Clintonova bolest
U posljednje vrijeme je u hrvatskoj blogosferi postalo strašno popularno iznositi kojekakve teorije zavjere (npr. Putin je zapovijedio pokolj u Beslanu), pa sam odlučio tom fenomenu dati svoj skromni doprinos.
Dakle, predmet moje teorije jesu srčane tegobe bivšeg američkog predsjednika Clintona koje su ga prije par dana prisilile na operaciju zbog koje će bar par tjedana ili mjeseci ostati vezan uz krevet.
Prilično je zanimljivo da su se te srčane tegobe pojavile upravo u trenutku kada se Clinton trebao uključiti u Kerryjevu predsjedničku kampanju. Svi se slažu da će njegov izostanak predstavljati snažan udarac demokratskom kandidatu. Bivši američki predsjednik posjeduje upravo ono što nedostaje Kerryju – karizmu, šarm i popriličnu popularnost među neodlučnim biračima. Upravo bi Clinton mogao biti spasonosni faktor koji će priličnoj uzdrmanoj Kerryjevoj kampanji (koja, za razliku od Busheve, nije uspjela iskoristiti stranačku konvenciju za porast predizbornog rejtinga) pomoći da uhvati "priključak" s trenutnim američkim predsjednikom.
S obzirom da se Clintonu to dogodilo upravo u trenutku kada je Bushu naglo porastao rejting i kada se većina čak i demokratima sklonih promatrača slaže da je Kerry u ozbiljnoj nevolji, mnogi će, pogotovo oni skloni teorijama zavjere, tvrditi kako je sve to Bushovo maslo.
No, malo bolje poznavanje nekih detalja američkog političkog sustava ukazuje na to da bi Clintonov izostanak bio u ne samo u Bushovom, nego i nečijem drugom interesu.
U cijeloj priči je možda najbitniji Ustav SAD, odnosno odredba po kojoj jedna te ista osoba može obnašati samo dva mandata kao predsjednik SAD. Clinton je oba ta mandata već "ispucao" i godine 2000. je u dobi od 54 godine napustio Bijelu kuću bez mogućnosti da se u nju ikada vrati…
...ali mogućnost ipak postoji, i to u formi njegove supruge Hillary, jednako ambiciozne, jednako aktivne u politici i gotovo jednako popularne. U krugovima Demokratske stranke Hillary Clinton uživa ogromnu popularnost i još prije četiri godine se govorkalo da bi ona mogla naslijediti svog supruga u Bijeloj kući. No, Hillary je umjesto toga odlučila ići na sigurno te se kandidirala za mjesto saveznog senatora iz države New York. Dotično je mjesto glatko osvojila i tako pripremila teren za buduće predsjedničke kampanje.
Bill Clinton zna da je jedini način da se vrati u Bijelu kuću taj da Hillary osvoji predsjedničke izbore. Nije sporno da su Clintonovi, zahvaljujući svojoj popularnosti i mašineriji moćnih i utjecajnih pristalica koje su izgradili kroz svoje predsjednikovanje u stanju biti izabrani, odnosno barem biti prilično izgledni kandidati.
Svi su očekivali da će Hillary taj plan pustiti u pogon godine 2004. No, napadi 11. rujna i rat u Iraku su očito pomrsili Clintonovima račune i oni su odlučili odgoditi svoje planove za četiri godine. Eventualno nezadovoljstvo Bushovom politikom bi u te četiri godine moglo samo porasti i tako demokratskom kandidatu 2008. godine dati mnogo bolje izglede nego što ih ima ove godine.
S obzirom na oštru podijeljenost američkog biračkog tijela i cijeli niz demografskih, kulturnih i drugih trendova, mnogi stručnjaci drže da izbori 2004. godine neće samo odlučiti tko će u Bijeloj kući sjediti slijedeće četiri, nego će dati jasan indikator kome će se birači prikloniti četiri godine kasnije. Mnogi stručnjaci drže da će Bijelu kuću 2008. godine dobiti ona stranka koja ih izgubi ove godine.
Kada se sve gore navedeno uzme u obzir, postaje sve jasnije zašto Clintonovima uopće nije u interesu da ove izbore dobije Kerry. To isto važi čak i ako 2008. godina bude godina u kojoj će demokrati biti u prednosti. I to iz jednog veoma prozaičnog razloga – vladajuće stranke u SAD predsjedničke nominacije u pravilu udjeljuju kandidatima koji se nalaze na predsjedničkoj ili potpredsjedničkoj stolici. Dakle, ako Kerry pobijedi na ovogodišnjim izborima, gotovo je sigurno da će on biti kandidatom Demokratske stranke četiri godine kasnije (odnosno John Edwards ako mu se kojim slučajem nešto dogodi).
Naravno, Clinton je ovim izborima prišao kao lojalni član Demokratske stranke. U svojim nastupima je pristaše svoje stranke pozivao da daju potporu Kerryju i gotovo je sigurno da će to nastaviti činiti ako bude u prilici davati javne izjave u slijedećih nekoliko tjedana do izbora. No, kod Clintona se u isto vrijeme može zapaziti i prilično "mekan" odnos prema Bushu. Od svih vodećih demokratskih političara upravo je Clinton jedini koji danas nalazi lijepu riječ za trenutnog američkog predsjednika, prvenstveno hvaleći Bushov karakter i dosljednost (za što mu se Bush odužio neuobičajeno eksplicitnim dijeljenjem komplimenata prilikom svečanosti objavljivanja Clintonovog portreta u Bijeloj kući). Čak su i kritike problematičnih Bushevih poteza prilično implicitne, uključujući rat u Iraku.
Kada Kerry bude poražen na izborima i nakon što demokrati ponovno budu prisiljeni preispitivati razloge zašto im se to dogodilo, Clinton će u svojim srčanim tegobama imati savršen odgovor svima onima koji bi na njega mogli upirati prstom.
Naravno, sve ovo može biti najobičnija slučajnost, ali gore navedeni scenarij je samo jedan lijep primjer kako je današnji svijet daleko složeniji nego što bi se to dalo zaključiti iz par minuta vijesti.
|