Linkovi
Blog.hr
Fernando Torres
Drugi blog...
kabarovskydizajn

Većina mladih igrača napreduju kroz mlađe kategorije, nadajući se ulasku u seniorsku ekipu. Dražen je imao drugačiji plan. Pridružio se prvoj ekipi Šibenke već sa petnaest godina. Igrači u ekipi su bili 10-15 godina stariji od Dražena, ali nije bio zaplašen njihovih iskustvom niti košarkaškim znanjem.

Vođa u sedamnaestoj godini, Aleksandar govori, vjerojatno i nije bio svjestan svoga toga... nikada nije forsirao liderstvo... jednostavno mu je dodijeljeno i on ga je prihvatio.

Četiri godine u Ciboni dalo je Draženu dovoljno vremena da pokaže sav svoj talent u europskoj premijernoj ligi. Konačno dva brata, rame uz rame, najbolji bekovski par u Europi. Kako je bilo igrati sa Draženom? Rekao bih, najbolje i najlakše godine moje karijere, rekao je njegov brat Aleksandar.

Prvo što je Dražen učinio u dresu Cibone, možete li pogoditi, postigao je Šibenci 56 koševa. I dok su navijači njegovog matičnog kluba skandirali Dražene ti si naš! Nemoj više Dražene! on je zabijao. Ne, nije mi bilo teško. Uspomene su uspomene, ljubav je ljubav, ali na terenu ne poznajem nikoga. I ne priznajem. Dat ću im opet 56, ako ću moći, govorio je Dražen nakon utakmice.

Dražen i Cibona su osvojili sve što jedna europska ekipa može osvojiti u četiri godine. Dvostruki europski prvaci, europski kup prvaci, nacionalni prvaci, nacionalni kup prvaci, prvaci kupa Koraća, te nekoliko finala koji se neočekivano iskliznula.

"Što je Dražen donio Zagrebu? Spektakl za pune četiri godine! Svaki njegov pokret bio je vrhunsko djelo. Njegovo i njegovih suigrača. Draženova najveća kvaliteta?
Za velika finala i utakmice svi smo živili, ali za te male utakmice koje si morao dobiti jednostavno nije bilo dovoljno motivacije. Dražen je igrao te utakmice za njegove navijače."

Aleksandar Petrović

"Ovo je posao u kojem nemaš pravo na slab dan. Više od svega, osjećao sam obavezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. I zato nikada nisam uzeo slobodan dan kad sam bio na parketu. Igrao sam za njih, istodobno za klub i za sebe."

Dražen Petrović

Igrači Cibone su doživjeli renesansu Draženovim dolaskom. Osjećali su da nište nije nemoguće dok god je Dražen bio sa njima na parketu.
Nikada neću zaboraviti utakmicu protiv Partizana iz Beograda, tjedan dana nakon što smo osvojili naše prvo Europsko finale u Ateni protiv Reala iz Madrida. Slavili smo naš uspjeh danima i nitko nije trenirao za to vrijeme. Međutim, domaće prvenstvo još nije bilo gotovo.
Partizan je došao u Zagreb da iznenadi... očekivali su nas umorne... zabili smo im 72 koša u prvom poluvremenu. U trenucima kada nismo trenirali danima, nakon slavlja. Prva promašena trica nakon 18 minuta igra. Nezaboravno! prisjeća se Aleksandar..

Dražen je donio spektakl u Zagreb, i ne jednom je postigao 40, 50, 60 koševa u dresu Cibone. Talijanske novine uspoređivale su ga sa Mozartom, jer za njih Dražen je predstavljao - košarkaškog Mozarta.

Osim spektakla, Dražen je donio Zagrebu i njegove radne navike. Draženovi standardi treniranje prenijeli su treneri na mlađe igrače u Ciboni i po Europi. Jutarnji treninzi postali su obavezni za sve igrače, a individualni radovi su sve učestaliji sa mlađim igračima. Ako Dražen može, možeš i ti, govorili su treneri mlađim igračima.

"Što se čudiš. Ne mogu prestati živjeti. Ja sam svoje učinio. Lopta? Čovječe, stalno imam loptu u autu. I kad mi dođe, odem u dvoranu, šutnem 100,200 ili 500. Koliko ću danas? Ne znam. Ali znam da ću nakon našeg razgovora u dvoranu. Idem trenirati, isprazniti se. Ovo nije kraj svijeta."

Dražen Petrović

Dražen se zaljubio u Zagreb, i nebrojeno puta je govorio o povratku, o životu u Zagrebu. Planirao je odigrati zadnje dvije godine u Ciboni. Za sve te odlične godine provedene zajedno. Dražen i Cibona. Cibona i Dražen. Nakon 4 godine shvatio je da neke stvari jednostavno su neponovljive... znali smo: Dražen je morao otići. Europa je njegov slijedeći korak.

