draga raga
17.07.2009., petak
Muke po dojenju
|
Bila mi je u posjeti prijateljica Austrijanka, dosla je upoznati krafnicu. Bilo je to u vrijeme dok sam se jos osjecala dosta iscrpljeno i preplaseno da ce mi se nesto zakomplicirati sa zdravljem. Jedino me veselilo sto je beba vidljivo napredovala i sto mi je bilo lako izdojiti visak mlijeka kad bi se se prepunile. Ona se malo zbunila kad je cula moju jadikovku "o deset dana nevolje" i pitala me koliko sam dugo ostala u rodilistu. Pojasnila sam da se kod nas ostaje 3 dana nakon vaginalnog poroda ili 6 dana nakon carskog reza. To ju je sokiralo jer se kod njih ostaje u rodilistu onoliko koliko je potrebno da dojenje profunkcionira, znaci individualan pristup koji pokriva i pojavu kolostruma, navalu mlijeka i sirenje kanalica i kakvo takvo normalno hranjenje novorodjenceta. Od zenskog dijela obitelji u Engleskoj cula sam da je mastitis davno zaboravljena bolest. kod njih se u rodilistu ne ostaje ili pak dan ili dva ako je carski rez. No osigurana je briga za rodilje i dobro se zna na sto treba paziti. Meni je u posjet po dolasku kuci dolazila patronazna sestra koja je uistinu simpaticna i strucna. Ona je obavila svoj posao i vagala mi bebu, pokazivala kak se njeguje. Pregledavala mi je grudi i savove i sve je bilo u redu. Nije joj palo na pamet da mi preventivno pokaze kako da sprijecim mastitis. Tako sam i ja naglo, u roku od nekoliko sati u noci dok sam spavala dobila mastitis. Krafnica je tad bila stara dva tjedna. Medicinska sestra mi je morala istiskivati mlijeko van jer sama nisam mogla. Ja jesam sama izdajala i masirala grudi od prvog dana, ali se kod mene zastoj dogodio duboko da ga sama nisam mogla napipati dok nije bilo prekasno, a beba je bila premala da bi izvukla mlijeko do kraja. Boljelo me vise od poroda i boljelo me dva dana.Trudovi dodju, penju se i prodju, a ovo je bas boljelo stalno, a neopisivo je boljelo istiskivanje mlijeka. Temperatura mi nije padala od tradicionalnih antibiotika koje se daju u toj nevolji pa sam dobila klavocin i vise nisam smjela dojiti. Kad je napokon krenulo mlijeko van, dva dana nakon pocetka, osjecala sam takvo olaksanje i takav ocaj istovremeno... Milena se patila s bocicom, ali je jela i napredovala, a ja sam plakala osjecajuci griznju savjesti sto je ne hranim, osjecala sam neuspjeh. Znala sam da je to iracionalno i samo prolazno, ali osjecala sam se grozno, kao da su se svi vezali uz nju, a moja je veza s njom pukla i nisam je znala popraviti. Vise nisam osjecala bol pri izdajanju, ali mi je to bila muka psihicki i bilo me strah da mala nece prihvatiti dojku nakon bocice. Deset dana nisam smjela dojiti dok se jaki antibiotik nije ocistio iz tijela. A onda... Napokon sam smjela dojiti. Kad je osjetila, pocela je tako pohlepno i sretno jesti, a ja sam naravno krenula plakat, ovaj puta od olaksanja! Ponudila sam joj adaptirano mlijeko u strahu da joj moje nece biti dovoljno ali nije vise htjela ni kapi popiti. I tako je i danas, uspjesno dojim i sretna sam jer je tako narasla i otezala i jer se normalno razvija i na neki nacin sam ponosna jer je moje tijelo sposobno za tako nesto. Znam da to glupo zvuci jer se radi o potpuno prirodnoj pojavi, ali tesko je to objasnit rijecima. Mozda i nepotrebno. Sve se to dogodilo jer zbog nekog glupog razloga proizvodim previse mlijeka. Ali vise nema problema s kvrgama i strahovima. Cinjenica je da vecina zena u nas kaze, joj pa to se i meni dogodilo, uj boli ko sam vrag, trebala si se izdajat! Cinjenica je da lijecnici vrte glavom i ne stignu izbrojiti nove slucajeve mastitisa kod novih mama. Cinjenica je da kod nas sasvim normalno postoje i daju se antibiotici uz koje se smije dojiti. E pa meni to nije prihvatljivo! Cinjenica je da se mastitis lako moze poslati u ropotarnicu povijesti kad bi samo svakoj prvorotki primalja objasnila kako paziti i njegovati grudi. Sve je to bilo bas ovako, nespretno i nepovezano kao i moj tekst. Zato cu ga odmah i objaviti i ostaviti bas ovakvim kakav je. Ne sramim se sto sm se tako osjecala i sto sam prosla kroz poremecaj koji sam mogla izbjec da sam samo malo vise vremena posvetila samoj sebi nakon poroda. Jedno iskustvo vise, pa makar i neugodno. Nadam se samo da ce takvih slucajeva biti sve manje i manje. Ali ne vjerujem nazalost  |
