Draxblog 2

Kako je Bush pobijedio

Iako, čisto tehnički gledano, stvar još nije gotova, većina promatrača se slaže kako je Busheva prednost u Ohiou jednostavno prevelika da bi je Kerry mogao nadoknaditi uz pomoć naknadnog prebrojavanja, poštanskih ili tzv. "privremenih" glasova.

Čak i da Kerry pokuša sudskim tužbama obrnuti rezultat u Ohiu, sama količina glasova, kao i činjenica da Bush na nacionalnom razini ima između 3 i 4 milijuna glasova prednosti (nešto manje od cijele jedne Hrvatske) ga stavlja u daleko goru poziciju od Ala Gorea koji je prije četiri godine pokušao osporiti 537 glasova a iza sebe imao pola milijuna glasova prednosti nad Bushem.

Svaki pokušaj da se nakon izbora iščupa pobjeda bi predstavljao uzaludan napor koji bi Kerryja izvrgnuo ruglu i na duži rok naškodio Demokratskoj stranci koja je na ovim izborima teško stradala ne samo u predsjedničkoj, nego i mnogim važnim senatskim utrkama.

Očekuje se da će u roku nekoliko sati ili Bush formalno proglasiti pobjedu ili Kerry objaviti poraz. Iako je Kerryjev potpredsjednički kandidat Edwards obznanio da će se Kerryjeva kampanja boriti "za svaki glas", indikativno je da se sam Kerry nije pojavio u javnosti te da se prva službena reakcija očekuje tek popodne (jutro po lokalnom američkom vremenu).

Dakle, više se ne postavlja pitanje tko će biti novi američki predsjednik nego kako je Bush sebi uspio osigurati još jedan mandat.

U slijedećih nekoliko dana, tjedana i mjeseci će se iznositi svakojake teorije i objašnjenja.

Za sada nemam baš previše vremena za objašnjavati, ali bih rekao kako je ključ Busheve pobjede bio u neodlučnim biračima. Sve ankete su ukazivale na prilično izjednačenu utrku u kojoj do posljednjeg trenutka nije bilo jasno kome će upravo oni pobjedniku donijeti taj odlučujući postotak glasova.

Demokratske stranka je svoju kampanju svela na izbacivanje Busha iz Bijele kuće i vrlo malo se govorilo što bi njihov kandidat trebao učiniti jednom kada se postigne taj cilj.

U takvim uvjetima, pogotovo kada se u obzir uzme ne baš najbolja ekonomska situacija u SAD, rat u Iraku i terorističke prijetnje, postaje jasno da su neodlučni birači pred kraj kampanje postali još neodlučniji, bez obzira što mnogi od njih nisu bili oduševljeni Bushom i njegovom politikom.

Iskustva zemalja koje su se nalazile u sličnim situacijama pokazuju da neodlučni birači obično rade dvije stvari. Ili ostaju kod kuće ili svoj glas daju za sigurnost i kontinuitet tj. onu vlast i onu politiku za koju imaju predodžbu o tome kako bi ona trebala izgledati. U ovom slučaju tim fenomenom se dobro poslužio Bush.