Jedini klub koji je zaslužio imati igrača kao što je Dražen Petrović je bio Real Madrid. Najtrofejniji klub u europskoj košarkaškoj povijesti. Klub koji je mrzio Dražena zbog učestalih poraza protiv Cibone, konačno je dohvatio najsjajniju hrvatsku zvijezdu.

Dražen je donio njegove profesionalne navike i entuzijazam u Madrid i preko noći postao najveća zvijezda Madrida.
Kao i u Ciboni, Dražen je donio spektakl u Real Madrid i dva pehara, Aleksandar se prisjeća, i nezaboravno Europsko Kup finale protiv Caserte kome je Dražen utrpao 62 koša

Zašto sam otišao preko noći? Europa više nije mogla ponuditi ono što sam želio. Zapravo, svaka večer je bila ista. Da, volim pobjeđivati, ali što sam još u Europi mogao ostvariti? Bio sam prvak, osvojio toliko trofeja. Ponoviti Kup prvaka? Pa što, ionako bi svi rekli - dobro, opet je osvojio, ne, nije li već to nekoliko puto osvojio. Ovo je izazov koji nisam imao pravo propustiti. Ne znam što me čeka, ali znam da ovdje mogu igrati... ako će biti dovoljno minuta, Dražen je rekao nakon potpisanog ugovora sa Portlandom.

Adelman mi nikad nije prigovarao, no nikada mi nije objasnio zašto ne igram. Iako je znao, morao je znati koliko mogu, koliko vrijedim, Dražen je pokušavao objasniti tu nemoguću situaciju samome sebi.

Prvo što je Dražen rekao kada je došao u New Jersey je bilo
Sada je sve gotovo, dobio sam ovdje što sam htio. Nitko me sada neće zaustaviti..
I nitko i nije. Draženov učinak se popeo na 20.5 minuta i 10 koševa po utakmici, što ga je činilo jednim od najboljih u ligi u odnosu minuta i koševa.
Slijedeće godine Dražen je naprosto eksplodirao. Postao je jedan od najopasnijih napadača u NBA. Sa prosjekom od 20.6 koševa po utakmici, te sa postotkom šuta od 51 posto, Draženu je dodijeljena titula najboljeg šutera u NBA.

"Ponekad mi je bilo neugodno koliko su mi pljeskali. A to znači da su me voljeli. I vjerovali."

Dražen Petrović

Kada je Dražen prvi puta doputovao u Chicago, za vrijeme rata, prišao je oficialnom spikeru utakmice i tražio za javnu ispravku: Ja nisam Jugoslaven, ja sam Hrvat.Od tada nitko ga više nije zvao Jugoslavenom u NBA. Mislim da trud koji je Dražen uložio u Hrvatsku je neprocjenjiv i vječan.- njegov brat Aleksandar je rekao Hrvatskim Sportskim Novostima.

Dražen je odigrao svoju zadnju utakmicu protiv Slovenije u Wroclawu, Poljskoj 6. lipnja 1993. Dan kasnije, kada se zajedno sa reprezentacijom vraćao kući, odlučio je prihvatiti prijateljevu ponudu te autom krenuo iz Frankfurta, Njemačka.
Na putu prema Zagrebu, malo izvan Denkendorfa (Njemačka), mlada dama koja je vozila Dražena, pri velikoj brzini, izgubila je kontrolu nad vozilom za vrijeme nevremena te se sudarila sa kamionom. Udar je bio strahovit... Dražen je poginuo na licu mjesta... (7. lipanj 1993. u 17.20)

NBA finale, 1993. godine, između Chicaga i Phoenixa započelo je sa šutnjom. Draženova slika na velikom ekranu... pisalo je Sjećanja na Petra. A onda zvuk službenog spikera:
Sudjelovao je na turniru u Njemačkoj sa Hrvatskom nacionalnom selekcijom. Dražen je uistinu bio istinski pionir košarke. NBA i njezini igrači izražavanju svoje saučešće njegovoj obitelji i prijateljima. Molimo Vas da ustanete te odajte počast minutom šutnje Draženu Petroviću.
Možda u tom trenutku, mnogi igrači u dvorani i cijela publika širom svijeta je osjetila nesigurnost naših života. Možda, tu je bio odgovor značenja Draženovog života. Zašto je toliko radio, pomičući još nama neznane granice. Kao da je znao...

"Dražen i ja smo bili dobri prijatelji. Bio sam jedan od onih ljudi koji su mu pružili dobrodošlicu u Portlandu kada je došao iz Europe. Razgovarali smo puno o njegovoj obitelji u njegovom restoranu. Uživao je u njegovim prijateljima i uživao je u košarci. Uistinu ga poštujem jer je strahovito radio. Svaki dan pojavio bi se prvi na treningu i zadnji bi otišao iz dvorane. Svatko sa takovim načinom rada i upornosti... jednostavno ga morate poštivati."

