Draxblog 2

Pedeset godina - čega?

Ovih je dana obilježena 50. godišnjica premijere filma Džungla na školskoj ploči. Dotični je film u svoje vrijeme bio jedan od najvećih holivudskih filmova, zaslužan za stvaranje cijelog jednog podžanra filmova na temu srednje škole. No, današnje generacije ga ipak najviše pamte po pjesmi Rock Around the Clock koja je legitimizirala rock'n'roll kao dio popularne kulture, i utrla put fenomenu koji će iznjedriti Elvisa Presleya, Beatlese, Rolling Stonese itd.

No, teško je vjerovati da će današnji rokeri, odnosno oni koji se vole definirati kao rokeri i pripadnici nekakve anti-establishmentske supkulture obratiti pažnju na ovu obljetnicu. Više će voljeti da se prave kako ovog filma nije bilo, i to iz jednog veoma jednostavnog razloga.

50. obljetnica prvog rock'n'roll filma je, naime, prilično neugodan podsjetnik da rock'n'roll možda i nije tako "alternativna", progresivna, lijeva, liberalna i "hip" supkultura kao što su nas uvjeravali desetljećima. Naime, "rokeri" iz vremena Džungle na školskoj ploči – mladi, neshvaćeni buntovnici koji ne mogu podnositi represiju svojih ukočenih, staromodnih roditelja i nepravednog društvenog establishmenta – su danas ljudi u 60-im i 70-im godinama života. Ukočeni, staromodni roditelji su njihova djeca, a današnji nepravedni društveni establishment je napravljen upravo po njihovoj mjeri.

Džungla na školskoj ploči, stoga, ne samo podsjeća na neugodnu činjenicu da je rock'n'roll 1950-ih, isto onako kao što je zaslužan za Presleya, Lennona, Claptona i druge veličine, zaslužan i za Britney Spears i Marylina Mansona (a o nekim nama bližim derivatima kao što su Thompson i Ceca da i ne govorimo). Ona će možda ukazati na činjenicu koja se prošle godine, za vrijeme predsjedničke kampanje u SAD, prilično ignorirala – da su Bushovi glasači pripadnici generacije koja je odrasla slušajući "progresivni", "alternativni" i "anti-establishmentski" rock'n'roll, a da je i sam Bush veliki fan Ozzieja Osbornea. Svatko onaj tko se zakinje u nekakvu "urbanu kulturu", kritizira američki imperijalizam i globalizaciju, štuje fimove Michaela Moorea kao izvor vrhunaravne istine će, stoga, nastojati ignorirati Džunglu na školskoj ploči. Inače bi mogao razmišljati o tome na što će mu život i svjetonazor sličiti za nekih dvadesetak godina.