Recenzija/komentar - Film: The Hitcher
25.07.2007.Autostoper
Eng. The Hitcher
God. 2007.
Redatelj: Dave Meyers
Scenarij: Eric Red, Jake Wade Wall, Eric Bernt
Trajanje: 90 min.
Žanr: Akcija, Horor, Triler
Glume: Sean Bean, Sophia Bush, Zachary Knighton, Neal McDonough, Kyle Davis, Skip O'Brien, Danny Bolero...itd.
Trailer
Shot at 2007-07-25
Radnja: Grace i Jim su mladi zaljubljeni par, studenti koji za vrijeme praznika krenu na put u New Mexico, kako bi tamo Jim upoznao Graceine prijateljice i kako bi se svi skupa dobro proveli. Putovanje počne veselo, razgovorima o ljubavi djeci i tako to. Kako je put dugačak, s vremenom se smrači te počne padati kiša a tako se i vidljivost smanji. I što zbog toga, što zbog činjenice da je Jim više gledao svoju djevojku nego cestu, umalo pregaze čovjeka koji je stajao na kiši nasred ceste i stopirao, te i sami slete s ceste. Nakon početne panike smire se, a čovjek ostane stajati i dalje na istom mjestu. Jim tada odluči pogledati a li je sve u redu, te da li mu treba kakva pomoć, no Grace se tome usprotivi i gotovo mu zapovijedi da samo odu dalje. Čovjek koji je tajao na cesti odjednom polako krene prema njihovom automobilu, a Grace se još više uspaniči. Jim ju nakon malo nećkanja posluša te krene upaliti auto, no on neče nikako upaliti. I taman kada im se čovjek približi na nekih 2-3 metra, auto upali te oni odjure dalje. Ubrzo dolaze do nekakve benzinske pumpe i tu staju kako bi se osvježili i natočili gorivo. I dok je Jim točio gorivo, a Grace bila na WC-u, na pumpu dođe veliki kamion, staje a iz njega izađe potpuno pokisao čovjek, isti onaj kojeg su oni umalo pregazili. Igrom slučajnosti taj čovjek sazna da su ga oni umalo pregazili, ali im to ne uzme za zlo, pa čak niti to što su ga ostavili tamo, već ih zamoli da ga povezu do najbližeg hotela. Oni iako nevoljko pristanu što se kasnije ispostavi velikom pogreškom, jer je John, kako im se predstavio manijakalni ubojica koji se namjeri baš na njih, te im odluči zagorčati život pod svaku cijenu podvaljujući im sva svoja ubojstva tako da u očima policije oni ispadnu kao krivci.
Shot at 2007-07-25
Recenzija: Prvo što će vam upasti u oči na početku ovog filma, kada krene uvodna špica je ime producenta filma - Michael Bay. E sad, kako je Bay kao redatelj dosta omražen kod većeg dijela publike, ni na ovoj funkciji im sigurno neće biti ništa draži, pa će se većini s toga vjerojatno odmah zamračiti pred očima, a neki će možda pomisliti i o bijegu iz kina, dok još stignu. Ja na to nisam pomislio niti mi se zamračilo pred očima jer sam imao na umu to da je Bay već producirao do sada dva horror remakea koji su k tome ispali i više nego solidni uradci. Radi se naime o filmovima "The Texas Chainsaw Massacre" iz 2003. godine sa Jessicom Biel u glavnoj ulozi, te o "The Amityville Horror" iz 2005. godine sa Ryanom Reynoldsom kao jednim od poznatijih aktera tog filma. Kao što rekoh, ta oba filma su meni osobno bila iznimno dobra u okvirima žanra pa je i ovaj puta bilo za očekivati da će sve manje više biti u redu te da je Bay uspio naći pogodnog mladog redatelja koji će snimiti u najmanju ruku gledljiv film, kao što su to učinili Marcus Nispel, odnosno Andrew Douglas. I zaista, Bay je našao mladog redatelja, baš po svom ukusu, Davea Meyersa koji iza sebe do sada nije imao ni jedan filmski projekt, no zato je imao mnoštvo video spotova za poznate izvođače kao što su Britney Spears, The Offspring, OutKast i mnogi drugi. Kada vam je poznata ta činjenica, kao i to da je i Bay svoju redateljsku karijeru također počeo kao redatelj glazbenih spotova, odmah možete znati što očekivati od filma - spotovsku režiju i montažu, kratke kadrove, brze rezove i mnogo akcije. E sad, dok Bay na taj način uspijeva napraviti u najmanju ruku zabavne filmove koji djeluju kao lagana zabava za široke mase, Meyersu ni to baš nije pošlo za rukom. Zapravo, možda sam sada uskočio sam sebi u usta, jer "The Hitcher" u jednu ruku i je zabavan, tj., smiješan ali ne namjerno kao u Bayevom slučaju, jer se i onako radi o horroru pa ni ne bi trebao biti smiješan nego strašan. Ne, film je smiješan zbog toga jer je najblaže rečeno glup! Doduše, za to u tolikoj mjeri i nije kriv Meyers, jer se on potrudio da film vizualno bude što atraktivniji, a to je očito ono što zna raditi najbolje s obzirom na svoju redateljsku pozadinu. Za to je prvenstveno kriv preglupi scenarij prepun rupa poput Švicarskog sira, totalnih nelogičnosti i glupih te smiješnih situacija za kojeg su pak zaslužni scenaristi Jake Wade Wall ("When a Stranger Calls") te Eric Bernt ("Highlander: Endgame"). A navodno im je malo pomogao i scenarist originala Eric Red, no očito njegov utjecaj kod pisanja baš i nije bio tako velik, već su spomenuta dvojica djelovali po svom i ubacila u priču što je više gluposti moguće. Tako je scenarij prepun svih onih dobro nam poznatih glupih klišeja i dijaloga od kojih vam se diže kosa.