Clyde Dexter

"Znate, postoji uzrečica o JFK-u, John F. Kennediju, "Znaš Johnny, nikada te nismo niti upoznali." I upravo tako se i osjećam o Draženu. Nekako ta godina je prebrzo projurila dok smo bili zajedno u Netsima i nisam ga uistinu upoznao onako kako bih želio."

Chuck Daly

"Htio bih vas zamoliti, sve vas koji ste voljeli Dražena, jednu stvar. Volio bih da vam Dražen ostane u sjećanju kao čovjek koji je uvijek pružao ruke prema vama nakon svakog koša... jer je uvijek tražio vas.
Volio bih da se sjećate Dražena po zadovoljstvu koje vam je pružio, po njegovom osmjehu... čuvajte te uspomene o Draženu, zauvijek. Sudbina ga je uzela, vjerojatno na vrhu njegove karijere, da postane legenda, da nam pokaže put... "

Aleksandar Petrović

subota, 03.02.2007.

Kronologija

1964 - 22. listopada u Šibeniku je rođen. Košarkaški prvak je Beograd pređvoden Radivojem Koraćem i trenerom Borislavom Stankovićem. Lokomotiva iz Zagreba je šesta u prvenstvu.

1973- 27. prosinca osnovan je košarkaški klub Šibenka, Dražen ima 9 godina. Prvi je Radnički iz Beograda za kojeg igra Srećko Jarić. Lokomotiva je osma.

1974 - 27. travnja Šibenka je odigrala prvu ulakmicu u Hrvatskoj ligi na Baldekinu i izgubila od sinjskog Alkara sa 73:75. Osvojila je 6. mjesto, a 15-godišnji Aleksandar Petrović, brat 10-godisnjeg Dražena-jedan je od najboljih strijelaca. Prvak je Zadar predvođen Pinom Giergiom i Krešimirom Ćosićem. Lokomotiva je deseta.

1975- Šibenka je osvojila 5. mjesto u Hrvatskoj ligi. Zadar je prvak, Lokomotiva je osma.

1976 - 9. listopada Šibenik je usao u II ligu - Zapad (trener Ivica Slipčević). Dražen je proslavio 12. rođendan, a Aleksandar preselio u Zagreb. Prvak je Partizan predvođen Draganom Kičanovićem i Draženom Dalipagićem, a Lokomotiva je sedma. Iste godine mijenja ime u Cibona.

1977- Dražen počinje igrati košarku, Šibenka je osvojila 9. mjesto u II ligi - Zapad. Prvak je splitska Jugoplastika, nakon što je u "majstorici" u Beogradu svladala sarajevsku Bosnu sa 98:96. Cibona je četvrta.

1978 - Šibenka je osvojila 5. mjesto u 11 ligi - Zapad, Bosna je prvi puta prvak, a Cibona je peta.

1979-Dražen je igrao na kadetskom prvenstvu Hrvatske u Splitu i osvojio 3. mjesto, 24. ožujka Šibenka je nakon pobjede nad celjskom Libelom sa 97:67 postala prvak II lige - Zapad i novi član I lige (trener Nikola Kessler), Dražen je ušao u prvi sastav Šibenke. Bosna je prvak Europe u Grenobleu predvođena Mirzom Delibašićem i trenerom Bogdanom Tanjevicem, Cibona je treća u prvenstvu. Prvak je Partizan predvoden Draganom Kičanovićem i trenerom Dušanom Ivkovićem.

1980 - Dražen igra na prvenstvu Balkana za juniore u Istanbulu (Turska), gdje osvaja brončanu medalju (trener Luka Stančić). Šibenka osvaja 8. mjesto (trener Vojislav Vezović), a Bosna je drugi puta prvak.

1981- Dražen igra na prvenstvu Balkana za kadete u Solunu (Grčka) i osvaja zlatnu medalju, Šibenki donosi finale i srebrnu medalju na juniorskom prvenstvu u Vogošći (poraz od sarajevske Bosne), a na 6. prvenstvu Europe za kadete u Katerini i Solunu osvaja 5. mjesto (trener Rusmir Halilović). Sibenka pojačana Zoranom Slavnićem je četvrta, Dražen dobiva sve veću minutažu. Prvak je Partizan ispred Cibone i Zadra.

