Kad Ivanovi izaslanici odoše, Isus poče govoriti mnoštvu: “Što ste izišli gledati? Trsku koju vjetar njiše? Proroka? Da, i više nego proroka.” Narod i carinici odadoše priznanje Bogu podvrgnuvši se Ivanovu krštenju. A farizeji i zakonoznanci spriječiše Božji naum s njima. (Usp. Lk 7,24-30).
Mnoštvo je uvijek manje-više radoznalo, traži nešto neobično. A neobično je bilo Ivanovo i Isusovo ponašanje. Oni su predstavljali nešto što masa nije razumjela, ali je hrlila da vidi i osjeti njihovu blizinu. Pa Isus te radoznalce odvraća od njihova senzacionalizma i pokušava ih uozbiljiti: Ivan i njegov nastup nije nikakvo lagano njihanje na vjetru, lomljiva i salomljiva trska, nego bezuvjetno i bespogovorno življenje Božjega nauma s njime. A njega ne slijede ni farizeji ni zakonoznanci, politička, religijska i intelektualna elita, od koje bi se to očekivalo, nego obični narod i omraženi carinici, od kojih se to baš i ne očekuje.
Moglo bi se reći da današnje mnoštvo sve masovnije traži nešto neobično, traži proroka kojega vjetar ne njiše kao trsku, traži Isusa i Ivana, koji će im pokazati put u istinski život, ali se uvijek nanovo namjeri na trsku koju vjetar njiše, na banalni senzacionalizam, na farizeje i zakonoznance, koji su sami sebi dostatni. Na one koje ne zanima ni Božji naum ni čežnja mnoštva, kojima zadovoljstvo pričinja izrugivanje i ugrožavanje i jednoga i drugoga.
A možda danas nije ništa tako izrugano i ugroženo kao život. Kao da nema nikoga tko bi ga pričvrstio za nerazorivo Stablo. On se kao trska njiše na vjetrometini zla. I u Hrvatskoj smo svjedocima snažne promidžbe protiv njega. Osobito protiv nerođenoga. Tako i I. Z. Čičak smatra umjesnim i duhovitim čelnika Islamske zajednice Omerbašića u povodu njegova istupa protiv pobačaja “prekrstiti” u Omerbiskupića, optužiti ga za “islamsku ‘križarsku’ vojnu protiv pobačaja, alkohola, droge i drugih grijeha današnjice”, za to što je “katolička bojovna fronta ojačala islamskom pozadinskom rezervom”. Taj potrčko C. del Ponte, koji se inače rado predstavlja kao katolik, kao da prerasta u bojovnoga jurišnika antikatoličkoga novog svjetskog poretka, u kojemu pobačaj, alkohol, droga i drugi grijesi postaju temeljne vrijednosti. On očito ne primjećuje da se svojim izrugivanjem katolika i muslimana nimalo ne razlikuje od rasističkih i komunističkih progonitelja svega drugoga i drukčijega, osobito vjernika i njihovih svetinja. A njegov novinarski sudrug D. Butković tim izrugivanjima daje političko-partijski “šlag” te traži zaštitu ateista i agnostika od nasrtaja Crkve. Kao da hoće reći da ateisti i agnostici preziru život, što se istinski vjernik nikada ne bi usudio tvrditi budući da vjeruje da su svi ljudi, premda oni toga ne bili svjesni, djelo Božje vrijedno svakoga poštovanja.
I što sad? Ništa!? Jer Butković preporučuje političarima, dakle, onima koji odlučuju, da vjernike, a to znači većinu hrvatskih građana, ignoriraju. A oni to zajedno s njime mogu lako provesti budući da su on i njegovi sudrugovi, s Bog zna čijim i kakvim novcem, osvojili gotovo sve medije.
Da, u pitanju je agresivni, hedonistički i profiterski totalitarizam koji mladome čovjeku ne dopušta ni da se rodi ni da odraste. On je pretvoren u predmet seksualističkoga iživljavanja. Stoga nije čudno da šesnaestogodišnji brat siluje svoju petogodišnju sestru. I tko ima pravo čuditi se ili to zabranjivati kad je i tzv. međunarodna zajednica zabrinuta samo onda ako razumni ljudi počnu razumno razmišljati o zločinu slobode bez odgovornosti?! I kolika li licemjerja i cinizma kad se promicatelji takva ponašanja počnu zgražati nad rezultatima svoje promidžbe!
No nije li to sve tako i zbog toga što za Europu nije nikakav problem ni fašist Fini ni komunist Kovacs? Problem je samo katolik Buttiglione. Europa, dakle, može opet biti i fašistička i komunistička, ali ne i kršćanska, izgrađena prema Božjemu naumu, istinskome jamstvu ljubavi, koja štiti i ženu i muškarca, i brak i obitelj, i rođeni i nerođeni život. I kad je tome tako, zašto se tada čuditi kad već i “znanstvenici” tvrde da je miris svijeće u crkvi za zdravlje opasniji od nepoštovanja Protokola iz Kyota, a možda i od alkohola, droge i pobačaja?
Bože dragi, što sve Zlo ne će izmisliti kako bi se spriječilo Dobro?! Što sve zlikavci ne će smisliti da bi onemogućili dobrikavce?!
