. Ostavljajući dio sebe posvuda.
Moja draga Supernovo.
Uništio si se.
Volio si me prejako i prebrzo si izgorio. Potrošio zalihe i naglo se ugasio.
Nestao.
Tvoja lutalica je sada u tami. Sama.
Izgubljeno pluta bez svog puta. Bez ikoga da mu pripada. Nitko ju ne vidi u tom izgubljenom hladnom mjestu.
Ali baš danas, moje Sunce, dio tebe me dotakao, uvukao mi se pod kožu i probudio moje vatreno srce kojeg si mi jednom davno ti dao. Baš danas sam oživjela i gorim. Kružeći sama oko svoje osi, izgubljena i potresena, neznajući na koju stranu da se okrenem i gdje se nalazim.
I dalje živiš u meni.
Tvoja lutalica.