Recimo, dvoje glavnih junaka, mladi (očito napaljeni) par koji glume u tinejdžerskim krugovima relativno poznata Sophia Bush ("One Tree Hill") te potpuno nepoznati Zachary Knighton krene na put. Mladić naravno uopće ne gleda cestu tijekom vožnje, već gotovo stalno bulji u svoju polugolu djevojku, ali se pritom naravno nigdje ne zabije ili sleti s ceste, iako doduše skoro pregazi autostopera za kojeg se kasnije ispostavi da je manijakalni ubojica koji ubija ljude kroz film kao da ubija muhe, ali bez ikakvoga razloga. No, to je naravno važno za zaplet radnje pa je moralo biti u filmu. Također, nevjerojatno je kako u svakom filmu ovakve tematike, a tako i u ovom na benzinskim postajama ili osamljenim restoranima uz cestu usred Američke pustopoljine rade nekakvi freakovi koje nipošto ne bi ste htjeli sresti negdje u mračnoj uličici. Stoper manijak kojeg rutinski i pomalo nezainteresirano glumi Sean Bean je nezaustavljiv, poput Terminatora. Kad jednom krene onda ne staje i uvijek iznova na neki neobjašnjivi način uspijeva pronaći dvoje glavnih junaka ma gdje god oni bili koliko god oni daleko uspjeli pobjeći od njega ili jednostavno nestati kada se pojavi policija. A kad smo već kod policije, oni su pak u ovom filmu potpuno nesposobni, glupi i nepismeni. Mislim, manijak uspijeva uletiti u policijsku stanicu, pobiti sve tamo i nestati bez da je itko od policajaca uspio izvaditi svoj pištolj. No to još nije najbolji detalj filma, ne. Naime u jednoj sekvenci mladi par bježi od policije, prate ih tri policijska auta i helikopter. I onda se iza svih njih iznenada pojavi manijak u nekom nabrijanom autu koji kao da je izletio iz "Mad Max" serijala, a za kojeg nemam pojma od kud mu uopće i u roku od samo nekoliko minuta uz pratnju pjesme "Closer" grupe Nine Inch Nails sa tim autom i jedim pištoljčićem uspijeva skršiti sva ti auta koji samo lete po zraku dok ih on izgurava s ceste te čak srušiti helikopter s nekoliko hitaca i jednostavno produžiti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Desetkuje policiju ko od šale, kažem vam, čovjek je ko Treminator - Schwarzenegger mu nije ni do koljena. No, Bay je zasigurno zbog te scene bio ponosan na svog štićenika Meyersa, jer je ovaj to režirao i kadrirao u najboljoj Bayevoj maniri. Također moram da spomenem i to kako manijak ima iznimno visoki prag tolerancije na vrućinu kada coolerski u slowmotionu hoda dok se iza njega širi velika vatrena kugla tek eksplodiralog auta koji je od njega udaljen tek nekih 5 metara maksimalno. Vatra ga doslovno obavije ali njemu nije ništa, čak ni ne oznoji pošteno. Sličnih pa možda i gorih gluposti kroz film ima još, i mogao bih ih nabrajati u nedogled, no to bi potrajalo pa neću.
