Draxblog 2

MINI-RECENZIJA: Legenda o Suriyothai (2001)

uloge: M.L. Pyampas Bhirombhakdi, Chatachai Plengpanich, Mari Charoenpura, Sarunyu Wongkrachang
režija: Chatrichalerm Yukol
proizvodnja: Tajland, 2001.
izdanje: Blitz
trajanje: 142 '

Mel Brooks je svojevremeno rekao da je dobro biti kralj, a njegov tajlandski kolega princ Chatricharlem Yukol bi tome dodao kako nije loše ni imati nešto kraljevske krvi. Da nije tako, teško bi uspio tajlandsku krajicu Sikirit nagovoriti da mu pomogne snimiti najskuplji film u povijesti tajlandske kinematografije. Legenda o Surioyothai je poslije razbila sve rekorde na tajlandskim kino-blagajnama, pa se za film zainteresirao i F.F. Coppola te preuzeo distribuciju te odrezao nekih 40-minuta kako bi Legenda o Suriyothai lakše prošla američko tržište.

Iako Coppola u tom rezanju i nije bio najsretniji i iako će gledatelji biti malo zbunjeni prebrzim odvijanjem radnje, Legenda o Suriyothai je relativno suvislo uspjela predočiti Tajland u prvoj polovici 16. stoljeća - zemlju koju je trebalo braniti ne samo od agresivnih burmanskih susjeda, nego i od velikih boginja i krvavih dinastijskih sukoba, prilikom čega je naslovna junakinja zbog interesa zemlje bila spremna podnijeti svaku žrtvu. Film sadrži sve što se očekuje od jednog punokrvnog povijesnog spektakla - uz temeljito rekonstruirani kostimi i arhitektura drevnog kraljevstva tu su i scene bitaka s tisućama statista i desetinama slonova - a uz to ide i mnogo eskplicitnije krvoproliće nego u Hollywoodu, pa i malo golotinje i lezbijskog seksa. Na žalost, gledatelji neće imati problema zaključiti da je glavna glumica angažirana više zbog kraljevske krvi u venama nego zbog glumačkog talenta, ali i uz taj i neke druge nedostatke, Legenda o Suriyothai zaslužuje pohvale.