Kondenzacija
Taj mi je događaj toliko bubnjao po glavi da sam tražio načine da ga nekako izbacim te iako nikada do sad nisam ni slovca napisao, genijalno mi pade na pamet da napišem roman. Nisam gubio vrijeme, sjeo sam i pisao, a stranice su same promicale. Nakupilo se tih papira s crnim mravima, brojao sam ih oblizujući prste, gle, već ih je šest, dovoljno za uvod. Nema što, bit će to roman i pol. Od posla sam se već izmorio pa se bacio u krevet, a s pisanjem nastavljam sutra.
Rano ujutro sljedećeg dana gedao sam u ispisane papire ponosan, neka tu malo leže pa ću ja to već nastaviti, danas je ipak radni dan, čekaju me službeni papiri, a ovima ću se zabaviti sutra, preksutra. Događaj je i dalje tu, pa neće mi pobjeći, sročit ću ga maherski. Muči me, proganja. Tjedan dana kasnije, odlučan da nastavim, shvatim da ne znam gdje mi je onaj početak romana. Mora da ga je bacila kad je čistila sobu. Uvijek sve baci i onda kaže - sad je uredno. Praznina je uvijek uredna. No, ništa za to, mogu ja to ispočetka. Na kraju krajeva, to je moj događaj. Znam točno do kud sam došao - taman protagonist prelazi ulicu negdje na sredini prvog poglavlja. I onda krenem. Ne mogu reći da mi nije išlo. Kad sam konačno došao tamo gdje sam stao, (kakvo kretanje na mjestu!) shvatih da sam sve skratio te da sada imam samo 3 stranice istog događaja. Što je to? Ne brinem, bit će roman, možda kraći.
Sutradan kad sam pročitao, ustanovio sam da to ništa ne valja pa ajmo ispočetka. I evo ga - lik prelazi ulicu na sredini prvog poglavlja već na prvoj stranici. Razmišljam o događaju, ne znam, neka ipak bude kratka priča, mora da sam se prenaglio. Romane više nitko ne čita, a i dugo bi trajalo, ja sam zaposlen čovjek. Bit će to ipak kratka priča. Zato moram još jednom započeti iznova. Gledam u papir. Kako me samo mučio onaj događaj, bubnjao je... Papir je i dalje prazan. Kemijskom o papir. Pa stavljam jednu točku. Na papiru samo točka, na to se sve svelo. Velika, sva se uzoholila, proširila preko papira, blješti na papiru. Bode u oči. Ogromna.
Sutra sam odlučio pokušati ponovo. Dok su dani prolazili, ona je bivala sve manjom. I manjom.
A ovako sada izgleda moja točka