Shot at 2007-07-25
Što se tiče samih glumačkih izvedbi, nema se tu šta puno za reći, donekle podnošljivo. Sean Bean je ulogu manijakalnog ubojice kao što sam već rekao ranije odradio rutinski, i pomalo nezainteresirano, no unatoč tome bio je ako ništa drugo barem zabavan, i to je jedino što ga donekle izdvaja od ostalih koji nisu čak ni to. Ali lik koji on igra je potpuno isprazni manijak, čiji razlozi za takvo njegovo ponašanje su nam potpuno nepoznati. Nije nam čak objašnjeno niti zbog čega se on namjerio baš na taj mladi par? Da li je to zbog toga što su ga umalo pregazili, da li je to zbog toga što su pobjegli odmah nakon toga i nisu ga pokupili sa sobom, da li zbog toga što su ga izbacili iz auta kada ih je prvi puta pokušao ubiti ili zbog nečeg četvrtog? Jedino što znamo da on uživa u tim ubijanjima i to je to. Sa tako plitko napisanim likom, nije ni čudo da Bean inače odličan glumac koji je već nekoliko puta uspješno igrao negativce ("GoldenEye", "Patriot Games" itd.) nije uspio ovdje izvuči ništa posebno, već samo odraditi posao i pokupiti lovu. Mlada Sophia Bush je sasvim solidna te podnošljiva, no to čak nije ni važno, jer je njezin lik iznimno glup, a da ne govorim o nekim njezinim reakcijama na neke situacije u filmu. Doduše očekivao da će biti mnogo više iritantnije, pa iako svako malo nešto cmolji i cmizdri se, da bi u zadnjih pet minuta postala opaka fajterica "kojoj je dosta bježanja", ipak mi nije išla toliko na živce. Možda je to zato jer sam veći dio filma buljio u njezine noge, pošto kroz cijeli film nosi minjak koji jedva da joj pokriva guzicu i ono jelte ispred. A da ne spominjemo dekolte! Očito je da producentima a ni redatelju njezina glumačka izvedba nije niti bila u prvom planu već njezino tijelo, i da su time htjeli privući prvenstveno tinejdžerku publiku, a ne starije ljude koji su odrasli na originalu. Moglo bi se reći da su u biti i uspjeli u svom naumu jer je zapravo glavna fora meni i mom kolegi s kojim sam gledao film iako nismo više tinejdžeri ipak bila da li će joj u nekom trenutku taj minjak ispasti ili da li će redatelj opaliti koji kadar izu doljnjeg rakursa pa da pogled bude bolji. To se na naše veselje kroz film i dogodilo. Znam, znam, ženski dio čitateljstva koji će pročitati ovu recenziju će zasigurno odmah reći "kako primitivno" ili "ah taj prljavi muški um", ali kao što sam mnogo puta rekao, iz svakog filma treba izvući ono najbolje. A u ovom slučaju, to je bilo ono najbolje, i najzabavnije. Za Zachary Knightona nikada prije nisam čuo, i koliko vidim njemu je ovo bila prva glavna uloga u nekom većem filmu, a do sada je nastupio većinom samo u serijama kao što su "Law & Order: Special Victims Unit", "Life on a Stick" i još neke, te uglavnom samo u epizodnim ulogama. Gledajući njegovu glumu mogu reći da je odradio solidan posao, iako smo takve likove kakav on glumi ovdje vidjeli u bezbroj drugih filmova, a uz to ni njegov lik nije ništa manje glup od ostalih. Jedno od poznatijih imena koje se pojavljuje u filmu pored Beana je i Neal McDonough ("Walking Tall") u ulozi prilično ispraznog i pomalo jadnog šerifa Esteridgea. Lika je to koji u biti i nema neko veće značenje za zaplet niti rasplet filma, osim što u par navrata provali nekoliko bisera i mudrih zaključaka, kao na primjer da mladi par nije kriv za ubojstvo policajaca što zaključi po tome jer su dvadesetogodišnjaci!? Zar čovjek mora biti u zrelim godinama da bi bio ubojica?!