1982 - Dražen igra u finalu Kupa Radivoja Koraća u Padovi (Italija), gdje je Šibenka (trener Faruk Kulenović) izgubila od Limogesa. Na prvenstvu Balkana za juniore u Patrasu (Grčka) osvaja zlatnu medalju, na 10. prvenstvu Europe za juniore u Dimitrovgradu i Haskovu (Bugarska) osvaja srebro. Na oba natjecanja trener mu je bio Rusmir Halilović. Šibenka osvaja 5. mjesto u prvenstvu, Dražen je već standardni član prve petorke sa Srećkom Jarićem, koji je zamijenio Zorana Slavnića, a 21. lipnja u Forliju debitira u A reprezentaciji u prijateljskom susretu s Italijom. Cibona je prvi puta prvak, nakon pobjede u finalu play-offa nad Partizanom (112:108 i 89:75), predvođena Krešimirom Ćosićem, Androm Knegom, Mihovilom Nakićem, Damirom Pavličevićem, Aleksandrom Petrovićem i trenerom Mirkom Novoselom.

1983- 9. travnja Dražen je nesuđeni prvak, pogodivši oba slobodna bacanja za 83:82 pobjedu Šibenke u "majstorici" s Bosnom. Pehar i medalje su podijeljene, da bi dan kasnije u nedjelju utakmica bila poništena, Šibenki oduzet naslov, sudac Ilija Matijević iz Zagreba kažnjen, te donesena odluka da se igra nova "majstorica" u Novom Sadu. Šibencani nisu otišli, izgubili su 2-0 bez borbe i Bosni je pripao 3. naslov prvaka. Dražen medalju nikad nije vratio, ali je zapamtio Vasila Tupurkovskog, tadašnjeg predsjednika KSJ, koji će ostati upamćen kao "dvostruki djelitelj medalja". Prije te "lude noći" na Baldekinu i crne nedjelje u Beogradu, Dražen je sa svojom Šibenkom u Berlinu igrao dva puta u finalu Kupa Radivoja Koraća i opet izgubio s Limogesom. Smogao je snage da nastupi na Univerzijadi u Edmontonu (Kanada) i osvoji srebrnu medalju (trener Dušan Ivković), da pokuša igrati i na 23. prvenstvu Europe u Nantesu i Limogesu, ali u Francuskoj je doživio još jedno treće razočaranje osvojivši samo 7. mjesto (trener Pino Giergia). I odlučio je novu sezonu 1983/84. provesti u vojsci, te u miru odlučiti o nastavku karijere. Znao je da neće ostati u Šibeniku.

1984 - 31. svibnja Dražen je odigrao posljednju utakmicu za Šibenku u Omišu. Unatoč ponudama iz Partizana, Bosne, Crvene zvezde odlučio je krenuti stopama starijeg brata. Potpisao je za Cibonu.Trener Cibone Mirko Novosel odveo ga je, nakon odsluženja vojnog roka, na Plitvice (pripreme reprezentacije za Olimpijske igre u Los Angelesu). Prije Olimpijskih igara Dražen je igrao na prvenstvu Balkana u Ateni (Grčka), gdje je osvojio srebrnu medalju (trener Dušan Ivković). Bilo je to dobro za vraćanje forme nakon duge stanke. U Los Angelesu Dražen je osvojio brončanu medalju. Te godine Cibona je osvojila drugi naslov prvaka, svladavši u "majstorici" finala play-offa u Zagrebu momčad Ranka Žeravice Crvenu zvezdu košem Mihovila Nakića za 72:71. Bilo je to nakon pobjede u Zagrebu 78:76 i poraza u Beogradu 79:87. Šibenka je bez Dražena bila četvrta.

1985- Prva godina Dražena u Ciboni i - trostruko slavlje. Osvojen je Kup u Osijeku pobjedom nad Jugoplastikom iz Splita sa 104:83 (Dražen 39 poena), zatim je došao i prvi (priznati) naslov prvaka. U "majstorici" sa Crvenom zvezdom Cibona je trijumfirala u Zagrebu sa 119:106 (Dražen 32 poena). Prvi susret finala play-offa u Zagrebu završen je pobjedom Cibone s 97:88 (Dražen 18 poena), a drugi susret u Beogradu pobjedom Crvene zvezde 92:89 (Dražen 42 poena). No, "pravi šlag na tortu" došao je u Ateni, 3. travnja kad je Cibona pobjedom nad Realom iz Madrida sa 87:78 osvojila prvi naslov prvaka Europe. Junak utakmice bio je Dražen postigavši 36 poena. Reprezentativna sezona nije bila ni približno uspješna za Dražena kao klupska. Na 24. prvenstvu Europe u Stuttgartu i Karlsruheu ponovljeno je 7. mjesto, jedino s tom razlikom što je reprezentaciju sada vodio Krešimir Ćosić. I na Univerzijadi u Kobeu (Japan) igao je Dražen pod vodstvom Ćosića. I tu je osvojeno "samo" 5. mjesto.