Kako je ovo remake, bio bi red da spomenem i original iz 1986. sa Rutgerom Hauerom u ulozi manijakalnog ubojice, ako ništa druge reda radi jer ja osobno nisam imao prilike gledati taj film, pa ga ne bih mogao usporediti sa ovim remakeom. Iako, koliko sam čuo od nekih ljudi, sama radnja remakea je dosta slična onoj iz originala. Doduše pročitao sam opet negdje i to da sa se ovaj remake više oslanja na situacije iz lošeg D2V nastavka iz 2003. godine "The Hitcher II: I've Been Waiting", sa Jake Buseyem u ulozi manijakalnog ubojice. Osobno mi to čak zvuči mnogo realnije, jer ako je kako neki kažu radnja remakea gotov identična onoj iz originala, onda mi nikako ne bi bilo jasno kako je taj original uspio s vremenom postati kultni film, jer količina gluposti u remakeu je nevjerojatna. Inače, film je žanrovski okarakteriziran kao akcijski horror triler. E sad, akcije ima, ima tu i nekih triler elemenata, ali od horrora niti H. Nema niti jedne strašne scene, osim tu i tamo malo krvi. Doduše ima nekoliko "cimalica", odnosno kadrova u kojima nešto iznenada uleti u kadar (obično manijak), pa se onda mooožda cimnete. Ali to je već takav klišej da već više nije strašan nego smiješan. Također možete u filmu uočiti i nekoliko očitih pogrešaka. Npr. u jednom trenutku manijak glavom razbije prednje staklo na autu nakon što mladić naglo zakoči. Nekoliko kadrova kasnije staklo je čitavo, da bi onda kasnije opet bilo razbijeno, ali daleko manje nego što je bilo prvi puta.
Za kraj još jedna tivija. Naime u jednoj sekvenci negdje pred kraj filma vidjet će te kako glavna junakinja na Tv-u gleda Hitchcockov "The Birds", a upravo će remake tog filma najavljen za 2009. godinu producirati ponovno Bay. Siguran sam da ste se odmah "razveselili" na ovu vijest, no ako ništa drugo, nadajmo se da će ovaj puta valjda izabrat pametnije scenariste.
Sve u svemu da film u cjelini nije bilo tako vraški (nenamjerno) zabavan i da se ja nisam tako dobro nasmijao kao da sam gledao neku komediju, te da Sophia nije nosila tako kratak minjak i duboki dekolte, mislim da bih iz kina izašao poprilično ljut, ovako sam bio iznimno veseo. Ako ste gledali original i ako vam je odličan, onda ga rađe pogledajte ponovno umjesto da se mučite sa ovime. Ako pak kao ja niste pogledali original, pogledajte ga da vidite da li je zaista tako dobar kao što kažu. A ako se pak odlučite na gledanje ovog filma (i mučenje), preporučujem vam da onda okupite društvo i nabavite gajbu pive te će zabava biti zagarantirana. Čisto zbog Sophininog minjaka i količine smiješnih (čitaj glupih) situacija evo pola ocjene više.
Ocjena: 1,5/5
By Dragonrage
Galerija fotografija:
komentiraj (9) * ispiši * #
Preview: Die hard 4.0: Live Free or Die Hard
13.07.2007.Die hard 4.0: Live Free or Die Hard
Slike
Tagline: Yippee Ki Yay Mo - John 6:27
Trailer
Redatelj: Len Wiseman
Scenarij: Mark Bomback
Žanr: Akcija, Avantura, Triler
Godina: 2007.
Država: SAD
Glume: Bruce Willis, Justin Long, Maggie Q, Timothy Olyphant, Mary Elizabeth Winstead, Cliff Curtis, Kevin Smith, Jonathan Sadowski, Željko Ivanek...itd.
Radnja: Detektiv John McClane još uvijek ima obiteljskih problema. Naime, muku mući sa svojom neposlušnom kćerkom Lucy, koja često bježi od kuće. No, umjesto da se pozabavi tim problemom, McClane dobiva zapovijed od svojih nadređenih da pokupi policiji poznatog hakera kojeg sumnjiče za nedavni upada u sistem FBI-a. McClane odlazi na adresu gdje navodno stanuje taj haker, Matt Farrell te ga uhiti. No u tom trenutku na tu adresu dolazi i pet dobro naoružanih ljudi te napadnu McClanea i Farrella. Njih dvojica se uspijevao oduprijeti njihovom napadu i pobjeći, te McClane dovede Farrella u sjedište FBI-a. U među vremenu dođe do pada sistema koji rukovodi prometom u Washingtonu, zbog čega nastane opći prometni kolaps. A ubrzo nakon toga dođe i do pada burze. FBI tada odluči premjestiti Farrella u bolje zaštićeno područje, no teroristi saznaju za to, te dočekaju auto u zasjedi. McClane koji se vozio odmah iza njihovog vozila za transport to zamijeti, te uspijeva nekako izvući Farrella iz toig okršaja. Njih dvojica tada shvaćaju da će Teroristi vjerojatno napasti sve veće Američke ustanove i ugasiti ih preko Interneta. Odluče se zajedno poduzeti nešto i spriječiti da do toga dođe, te tako poremetiti planove Thomasa Gabriela, čovjeka koji stoji iza cijele situacije. A u sve to nekako bude uvučena i McClaneova kćerka Lucy, te će McClane biti primoran spasiti nju, Ameriku i ostatak svijeta.
Očekivanja: Sad već davne 1988. godine, scenaristi Jeb Stuart (tada debitant, ali kasnije poznat još po filmovima "Lock Up", "Another 48 Hrs.", "The Fugitive" te još nekim) i Steven E. de Souza, poznati scenarist koji je tada već imao iza sebe nekoliko hit filmova kao što su "48 Hrs.", "Commando" i "The Running Man", napisali su zajedničkim snagama scenarij za akcijski triler zvučnog naslova "Die Hard", inspiriran romanom Rodericka Thorpa, "Nothing Lasts Forever". Bila je to sasvim jednostavna pričica o detektivu iz New Yorka, John McClaneu koji za Božić dolazi u L.A. kako bi se pomirio sa svojom ženom koja radi u jednoj firmi smještenoj u neboderu Nakatomi Plaza. No, umjesto da se suoči sa ženom i obiteljskim problemima koje valja izgladiti, McClane biva primoran suočiti se sam samcat, još k tome bos i u potkušulji sa skupinom terorista predvođenih Hansom Gruberom koji upadnu na Božićnu zabavu, te uzmu za taoce sve zaposlenike, između ostaloga i McClaneovu ženu. Iako danas gledajući ta radnja i ne zvuči baš originalno, tada je bila, te je spajala izvrstan vrckavi crni humor, dramu i žestoku akciju, a sam film je kasnije polučio bezbroj imitatora, što boljih, što lošijih ("Under Siege", "Passenger 57", "Speed", "Sudden Death" itd.). No tada se pojavio problem. A to je bilo pitanje koji bi glumac bio sposoban da odigra glavnog junaka, čangrizavog policajca Johna McClanea koji je spreman u sekundi skočiti iz smiješne scene u akcijsku ili dramsku i obratno. Tako su u obzir prvo došli, Arnold Schwarzenegger (drama mu je kao i gluma strani pojam), Sylvester Stallone (možda, ali nema taj čangrizavi nerv), Richard Gere (izgleda previše smireno i bez imalo karizme), pa čak i Burt Reynolds (definitivno prestar), te tek onda tada relativno nepoznati Bruce Willis, za kojeg se producent Joel Silver zainteresirao nakon što ga je vidio u humoristično dramskoj seriji "Moonlighting" gdje se ovaj ludirao sve u šesnaest.
Film je pod redateljskom palicom John McTiernana, koji je već tada iza sebe imao uspješnog "Predatora", postao veliki hit i označio početak malo drugačijih, pametnijih akcijskih filmova, sa humanijim junakom od krvi i mesa, koji priča malo ali zato radi mnogo. A i ono malo što priča obično budu zabavni one-lineri, kao što je recimo legendarna rečenica iz "Die hard" serijala "Yipee-ki-yay motherfucker", koja je s vremenom postala dio pop kulture (čak se nalazi na 96. mjestu ovogodišnje Premierove liste 100 najboljih filmskih citata svih vremena). Bruce Willis je pak gotov preko noći postao (akcijska) zvijezda, te se kao sarkastični John McClane još dva puta suočavao sa teroristima nakon Nakatomi Plaze. Prvo u "Die Hard 2: Die Harder" iz 1990., gdje je na Dulles aerodromu u Washingtonu (ponovno na Božić) spriječio otmicu narko bossa od strane njegovih sljedbenika pod nešto slabijom, ali ipak sigurnom redateljskom palicom Renny Harlina, te u izvrsnom "Die Hard: With a Vengeance" iz 1995., ponovno u režiji John McTiernana, gdje je uz pomoć Samuela L. Jacksona, jurcao kroz cijeli New York kako bi spriječio bombaške napade i pljačku nacionalne rezerve zlata od strane Gruberovog brata Simona i njegove ekipe.