1986 - Druga sezona Dražena u Ciboni. Budimpešta, 3. travnja i drugi naslov prvaka Europe. Svladan je Žalgiris iz Kaunasa sa 94:82 (Dražen 22 poena), ponovljen je Kup pobjedom u Novom Sadu nad Bosnom sa 110:98 (Dražen 46 poena), ali naslov prvaka pripao je - Zadru. Cibona je ligu završila skorom od 21-1, a prva utakmica finala playoffa u Zagrebu završena je pobjedom Cibone sa 84:70. U Zadru u drugom susretu Dražen nije igrao, navodno zbog ozljede ili od straha da ne dobije treću "tehničku". Slavlje je očito ostavljeno za zagrebački Dom sportova, utakmica u Jazinama izgubljena je sa 73:84. No, nitko se previše nije uzbuđivao, jer pobjednik se riješavao u Zagrebu. A neočekivano slavio je Zadar sa 111:110 nakon dva produzetka (96:96, 85:85). Cibona će pamtiti Petra Popovica, koji je ubacio čak 35 poena, uz 5 trica i za njih fatalnog trenera Vladimira Đurovića, bivšeg učitelja Dražena u Šibenki. Nakon ovog šoka Dražen je igrao na 10. prvenstvu svijeta u Madridu (Španjolska), gdje je pod vodstvom Krešimira Ćosića osvojena brončana medalja. Dražen je upamtio Muggsia Boguesa, budućeg najnižeg NBA profesionalca, kao i pobjedu SSSR-a u produžetku nakon što je reprezentacija imala vodstvo od 9 poena razlike 50 sekundi prije kraja. Sabonis, Tihonenko i Valters tricama su izborili dodatnih 5 minuta, te poslali Dražena i ostale u borbu za brončanu medalju.

1987 - Cibona je u trećoj sezoni s Draženom u ligi ostvarila skor od 22-0. No, u polufinalu play-offa pojavila se Crvena zvezda na čijoj je klupi sjedio - Vladimir Đurović. Cibona je prvi susret u Zagrebu dobila uvjerljivo sa 92:74, najave da ce Cihona s 2-0 u finale nisu se obistinile. Crvena zvezda je u Beogradu izjednačila na 1-1 pobjedom od 94:92, da bi u Zagrebu u "majstorici" Beograđani još jednom zavili Cibonu u crno 103:104. Konkretno uradio je to gotovo anonimni Branislav Prelević koji je u Beogradu postigao 21, a u Zagrebu 30 poena. Ni Draženovih 48 poena nisu bili dovoljni za pobjedu. Prvak je tako postao Partizan, nakon što je u finalu oba puta svladao Crvenu zvezdu (78:73 i 89:8. Utjeha je Ciboni na neki način stigla u Novom Sadu kad je u finalu Kupa kupova svladala Scavolini iz Pesara sa 89:74. Dražen je bio najbolji i najefikasniji igrač utakmice sa 28 poena. No, zadovoljan je bio Dražen, tek nakon što je na Univezijadi u Zagrebu osvojio zlatnu medalju (trener Dušan Ivković), te brončanu medalju na 25. prvcnstvu Europe u Ateni (trener Krešimir Ćosić).

1988 - posljednja godina Dražena u Ciboni. Naslov prvaka nije osvojen, jer je već u polufinalu playoffa Partizan bio uspješniji. Prvak je bila Jugoplastika, no Cibona je osvojila Kup u Rijeci pobjedom nad prvakom od 82:80, košem junaka utakmice Zorana Čuture. Dražen je postigao samo 15 poena, no s Cibonom se ipak oprostio - trofejem. U finalu Kupa Radivoja Koraća upravo protiv Cibone u dvije utakmice trijumfirao je Draženov novi klub Real iz Madrida. Ipak, Dražen se na Olimpijskim igrama u Seoulu okitio srebrenom medaljom, pa je mirne duše mogao u kraljevski klub. Španjolske novine pisale su da je kraljevski klub dobio kralja.

1989- Prva, jedina i posljednja sezona u Realu iz Madrida. Prvenstvo Španjolske izgubljeno je u finalu od Barcelone, Draženu je utjeha osvajanje Kupa kupova kad je Real u finalu u Ateni svladao Snaidro iz Caserte, tadašnji klub slavnog Brazilca Oscara Schmidta. Dražen je postigao čak 62 poena. Europa je Draženu bila pretijesna. I naglo je, gotovo bez pozdrava, otišao u SAD, u najbolju ligu svijeta NBA. U Portland Trail Blazerse, koji su ga draftirali još 1986. u trećoj rundi kao 60. pick. Ipak, pravi i dostojan oproštaj za Zagrebom bio je na 26. prvenstvu Europe osvajanjem zlatne medalje u njemu bliskom Domu sportova.