Pa iako je Bruce Willis nebrojeno puta izjavio da se više neće vračati toj ulozi i tom serijalu, te da je općenito svršeno sa njegovim akcijskim ulogama i filmovima gdje on spašava cijeli svijet ili u najmanju ruku samo Ameriku, promijenio je mišljenje. Te se sada čak 12 godina nakon svoje posljednje "Die hard" avanture, Willis, odnosno policajac koji se uvijek nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme, Johna McClane, se ponovno vraća kako bi se obračunao sa skupinom internet terorista koji pomoću kompjutera i Interneta planiraju napasti infrastrukturu Sjedinjenih Država, te načiniti opći kaos u Americi i ostatku svijeta. Mnogi su tom viješću bili prilično razočarani, jer čemu dirati nešto što je odlično samo da bi se zaradilo još malo para. A bilo je tu i riječi o Willisovim godinama (radi se inače o 52 godine), te o tome da je prestar za još jedan "Die Hard" film, i kako će ovaj nastavak biti isključivo američko propagandni film, pun patetike i patriotizma, pun referenci na 9/11, i sve u svemu - loš. A ništa bolje nije bila prihvaćena ni vijest kako u redateljskoj stolici neće sjediti ponovno John McTiernan, već Len Wiseman, redatelj solidne i atraktivne akcijske horror zabave "Underworld" i "Underworld: Evolution". No, bilo je i onih koji su pak bili oduševljeni time što će imati priliku još jednom vidjeti Willisa u akciji, i to "Die hard" akciji, posebice nakon niza neuspjeha i osrednjih filmova ("Bandits", "The Whole Ten Yards", "Hostage" itd.), te mnogi s nestrpljenjem iščekuju da vide još jedna nastavak "Die harda". Ali činjenica je da se taj četvrti nastavak najavljuje već godinama, i da ga Willis isto tako godinama odbija, pa je samo bilo pitanje kada će napokon popustiti pritisku producenata. Još tamo 1998. godine je bilo riječi o četvrtom filmu, a kao jedan od njegovih partnera na velikom ekranu se tada spominjao i Ben Affleck s kojim je te godine Willis surađivao na filmu "Armageddon". No presudna godina za Willisovo pristajanje na još jednu "Die hard" pustolovinu je bila 2003., kada je trebao snimiti ratnu dramu "Tears of the Sun", što je originalno bio podnaslov scenarija za mogući četvrti izdanak "Die hard" serijala. Willis je tada rekao producentima da će pristati na još jedna "Die hard" film ukoliko mu dopuste da on taj naslov ("Tears of the Sun") iskoristiti u ovom filmu. Producenti su naravno pristali, i sada četiri godine kasnije pred nama se nalazi gotov proizvod, "Die hard 4.0: Live Free or Die Hard".
Scenarij ovog četvrtog izdanka te popularne i unosne akcijske franšize koja je u cijelom svijetu utržila čak 740 milijuna $ potpisuje Mark Bomback, koji iza sebe ima tek dva naslova, od kojih je jedan ne baš najbolje prihvaćeni "Godsend" sa Robertom De Nirom u glavnoj ulozi. No mjesta za strah nema, jer mu je u stvaranju priče još pomogao i David Marconi, inače scenarist izvrsnog akcijskog trilera iz 1998. godine, "Enemy of the State" koji je napisao prvu verziju scenarija. A povrh svega toga valja spomenuti kako se cijeli scenarij zapravo zasniva na članku Johna Carlina, "A Farewell to Arms" objavljenom u časopisu Wired još 1997. godine. Sa pred produkcijom filma se započelo još 2005. godine, dok je samo snimanje započelo u Rujnu 2006. godine na lokacijama u Baltimoreu i Marylandu, a kasnije je nastavljeno na lokacijama u New Yerseyu, Washingtonu te L.A.-u. Budžet filma iznosi 110 mil.$, što ovaj nastavak čini najskupljim u odnosu na prethodnike. "Die hard" je naime koštao svega 28 mil.$, "Die Hard 2: Die Harder" 70 Mil.$, a "Die Hard: With a Vengeance" 90 Mil.$. No, dok kod ovog filma budget i nije nešto što bi nas trebalo začuditi ili iznenaditi, kao recimo kod "Spider-mana 3" ili "Pirates Of The Caribbean: At Worlds End", naslov bi mogao. Naime, tijekom produkcije producenti su toliko bezrazložno komplicirali oko samog naslova filma, da je film promijenio i nekoliko naslova, odnosno podnaslova. Prvotni naslov je bio već spomenuti "Die Hard: Tears of the Sun", da bi kasnije bio promijenjen u kraći i jednostavniji "Die Hard 4". No ubrzo nakon toga, naslov je ponovno promijenjen u "Die Hard: Reset", ali producenti (a tko drugi) očito ni time nisu bili zadovoljni pa je film preimenovan u "Die Hard 4: Die Hardest". No kako je to bilo previše slično naslovu drugog nastavka ("Die Hard 2: Die Harder") i očito nije djelovalo originalno, odlučili su se napokon za finalnu verziju, "Live Free or Die Hard". Doduše, to je finalna naslov filma samo u Americi, dok će se izvan Amerike zvati "Die Hard 4.0", a negdje (ako npr. kod nas) i "Die Hard 4.0: Live Free or Die Hard". Najzanimljiviji je svakako Francuski, "Die Hard 4.0: Return to Hell" (!?). Inače za sve one koje zanima, naslov "Live Free or Die Hard" je potekao od izjave Generala Johna Starka, "Live Free or Die", a koju je kasnije država New Hampshire preuzela kao svoj moto (!?). No dosta više o naslovu i komplikacijama oko istog.