1990 - Prva sezona u Portlandu. Nezadovoljstvo sjedenjem na klupi. U 77 utakmica igrao je 967 minuta, šut 207-427 (49%), slobodna bacanja 135-160 (84%), 111 (61+50) skokova, 116 asistencija, l34 osobne greške,23 osvojene lopte,2 blokade, 96 izgubljenih lopti,583 poena (7.6 prosjek). Trener Rick Adelman nije imao razumijevanja, suigrač Terry Porter još manje. Jedino ga je Clyde Drexler cijenio i podržavao. Ipak, ugodne trenutke doživio je u Buenos Airesu na 11. prvenstvu svijeta. Uzeo je ono što mu nije uspjelo u Madridu 1986. Uzeo je zlatnu medalju i naslov prvaka svijeta. I u Zagrebu 1989. i u Argentini 1990. trener mu je kao i u Seoulu 1988. bio Dušan Ivković.

1991 - Druga sezona u Portlandu, prva u New Jerseyu. U Portlandu više nije izdržao. Napustio ga je 23. siječnja. Četverostrukom zamjenom između Portlanda, New Jerseya i Denvera. Dražen je iz Portlanda otišao u Netse, Walter Davis iz Denvera u Portland, Terry Mills iz Denvera u New Jersey, te Greg Anderson iz New Jerseya u Denver. Najviše je profitirao upravo Dražen. Ukupno je igrao 61 utakmicu ili 1015 minuta, šut 243-493 (496%), slobodna bacanja 114-137 (83%), 110 (59+51) skokova, 86 asistencija, 132 osobne greške, 43 osvojene lopte, 1 blokada, 81 izgubljena lopta, 623 poena (10.2 prosjek).

1992 - Konačno je imao pravu punu sezonu. Na 82 utakmice igrao je 3027 minuta, šut 668- 1315 (51 %), slobodna bacanja 232-287 (81%), 258 (161+97) skokova, 252 asistencije, 248 osobnih grešaka 3 isključenja, 105 osvojenih lopti, 11 blokada,215 izgubljenih lopti, l691 poen (20.6 prosjek). Sjajna sezona u NBA pridonijela je sjajnom raspoloženju na Olimpijskim igrama u Barceloni, gdje je za Hrvatsku osvojio srebnnu medalju, igrajući u finalu s Dream Teamom I, američtkim profesionalcima, zvijezdama NBA poput Magic Johnsona, Michaela Jordana, Larryja Birda, Charlesa Barkleya, Johna Stocktona, Karla Malonea, Davida Robinsona, Patricka Ewinga, Chrisa Mullina, Scottie Pippena, Clydea Drexlea, Christiana Laettnera, Dream Teama kojeg je vodio njegov budući trener Chuck Daly.

1993 - U posljednjoj NBA sezoni za New Jersey Netse odigrao je 70 utakmica ili 2660 minuta. Postigao je 1564 poena (prosjek 22.3), šut 587-1134 (52%), slobodna bacanja 315-362 (87%), 190 (148+42) skokova, 247 asistencija, 237 osobnih grešaka, 5 isključenja, 94 osvojene lopte, 13 blokada, 204 izgubljene lopte. Bio je najbolji igrač i strijelac Netsa. Izabran je u treću petorku NBA. Posljednju utakmicu u dresu Hrvatske s brojem 4 odigrao je 6. lipnja u Wroclawu (Poljska) protiv Slovenije. Postigao je 30 poena uz 3 trice.

Poginuo je 7. lipnja u Denkendorfu (Njemacka).
_________________

Olimpijske igre
1984. - Los Angeles (brončana medalja)
1988. - Seoul (srebrna medalja)
1992. - Barcelona (srebrna medalja)

Svjetska prvenstva
1986. - Madrid (brončana medalja)
1990. - Buenos Aires (zlatna medalja)

Europska prvenstva
1987. - Atena (brončana medalja)
1989. - Zagreb (zlatna medalja)

Univerzijade
1983. - Edmonton (srebrna medalja)
1987. - Zagreb (zlatna medalja)

Balkanska prvenstva
1984. - Atena (srebrna medalja)

EP- juniori
1982. - Dimitrovgrad (srebrna medalja)

BP- juniori
1980. - Istanbul (brončana medalja)
1982. - Patras (zlatna medalja)

KK Šibenka
1979. - Split, kadetsko prvenstvo
Hrvatske (brončana medalja)
1981. - Vogošća, juniorsko prvenstvo
(srebrna medalja)
1982. - Padova (finale Kupu Radivoja
Korača s Limogesom)
1983. - Berlin (finale Kupa Radivoja
Koraća s Limogesom),
finale prvenstva s Bosnom

KK Cibona
1985. - prvenstvo, Kup (Osijek),
Kup prvaka (Atena)
1986. - finale prvenstva sa Zadrom,
Kup (Novi Sad),
Kup prvaka (Budimpešta)
1987. - Kup kupova (Novi Sad)
1988. - Kup (Rijeka), Kup Radivaja
Koraća (finale s Realom)

Real Madrid
1989. - prvenstvo Španjolske (finale s
Barcelonom), Kup Španjolske,
Kup kupova (Atena, pobjeda nad
Snaiderom)

Portland Trail Blazers
1990. - finale s Detroit Pistons

New Jersey Nets
1993. - izabran u treću petorku NBA

| komentari (4) | print | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
''Ako je istina da se prva ljubav nikada ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana. Tamo je sve počelo - premda sam emocije često gurao u stranu, nikada zapravo nisam imao dovoljno vremena, teško je, nemoguće zaboraviti te prve dane. Acine treninge, dan kad sam prvi put ušao u dvoranu, sve one sati koje sam proveo sam na parketu. Lopta, koš i ja. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao put. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti, za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan, da bih otvorio drugi krug.'' Dražen Petrović

Život leti kapetane.mp3

ŽIVOT LETI KAPETANE

To što fali riči
što nas manje ima
šibenska će pisma
vraćati te svima
Sve je manje suza
a ti se ne ljuti
slomljena nam duša
u prsima ćuti
Život leti, kapetane
mladost biži,
a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela
i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
nekoj novoj dici igru s Baldekina
Kad nediljon klapa
skupi se u kali
svi se tebe situ
kapetan im fali
a dani se vrte ka basket,
ka srića
najlipšu si priču
o mladosti priča...

ŠIBENSKA PISMA

Dobra večer pismo moja
Kao vino plemenita
Prija zore bilog dana
Dobra večer uzorita

Nosila si rodnoj grudi
Ovo tilo željno lada
Budila si moju dragu
Da donese ključe grada

O šibenska pismo tiha
Sve si rekla u dvi riči
Napila si žedne usne
Mogu na kraja svita ići

O šibenska pismo mila
Sve si bila i sve jesi
Lanterna mi noćas budi
Put mi kaži i ponesi

Rasulo se svud po svitu
To šibensko staro sime
Da se negdi u samoći
Spomene i tvoje ime

Pala si ka zlatna kiša
Natopila zemlju suvu
Da nam opet rodi pisma
O jubavi i o kruvu

"Dražen Petrović je bio izuzetan mladi čovjek i istinski pionir košarke kao svjetskog pokreta. Otvorio je put ostalim neameričkim igračima kako bi mogli uspješno igrati u NBA i to će biti vječni dio njegove sportske baštine. Ljubitelji košarke zauvijek će se sjećati trenutka kada su Dražen i njegovi suigrači u hrvatskoj reprezentaciji, prebrodivši velike prepreke, na pobjedničkom postolju primali srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barceloni. Uspomene na Dražena trajno su urezane u nas. Njegov doprinos košarci je ogroman. Svi smo ponosni što smo ga imali čast poznavati i naše misli uvijek će biti uz Draženovu obitelj i prijatelje..."

David J. Stern

I to smo dočekali. U trećem pokušaju Dražen je, samo dva dana prije devete godišnjice smrti, izabran u Kuću slavnih. Osim Dražena, od svih nominiranih igrača, ove je godine tu počast dobio samo još Magic Johnson, jedan od najboljih igrača koji su ikada igrali košarku. Dražen i Magic 2002, bolje nije moglo…Krešo Ćosić i Dražen Petrović ponovo su zajedno.

"Nikada neću zaboraviti Diega Maradonu. Na Mirogoju, vidjela sam suze u očima. Kada je poljubio sliku i položio cvijeće, rekao mi je - Nemojte biti tužni, on je bio fenomen, vječno će živjeti. "

Biserka Petrović

Kada su upitali Chuck Dalya, prije svjetskog prvenstva u Torontu, zašto napušta trenerski posao u Netsima, rekao je - Trebao sam to učiniti lanjske godine kada je kapetan (Dražen) napustio brod.
Na svima je Dražen ostavio traga.

Kada je odlazio u Cibonu, nitko u Šibenku nije shvaćao kako mu je bilo teško. Prvi odlazak od kuće, puno je patio. Kasnije su ljudi shvatili, uvidjeli da je njemu i Europa mala, ali to je išlo postupno. Shvatili su da je Dražen prezentirao svoj grad, svoju državu. Jedan novinar vrlo je lijepo rekao - Mi smo sada manji, kada Dražena nema.

Dražen je odrastao u malom primorskom gradu, Šibeniku. Većinu svojih dječačkih dana proveo je kao i većina djece iz grada. Čak i tada je bio poprilično očito da je Dražen bio poseban, govori Neven Spahija, Draženov najbliži prijatelj. Gdje god da smo išli Dražen je imao privilegirani status.
U mladosti, stariji dečki su nas uvijek tukli, onako iz čistog mira. Ali nikada nisu dirali Dražena. Ustvari, čak su ga i štitili. Dražen je bio izuzetno mudar i pametan te je bio itekako svjestan svoga statusa.