Snimanje je prema riječima samog Willisa bilo iznimno teško, jer kao što je rekao u jednom interviewu, više nije u cvijetu mladosti kao što je bio kada je snimao prvi film, pa mu je bilo teže odrađivati zahtjevne akcijske prizore, ali ipak ih je sam odradio, jer uživa u tome. No to ga je umalo koštalo i oka. Naime u siječnju ove godine, tijekom snimanja jedne od mnogobrojnih akcijskih scena, Willis je zadobio poveću posjekotinu iznad desnog oka, nakon što ga je jedan od kaskadera sasvim slučajno udario u glavu. Svjedoci kažu da bi Willis bio ostao bez oka da se ipak nije djelomično uspio izmaknuti. No stari lisac je ozljedu opisao kao "no big deal", te se već sljedećeg dana pojavio na snimanju, kao da se ništa nije dogodilo, iako navodno sa povećim ožiljkom iznad desnog oka. No nije Willis jedini koji se ozlijedio na snimanju ovog filma. Nastradao je i Willisov stunt double, Larry Rippenkroeger, i to mnogo ozbiljnije nego i sam Willis. Naime pao je sa visine od 7 metara na beton, te slomio kosti na licu i obje šake. Snimanje je tada privremeno bilo prekinuto, a Willis je i nekoliko puta posjetio Rippenkroegera u bolnici, te osigurao hotelsku sobu u blizini bolnice za njegove roditelje, kako bi mogli biti blizu svog sina.
Kako u ovom nastavku veliku ulogu u razvoju priče ima McClaneova kćer Lucy, koja je u prethodnim nastavcima bila još dijete, a sada bi trebala imati nekih 20 i nešto godina, bilo je potrebno pronaći pogodnu glumicu za tu ulogu. Tako su se kao moguće kandidatkinje svojevremeno spominjale Jessica Simpson, Wafah Dufour, Britney Spears, Paris Hilton te Taylor Fry, koja je igrala Lucy McClane u originalnom filmu iz 88-e kao dijete. A neko vrijeme je u opticaju čak bila i Willisova stvarna kćerka, Rumer, koja je rođena iste godine kada je snimljen i prvi "Die hard" film, te je već glumila sa ocem u filmovima "The Whole Nine Yards" i "Hostage". Hvala Bogu na kraju je ulogu ipak dobila manje poznata Mary Elizabeth Winstead, viđena u filmovima "Final Destination 3", "Grindhouse: Death Proof", "Bobby" i još nekim. Jedno vrijeme se govorilo o tome da će se i McClaneov sin pojaviti u filmu, a kao jedan od glavnih kadidata za tu ulogu je slovio Justin Timberlake, koji je oduševio Willisa svojom izvedbom u filmu "Alpha Dog", gdje su zajedno nastupali. No, taj lika na kraju ipak nikada nije postao dijelom radnje, pa je tako i Timberlake otpao. A kad već spominjemo glumačku ekipu, valja spomenuti kako se uz Willisa i Mary u filmu još pojavljuju i Timothy Olyphant poznat iz popularne western serije "Deadwood", kao glavni negativac Thomas Gabriel (neko vrijeme se je na toj poziciji spominjao Scott Speedman), zatim Justin Long ( "Jeepers Creepers", "Waiting..." itd.), kao mladi haker Matt Farrell, koji pomaže McClaneu u borbi protiv internet terorista, i Maggie Q, preljepa Hongkongoška glumica viđena u "Naked Weapon" te "Mission: Impossible III" kao Mai Lihn, suradnica glavnog negativca i bad ass razbijačica koja u nekoliko navrata pošteno razbije McClanea. A pored njih, tu su još Cliff Curtis, Željko Ivanek te Kevin Smith, koji je napravio i jedan kratki interview sa Willisom povodom ovoga filma koji možete pogledati OVDJE.