Uzeo bi loptu, koja je bila veća od njega i mlatio po drvenim koševima, sjeća se Aleksandar, stalno je bio u pokretu. Morao sam ga maksimalno kontrolirati da ne izleti na teren, da ga netko ne pokupi. Toliko je volio loptu.

Porazi, porazi... nije ih podnosio. Mrzio je poraze. Kada bi izgubio na haklu protiv lokalnih dečki, satima nakon toga nije sa nikim htio pričati. Mrzio je gubiti čak i na kartama. Nakon svake izgubljene utakmice u dresu Šibenke, ostajao bi u dvorani i vježbao šut.- Neven Spahija

Pet stotina ubačaja svako jutro, u 7 sati prije škole, bio bi uobičajen trening za Dražena. A onda navečer - ekipni trening. Bio bi prvi u dvorani, šutirajući prije svih, i zadnji bi odlazio. Trening i samo trening. Svako jutro, popodne, uvečer. U to vrijeme Draženova je upornost već polako pokazivala rezultate igrajući u juniorskoj ligi sa igračima 2 do 3 godine starijim od njega.

"Draženu je košarka bila i ostala najveća ljubav. Kada sam vidjela da je osvojio sve, uspio u NBA, rekla sam - Dražene, dosta je više rada, treba nešto ostaviti i za život. Rekao je - Sve ti to dobro kažeš, ali ima nešto što je jače od mene. Ja sam najsretniji kada radim. Kada stojim propadam. Ti ne možeš osjetiti zvuk lopte, kada sam u dvorani sam s loptom."

Biserka Petrović

"Vrlo je poštovao ostale igrače, Mnogo je radio na svojoj obrani i dosegnuo NBA razinu obrane. Za sve europske igrače obrana je najveći problem, ali je Dražen to riješio napornim radom. Zaista je volio igrati, imao je jaku želju za pobjedom. Njegova kombinacija obrane, koju je neprestano popravljao, i ubojitog napada postala je pravi problem za protivnike. Mogao je biti među najvećima. "

Phil Jackson, Chicago Bulls 1990-1998.

Riječi Chuck Daly-a:
Hvala vam puno na večerašnjoj posjeti. Nisam siguran ukoliko se riječima može izraziti što je Dražen značio za ovaj klub, emotivno i fizički u svako smislu. Mislim da ćemo svi zauvijek pamtiti što smo upravo vidjeli na ekranu. Taj osmjeh, tu emociju, borbenost, i iznad svega, košarkaški gledano - taj šut! Nikada nećemo zaboraviti.

"Dražen je po mome mišljenju, bio jedan od najboljih šutera u NBA. Izrazito dobro je igrao protiv Hustona Rocketsa. U jednoj utakmici, sa odličnim čuvarom na sebi, postigao je 44 koša. Mislim da je imao veliko srce, izrazitu želju za košarkom, te je igrao kao netko tko obožava košarku."

Rudy Tomjanovich, Houston Rockets

"Mislim da nikada nisam vidio igrača koji je htio biti toliko dobar kao Dražen, ili netko tko je intenzivnije radio. Prije svega, njegov utjecaj u košarci, pa i u NBA, je ogroman. Dražen je bio prvi igrač koji je došao iz Europe te došao do velikog priznanja kao što je treće ekipa NBA."

Willis Reed, New Jersey Nets Generalni Manager

"Imao je nevjerojatan šut sa trice, mogao je prodirati do koša i asistirati. Bio je odličan igrač na putu do All-star momčadi. Svima nam iskreno nedostaje, bio je izniman mladić. Bilo mi je zadovoljstvo poznavati Dražena. "

Clyde Drexler, Houston Rockets

"Nikada nisam vidio amaterskog ili profesionalnog igrača koji je trenirao intenzivnije od Dražena. On je potpuni profesionalac u predanosti rada. "

Tom Newell, pomoćni trener Netsa

"Nije više sa nama, ali uistinu mislim da je... zato što se sjećamo svaki dan. Ja se sjetim Dražena svaki put kada gledam košarkašku utakmicu... kakav je primjer bio za sve mlade igrače u Europi. Za mene, bio je najbolji igrač Europe svih vremena."

Huan Antonio Samaranch, predsjednik Olimpijskog odbora

"Mislim da su svi u NBA prepoznali Dražena kao fenomenalnog igrača, a pogotovo šutera. Njegov šut je bio dramatičan i obično bi šutirao sa udaljenosti sa koje ostali igrači normalno i ne pomišljaju na šut... pa čak i dalje. Bio bi jedan od top 10 strijelaca u ligi i olako najbolji šuter u NBA sa dalekih distanca."

Chuck Daly, Detroit Pistons, NJ Nets