Na žalost mnogih obožavatelja ovog serijala, ovo će biti prvi film koji će nositi predikat PG-13, dok su svi ostali zbog krvavog nasilja i neprimjernog jezika (psovke i ostalo) imali R. Na to su se (ponovno) producenti odlučili kako bi privuku što brojniju obiteljsku publiku u kina. Pa je tako psovanje svedeno na minimum, pušenja cigareta uopće nema, a legendarna Willisova uzrečica "yippe-ki-yay, motherfucker" je malo ublažena. Odnosno, u filmu će se čuti samo "yippe-ki-yay, mother...", dok će ovaj "sočniji" dio prekrivati pucanj iz pištolja. To ja ujedno uz fanove razljutilo i samog Willisa, koji se odmah obrušio na producente i cenzore, izjavivši da je licemjerno što se u filmu prolijeva krv u hektolitrima, ali se riječ "fuck" ne može izgovoriti više od dva puta. No, i Willis i fanovi bi trebali doći na svoje kada film izađe na DVD-u, jer bi se na DVD izdanju trebala pojaviti necenzurirana uncut verzija filma sa svim sočnim dijelovima. Ali unatoč tome što je filmu prilijepljen predikat PG-13, i što je on osobno ne zadovoljan time, Willis je jednom prilikom izjavio da je ovaj nastavak bolji čak i od samog originala. E sad, da li je to zaista istina ili se samo radi o marketinškom triku, vidjet ćemo uskoro, kada se film pojavi u domaćim kinima, a to bi trebalo biti 02.Kolovoza. Američka premjera je bila 27. Lipnja, a prve reakcije, kritike i ocjene govore u prilog Willisovoj izjavi kako je ovo najbolji film u franšizi, ili barem najbliži originalu po kvaliteti. Naime, kritičari su film proglasili izvrsnom ljetnom zabavnom, nastavkom koji bez problema konkurira originalu i koji će ispuniti sva očekivanja fanova i koji unatoč PG-13 predikatu ima više "mrcvarenja" nego u bilo koji R film. Na filmskom portalu rottentomatoes.com, kritičari iz raznoraznih filmskih časopisa i drugih srodnih portala su filmu dodijelili visokih 79%, a publika, točnije za sada čak njih 29,258 je na imdb-u filmu dodijelila visoku ocjenu 8/10. A koliko je sam Willis zadovoljan kvalitetom filma, govori i vijest kako je spreman nastupiti u još jednom "Die hard" filmu ukoliko na njemu budu ponovno radili redatelj Lin Wiseman i glumac Justin Long. Da li će do petog filma zaista im doći, pokazat će vrijeme.
Kao još jednu zanimljivost vezanu uz film valja svakako spomenuti pjesmu i video spot grupe Guyz Nite - "Die Hard", koja je zapravo svojevrsni glazbeni rezime istoimenog serijala, popraćen genijalno montiranim spotom za koji je korišten originalni filmski materijali iz svih prethodnih nastavaka. Spot se je prvo pojavio na You Tubeu, gdje je ubrzo postao popularan. Producenti su prvo poludjeli kada su saznali za to, te je ekipa iz Fox studija po hitnom postupku zabranila njegovo emitiranje. No, par mjeseci kasnije im je sinulo da je ta pjesma i spot zapravo izvrsna reklama za predstojeći nastavak, te su platili bandu da vrate spot natrag na You Tube, i u spot dodaju scene iz četvrtog filma. Grupa se u među vremenu proslavila, a spot će se najvjerojatnije naći i na DVD-u kao popratni materijal. A kad smo već kod muzika, valja spomenuti kako soundtrack ovog nastavka potpisuje Marco Beltrami ( "Hellboy", "I, Robot" itd.). On je tako zamijenio sad već na žalost pokojnog Michaela Kamena, koji je isti posao obavio na prethodna tri filma.
Sve u svemu, kako se za sada čini, "Live Free or Die Hard" bi veoma lako mogao biti najkvalitetniji blckbuster ovoga ljeta što se kvalitete tiče, iako mu ni trenutačna zarada nije nimalo loša. Naime u prvom vikendu je uspio zaraditi solidnih 48 mil.$, a sveukupna svjetska zarada mu za sada već prelazi impresivnih 200 mil$, što ga čini drugim najuspješnijim "Die hard" filmom u.
"yippe-ki-yay, motherfuckers"!!
By Dragonrage
Galerija fotografija:
komentiraj (14) * ispiši * #